Članak 524. (adet ibadet?)

Evo u ovom videu se može vidjeti klasični vehabistički mentalni sklop i shvatanje islama i šerijata iako možda ovaj brat svjesno i ne podržava u cjelosti vehabizam, ipak se u njegovom govoru jasno i glasno vidi, čuje, vehabistički način razmišljanja i, rekao bih , nametanja vjere, kao i mijenjanje propisa.

A radi se o tome da on, jedan adet, običaj, jednog naroda, u jednom vremenu, predstavlja i pokušava unijeti kao propis i praksu islama, za sve muslimane i sve narode u svakom vremenu, po njemo oživjeti i vratiti se praksi selefa jel.

Dakle radi se o jednom klasičnom neshvatanju i nerazumjevanju toga šta je adet a šta ibadet, Šta vrijedi nekome, negdje i nekada, a šta nekome drugome, negdje drugo u nekom drugom vremenu ne važi.

Ovakvu praksu čak ni arapi više nemaju, u Mekki i Medini čak…možda tu i tamo da se ajvi slučaj, ali to je jednostavno stvar običaja jednog naroda i ne postoji niko ko bi smio takvo nešto nametnuti svim muslimanima, bilo gdje da su i bilo kada da su,kao vjersku praksu i propis.

A upravo ovakvo nakaradno shvataenje i nametanje običaja je karakteristično za vehabističke umove koji običaje jednog naroda nameću drugima, i to rade tako vatreno i žestoko. Danas je prepuno toga u praksi da se više mnogi ne mogu ni snaći niti kontaju šta je od te prakse adet a šta ibadet, sve se umiksalo a kod vahabističkih umova svi haman običaji arapa su postali ibadet …e jašta više !

 

1

Članak 523. (muzika u islamu, – nerečeno)

Jučer, tražeći nešto po netu, naletim na ovaj blog!

I mogu vam reći da mi se pravo pravo svidio, jer, osim što govori o temama o kojima sam i sam pisao, čini mi se da je bloger potkovan i u znanju, da razmišlja svojom glavom, ima slične stavove kao i ja, a čini mi se da je nov blog pa ću ga i ja malo pogurati i koristiti ako šta bude i ovdje kod sebe, kao sada..

Dajem dakle citat iz ovog jednog teksta o muzici, a u kojem se mogu pročitati informacije koje inače nećete čuti ili pročitati nigdje iz razloga što nam informacije o ovim i drugim temama daju ljudi koji te informacije skrivaju namjerno, ili ako ih znaju toliko ih umanje u ušima slušaoca da ih insan pođe smatrati i doživljavati kao neko zlo, kao neku devijaciju, a zapravo je sasvim obrnuto! Njihovi stavovi su zlo i devijacija..a o tom potom inšaallah..pa bujrun, uživajte u citatu a preporučujem da pročitate i ostale tekstove na blogu..

 

Gazali u svojoj knjizi spominje stihove: “Koga ne dotaknu proljeće i cvijeće, tambura i muzika dok svira, čovjek je truhla hira, i niko mu pomoć’ neće…”.

Istraživanjem se dolazi do zaključka da je većina stare uleme spominjala pjesmu i muziku bez ikakvog ustrućavanja, jer se još uvijek nije stvorio taj napuhani balon sotonizacije muzike u njihovo doba, kao što se to vidi kod kasne uleme u naše vrijeme.

Ebulfeth bin Dekik Elid, bio je božje čudo u bogobojaznosti i skrušenosti, kojeg prozvaše Šejhom Islama, napisao je knjigu u kojoj podstiče ljude na ljepotu, umjetnost i muziku, a govorio je da se nada kod Allaha da mu melek na lijevoj strani (koji piše grijehe) nije ništa zapisao zadnjih četrdeset godina.

Porodica Medžišun, familija koja je puna uleme i muftija, volili su muziku i podsticali na nju. Ova porodica vodi porjeklo od Jakuba bin Ebi Seleme, jednog od velikana tabiina (družio se sa ashabima Omer b. Abdulazizom i Urve b. Zubejrom r.a.), koji je bio vrlo cijenjeni učenjak, a svirao je na raznim instrumentima te je druge podučavao sviranju. Unajmio bi pjevačice koje bi pjevale njegove pjesme dok on svira. Kaže se da je on prvi muhaddis (učenjak hadisa) koji je bio učitelj muzike.

Njegov sin Jusuf b. Jakub Madžišun, koji je živio jako dugo, prenosio je hadise i bio cijenjen ravija kod uleme. Doživio je vrijeme Imami Ahmeda b. Hambela i Jahja b. Maina. Imami Jahja spominje da su kod njega dolazili po hadis, a u drugoj sobi su njegove sluškinje svirale i učile muziku. Velikani hadisa i imami mezheba to nisu smatrali krnjavim osobenosću kod svojih ravija (prenosilaca hadisa).

Imam Jusuf, njegova braća i amidžići su bili ravije kod Buharije i Muslima, a dokumentovano su svi svirali i držali kurseve muzike. To niko nije osporio.

Abdullah b. Ebi Seleme, bio je učenjak Medine, pored imama Malika, kojeg bi halifa pozivao kada mu treba fetva. Halifa bi naređivao da talal (glasnik) viče na hadžu: “Niko ne smije davati fetve osim Malik i Abdullah!

Imam Halili (autor knjige El-Iršad) spominje da je Abdullah davao fetve da je dozvoljeno pjevati uz sviranje uda (vrsta gitare).

Imam Ibn Abdulberr u svom djelu El-Intikaa spominje da je Abdulmelik b. Abdulaziz, učenik imama Malika, koji je bio Medinski muftija poslije Imama Malika, bio cijenjeni prenosilac hadisa od svog oca i od Malika, te da je bio poznat po slušanju muzike u Medini i kad je na putu. Imami Ahmed spominje da mu je došao Abdulmelik u goste, i doveo sa sobom svirače.

Hafiz Ibrahim, unuk Abdurrahman bin Aufa r.a., ashaba kojem je obećan džennet, učitelj (šejh) imama Šafije i imama Ahmeda, od kojeg hadise bilježe i Buharija i Muslim, bio je profesionalni muzičar, producent i kompozitor.

Ibrahim b. Saad je došao u Irak godine 184 H. pa kad je halifa Harun Errešid čuo, odmah naredi da se on ugosti i počasti. To se proču Bagdadom, pa pohrliše k njemu učenici da čuju hadise. Jedan je došao i našao šejh Ibrahima kako svira i pjeva, pa reče: “Htio sam da od tebe naučim hadise, a ti sviraš. Allaha mi neću od tebe ništa uzeti!”. Ibrahim reče: “Ja ništa time ne gubim, osim tebe lično.” Ovaj učenik se naljuti pa pođe da se zaklinje ovo i ono…a šejh Ibrahim doda: “Kad je tako, onda se ja zaklinjem da neću nikome ni jedan hadis prenijeti dok prvo nešto ne odsviram i odpjevam!”. Proširi se ovaj slučaj pa za to sazna halifa Harun, te ga pozva jednog dana na dvor i reče: “Imamu Ibrahime, reci nam koji hadis od Poslanika da se okoristimo!”, a on reče: “Donesite mi ud!”, pa halifa upita: “Misliš na mirisni ud? (ud je ime za gitaru, ali znači i Aquilaria, drvo koje tinja i miriše)”, pa reče: “Ne, nego ud na kojem se svira.”, pa se nasmija halifa Harun, i Ibrahim shvati o čemu se radi, pa reče: “Vođo pravovjernih, ti si haman čuo za slučaj budale koji me jučer iznervirao?”, reče: “Da. Donesite mu ud!”, pa je imami Ibrahim odpjevao ljubavnu pjesmu. Halifa se zadivi njegovoj umjetnosti pa ga upita: “O imamu, pa ko to od učenjaka mrzi ovakvu ljepotu?”, a on odgovori: “Onaj kome je Allah svezao dušu u čvor.”

Imam Ebul Meali El Džuvejni spominje u svojoj knjizi da je Abdullah b. Zubejr slušao pjevačice dok su svirale gitaru, i u tom kod njega dođe Abdullah b. Omer r.a , pa kad vidje gitaru u rukama Bin Zubejra reče: “Šta ti je to?”, a on mu doda gitaru u ruke. “Da ovo nije sirijska vaga?” upita Bin Omer r.a., a Bin Zubejr r.a. ogovori: “To je vaga koja vaga inteligenciju”.

Onaj ko ne osjeti ljepotu muzike je veoma opasna osoba i sigurnosna prijetnja društvu, jer dokazuje da je okorjelog srca.

Jedne prilike je Imam El Muzeni hodao sa imami Šafijom, a s njima bjaše Ibrahim b. Ismail Bin Ulejje, pa su naišli pored jedne kuće iz koje se čula pjasma, pa reče Šafija: “Priđite da bolje čujemo…”, pa kad su saslušali pjesmu uz koju je djevojka svirala, Šafija upita Ibrahima: “Kako ti se čini?”, a ovaj reče: “Ništa ne osjećam.”, a imami Šafija mu odgovori: “Pa ti onda nemaš osjećanja!”.

Ebu Talib El Mekki kaže u svojoj knjizi Kut El Kulub: “Ko omalovažava zaljubljenike muzike, onda je omalovažio sedamdeset pobožnih učenjaka!”, u smislu da on ima dokumentovano da su desetine pobožnih učenjaka volili muziku.

Abdullah bin Džafer, unuk pravednog halife Alije r.a., pjevao je i komponovao svoje pjesme dok su mu djevojke svirale po njegovim uputama, i to dok je Alija r.a. bio živ.

Poznati ehli-sunnetski učenjak Ebul Mensur El Bagdadi je volio muziku i nije vidio nikakav problem u tome. Napisao je knjigu u kojoj je potvrdio da je na njegovom stanovištu bio Kadi Šurejh, Ibn Rabaha, Said Bin Musejjeb, Imami Ibn Šihab Ezzuhri, i mnogi drugi veliki imami.

Zato je kasnijim učenjacima bilo čudno kako se neki usuđuju da šire glasine o koncenzusu uleme o zabrani muzike, pa je na primjer imam Ševkani bio primoran da napiše knjigu “Prekid potvore koncenzusa o zabrani slušanja muzike“.

Takođe, poznati imam Ibn Hazm, koji je Allaha obožavao tako što je doslovno slijedio vjerske tekstove (zahirijska škola), ima nekoliko pisanih djela u kojima jasno opovrgava zabranu muzike, te instrumente smatra validnim imetkom koji se kupuje i prodaje. Sve hadise, kojima se okorjeli anti-muzičari služe da dokažu zabranu, Ibn Hazm je opovrgao bilo kakvu mogućnost da oni dokazuju zabranu muzike.

Imam Ebu Bekr El Mudžahid (autor “Sedam Kiraeta”), kao i imam Bin Kutejbe, Imam Abu Bekr b. Elarabi (autor “Ahkamul Kur'an”), Ebu Ishak Ešširazi, imam El Meverdi, imam Ebulfadl Ibn Tahir, imam El-Gazali, i mnogi drugi, nisu smatrali da je muzika zabranjena, a šlag na torti je sultanul-ulemaa Elizz Abdusselam koji također nije vidio zabranu muzike.

 

link za blog:

muslimtabu.wordpress.com

 

2

Članak 522. (“divlji” Vlašić)

Vlašić, prepun turista, cijele godine haman.

Zimi i ljeti nešto više nego u jesen i proljeće.

U zadnje vrijeme ima i dosta arapa, neka ih, da ih bude još više aBda.

Nego…gledam ih i nešto mi ih žao. Uglavnom se turisti zadržavaju u užem dijelo Babanovca, a koji se meni, slobodno mogu reći i malo gadi.

Ono…babanovac mi je fuj Vlašić, najgori dio i najružniji dio Vlašića..

Eh zato ja, sa ekipom, volim hodati pa nenastanjenim, “divljim”, prirodnim dijelovima Vlašića a koji su prepuni ljepote koja me toliko napuni u duši, da se nakon svake ture danima osjetim kao u oblacima.

Hodamo i po poznatim i nepoznatim putevima, nagledamo se netakutih šuma, pijemo sa izvora i čistih rijeka i rječica, potoka, gledamo sa mjesta gdje pogled puca dogle god može insan da fizički vidi…

Nekada kao sad, bude i opasnosti, tako nekada prođemo kroz minirana područja, al štaš, mora se od nečega i umrijeti.

Tragova divljih životinja, od kojih najviše trtamo od međeda, al još se nismo sreli sa nji iako smo nekoliko puta naletili na svježe medvjeđe govance koje se haman puši..

evo par slika i videa sa tih dijelova sa više različitih tura i prirode za one koji vole

 

 

 

 

 

 

 

 

0

Članak 521. (prije ljudi)

O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali;” (El-Bekara, 21)

(napomena: vehabistički umovi neka ne čitaju ni ovaj tekst, previše je to za njihove ograničene umove)

Slušam ovaj ajet na džumi i odmah mi sinu nešto, a vezano je za onu priču o Ademu a.s. i stvaranju ljudi, čovječanstva, iz OVOG članka(evolucija i stvaranje)

Provjerim, pitam i pregledam riječnike i fakat, riječ LJUDI u ajetu (En-naas) , ima značenje i svih ljudi, čovječanstva kompletnog.

I kontam onda, ovaj dio ajeta I ONE PRIJE VAS, da li referira upravo na ta stvorenja, čovjekolika, ili možda neke druge “ljude” , civilizacije koje su postojale prije sinova Ademovih, prije ljudi današnjih, koje je možda Adem a.s. i zatekao a koje je sigurno naslijedio kao kalifa – nasljednik?

morebit…

Svi kontaju da se to odnosi na generacije prije, tj. svako ko čita na one prije njega, njegove pretke i sl…ali ako ennas znači i svi ljudi, a Kur'an i jeste poruka svim ljudima i cijelom čovječanstvu, Knjiga zapisana i prije stvaranja čovječanstva, onda se , prije vas, može odnositi i na neke pred-ljude kao vrstu nekih drugačijih stvorenja…

 

 

1

Članak 520. (balaš)

Ne volim rastanke, sa posebnim ljudima, sa dragim i voljenim ljudima…bilo da su očekivani, ili naprasni, iznenadni…ako može biti išta iznenadno…

Svaki put me to utuče i padnem u nekakvu sjetu, u neki vid blage depresije.

Skoro pa da mogu fizički osjetiti prazninu u srcu koja ostane nakon njih, prazninu koju onda pokušavam popuniti a dobro znam da u tu prazninu niko osim njih ne može popuniti niti odgovara na to mjesto. Sve su to samo samozavaravajući pokušaji osuđeni na propast. Ali, nastavim(o) se lagat da je sve okE.

Shvatam da odoše ali se jako borim u sebi da to prihvatim kao fakat.

Pomislim…vratiće se …nekad….

a šta ako se ne vrate više nikad?

Teško je i pomisliti samo na to, a ne d'o Bog da tako i bude…e'uzubillahi.

Još uz sve to ide i ova jesen. Sa svojim kišama i crnim oblacima, koje inače volim.

A pride, i godišnji sam ispuc'o i ponovno sam u “logoru”.

Zadnjih dana sam upao u balaševićeštinu i šnjim se družim…genijalni su mu tekstovi..tako da…trpite me u nekim od narednih postova sa Đoletom…sjeda mi ova od prve do zadnje..

 

1

Članak 519. (Džinovski skeleti i islam)

Ovo je članak kao odgovor nepotznatom komentatoru na članak 514. o evoluciji i stvaranju(link) a u kojem je pitao/la kako objasnini sve one džinovske skelete koji su pronađeni u zadnje vrijeme , a koji se kao lafo skrivaju od ljudi itd. ugl sve vezano za tu tematiku.

DakleM, to se može objasniti, tj. ti pronađeni skeleti, vrlo jednostavno:

SVE SU TO LAŽNJACI I FOTOŠOPIRANE SLIKE!

Al da krenem od početka.

Naime, kada su se , prije nekih 10-15 godina, pojavile takve slike na netu, meni su lično odmah bile sumnjive jer sam jasno prepoznao znake fotošopiranja. Ali nisam samo to ‘nako pričao, nego sam se dao u istraživanje , i vrlo lahko pronašao o čemu se radi.

A radi se o sljedećem,…. postoji ta nekakva aplikacija, neka zajednica koja djeluje pod imenom Worth 1000 , a koja okuplja sve zainteresovane i organizuje takmičenja u fotošopiranju, i to po različitim sekcijama.

Tako jedna od sekcija je i “arheološke anomalije” (archaeological anomalies).

Doduše, to je sada tako, kad sam tada tražio, nije bila posebna sekcija koliko se sjećam, pod ovim imenom, nego u sklopu možda neke veće il šta ja znam, ali nije to bitno.

Tu su se mogle, a mogu i sada , naći sve te slike sa navodnim gigantskim slikama ljudskih skeleta, kao i sa originalnim slikama koje su fotošopirane, a evo nekoliko primjera tih slika, a koga interesuje još neka sam gugla i traži:

Dakle, to je što se tiče tih slika. Ono što je meni tada teško palo je, kada sam čitao forume na kojima su komentarisali sami autori ovih slika, a u kojima su se , možda s pravom, ismijavali vjernicima i njihovoj (našoj) naivnosti, neznanju i lakomosti.

koliko vidim, od tada nismo daleko odmakli i još uvijek “padamo” na ove jeftine fore i oduševljavamo se nepotrebnim stvarima, nepotrebnim istini.

Eh sada teži dio … kako onda objasniti i uklopiti hadise koji govore o tome da je Adem a.s. bio visok 60 lakata (cc 30 metara) i da se ljudi od tada iz generacije u generaciju smanjuju.

Eh, sad ću ja u svom stilu, jer, prvo da kažem da moje razmišljanje o nekim stvarima nije konvencionalno i neprihvatljivo je, posebno vehabističkom mentalnom sklopu, ali ovo što ću sada reći je neprihvatljivo i onima koji nisu baš tako uski i banalni kao ovi.

Dakle, prvo ovo da kažem još..da li negiranje slika automatski znači i negiranje hadisa o ljudima visine 60 lakata? Ne znači! Nego znači da ove slike nisu dokaz jer su lažne. Da li su ljudi dosita i bili toliko visoki?, možda i jesu, a ako i jesu, još uvijek nema arheološkog dokaza da jesu ali i da nisu, što ne znači da ga neće nekad naći.

 

Eh sada, drugo i teže.

Prvo bi da kažem da što se tiče hadisa o Ademu a.s. i visini 60 lakata, koliko znam bilježe ga i Buharija i Muslim, a ide ovako : “Vaš otac Adem je bio visok poput palme – 60 lakata (30 metara)….”

Eh sad, mi hadise , posebno Buharije prihvatamo sve i branimo ih dogmatski, niko ih ne smije dovoditi u pitanje, a što je meni neprihvatljivo u današnjem vaktu. Iz raznih razloga o kojima sam o nekima pisao ranije, posebno što se tiče tzv. tedlisa (obmane). Jer ako mi muslimani vjerujemo da smo na istini, i da je istina kod nas, zašto se neko boji da u današnjem vaktu, kada su znanje i enciklopedije koje su nam prenesene, lahko dostupne i mnogo je lakše i mnogo bi se bolje mogla izvršiti provjera i ravija i seneda i tekstova, to i provjeri i napravi jedna nova sveobuhvatna i kvalitetna revizija.

Neko tj. većina i uleme i drugih u startu to odbacuju na prvu i brane ovu stvar čisto dogmatski čime upadamo u ono što ne smijemo , u slijeđenje onih prije nas, tačnije krščana, po ovom pitanju.

Jer kad bi se npr. analizirao ovaj tekst, može se postaviti pitanje: kako to da se kaže u hadisu da je Adem a.s. bio visok 60 lakata tj. 30 metara KAO PALMA, kada je poznato da tada a ni sada, u Saudiji ne postoje palme te visine, maksimalno su visoke 10 metara, prosječno po 4,5,6 metara! Možda onda značenje hadisa nije doslovno nego kako arapi imaju običaj velikim brojem reći da je nešto veliko. To bi onda značilo da je Adem a.s. bio krupan i visok ali ne bukvalno 30 metara nego kao neki veći insan, kakvih ima i danas ponekad i kao što je i bivalo u istoriji.

Na kraju hadisa se kaže da se ljudi od tada konstantno smanjuju.

I ovdje imamo problem. Više njih. Prvo, gdje su nam dokazi da se ljudi stalno smanjuju od Adema a.s.? Koliko je meni poznato, svaki skelet ljudi koji je nađen i star, bilo 1000 ili 2000 ili 5000 ili 10000 godina su otprilike kao i mi, tj. svi su iste veličine u prosjeku! A koliko mi je poznato, danas je stav i notorna istina, da je svaka generacije prosječno viša od prethodne, dakle imamo kontradokaz hadisu! Šta ćemo sad?! I šta ćemo sa pigmejcima npr.?
Je li lakše ne prihvatiti ovaj hadis ovako i odbaciti ga ili barem bukvalno tumačenje istog ili je lakše ne prihvatiti i odbaciti, zažmiriti na fakte da su ljudi u zadnjih barem 10000 godina isti kao i mi i da su čak i viši iz generacije u generaciju i tako biti rahat i otklonuti jednu bespotrebno nametnutu šubhu?

Dakle imamo ozbiljnih problema sa ovim stvarima, a samo zato jer slijepo i dogmatski prihvatamo neke stvari a koji su periferne. Niko od nas neće biti pitan da li je vjerovao da je Adem a.s. bio visok 30 metara, a bićemo pitani za namaz, post, za širk, za dobročinstvo… Islam i ne traži od nas slijepo slijeđenje, nego naprotiv, razmišljanje i propitivanje svega. Čega se bojati ako je istina kod nas?

Zbog ovakvih stvari, mnogo pametnih, posebno mladih muslimana je ostavilo islam, jer su ih vehabistički mentalni sklopovi koji ovakve stvari dogmatski uzimaju, ubijedili da su ove stvari i vjerovanje u njih uslov da budeš musliman, pa onda kada se ti mladi obrazuju i vide da su te stvari nespojive sa naukom , sa faktima, sa modernim načinom učenja, razmišljanja, napuste islam jer ne mogu spojiti te za njih onda bajke sa faktima…

Moglo bi se još toga reći ali nema se kad ovako kucat…i opet, ne kažem da sam u pravu, ali nisam siguran ni da su ovi drugi u pravu…na kraju trpi cijeli ummet zbog nakaradnog i ratrogradnog shvatanja, zbog cenzure u razmišljanju, zbog neukosti i neškolovanosti, dok su sa druge strane ovi drugi preglasni i galamdžije, spremne da, kao i kroz istoriju, za drugačije mišljenje od njegovog da skidaju i glave, nažalost…

 

Zaboravih navesti primjer naše(vjerničke) nedosljednosti i nepravednosti, a vezano je za temu.

Kada razgovaramo sa evolucionistima i tražimo od njih dokaze u vidu fosila i skeleta prelaznih formi od riba do vodozemaca, od vodozemaca do reptila od reptila do sisara i ptica itd.a kojih bi trebalo biti na 100tine hiljada pa i miliona, dakle trebali bi preplaviti sve arheološke iskopine, a koje oni nemaju, onda im kažemo da nemaju dokaze za svoju priču u ovome. A kada oni nama, ili kada mi sami sebi tražino dokaze da su ljudi prije bili visoki 30 metara, pa se smanjili kasnije na 25, pa na 20, pa 18, pa 17, pa 15, pa 13, pa 10, pa sve do 1,70 danas, a kojih bi isto tako trebalo biti na milione, onda se branimo dogmatski i kažemo da nam ne trebaju dokazi takve vrste i da je dovoljno da u njih samo vjerujemo i da je to dokaz sam po sebi! A u osnovi se radi o istom principu i kod njih i kod nas u vezi spomenutih stvari.

Kako se ne bojimo Allaha i zašto nepravdu činimo?!

1

Članak 518. (Omer r.a.)

Prve asocijacije, kada se spomene Omer r.a. su pravda i strogoća.

Haj ok za pravdu, ali strogoća je druga stvar, možda čak i prva, kojom su nas po vehabijskim dersovima dresirali i crtali po našim oduševljenim i otvorenim umovima sliku o Omeru r.a., tako da sam bezbroj puta slupao i čuo o njegovim reakcijama i riječima “Allahov poslaniče, daj da mu skinem glavu” , i to je nešto što mi je ostalo među najupečatljivijim stvarima o Omeru r.a.

Omer r.a., osim što spada u samu kremu ashaba r.a. je bio genijalac i to takav da pamet stane kada se malo zamisliš u njegove postupke.

Neću sada o svemu što mi je na umi o njemu r.a. nego samo o nekih par stvarčica koje sam tek sada saznao a nikada nisam mogao čuti prije,  zašto nisam, pa jer nam nisu govorili…

Ev npr. nisam znao to da je Omer r.a. imao duge brkove, čiji su se krajevi uvrtali i koje bi on, kada je nervozan vrtio među svojim prstima. Ja ne znam ni jednog muslimana, da ima ovakvu praksu. Znate li vi?

Evo jedan primjer njegove genijalnosti, koji neki učenjaci porču da se desio, posebno ovi vehabijski nastrojeni.

Naime, za vrijeme njegovog hilafeta, Amr b. As ra. je osvojio današnji Egipat. Uspostavio svoju vlast i bio namjesnik u njemu. Narod egipta je poprilično dobro prihvatio muslimansku vlast. Desio se slučaj da su stanovnici Egipta jedne prilike tražili od Amra r.a. da im dozvoli da prinesu žrtvu rijeci Nil, koji su oni smatrali jednim od božanstava. Vjerovali su da im zbog te žrtve Nil svake godine nabuja i napuni polja i kanale vodom pa tako imaju plodno zemljiše za poljoprivredu u toj sezoni. Amr r.a. ih upita kakva je žrtva, vele oni njemu da oni odaberu mladu i nevinu djevojku , njenoj porodici plate veliku sumu para, ili ćega već, a nju onda zaklju i bace u Nil. Amr im to zabrani da čine i kaće im da islam to ne može dozvoliti. Tako oni te godine i ne prinesoše tu žrtvu, al desi se da baš te godine, Nil osta plitak bez obimne vode i kanali za navodnjavanje se ne nepuniše i zemlja osta suha i neplodna. Stanovnici Egipta se sjatiše Amru r.a. sa pričom kao “et vidiš šta bi jer nismo dali žrtvu Nilu” i onda uz to, znate kako ide to negodovanje protiv vlasti i ostalo. Amr nemade drugog izbora, jer nije znao kako da postupi, nego napisa pismo Omeru r.a. u Medinu i sve mu objasni i njemu šta je i kako je. Omer napisa onda pismo Amru r.a. i u njemu mu reče, otprilike ovako ; Amre, ja ću sad napisati pismo Nilu! a ti ga onda pročitaj Nilu i baci ga  u njega!

Amr sakupi narod taj i pođe, veli Omer r.a. je napisao pismo Nilu i ja ću mu ga sad pročitati:

“Od Allahovog roba, veđe pravovjernih, Nilu koji je nađen u zemlji Egipat. A zatim:

Ako ti tečeš samo po svom izboru i volji, onda nemoj teči, mi onda nemamo potrebe za tobom.

Ali ako tečeš jedino po naredbi Allaha, Jedinog koji sve prevladava, i ako je On onaj koji je učinio da tečeš, onda mi molimo Uzvišenog Allaha da ti tečeš!”

Amr ra.. onda baci pismo u Nil. Predaja kaže da je već narednog dana, Nil utrostučio količnu svoje vode.

Ovi učenjaci koji ovu priču kritikuju kaže da je ona čisto praznovjerje, kufr i da je nemoguće da Omer r.a. piše pismo i razgovara sa Nilom i njemu se obraća. Međutim to je tako plitko plitko i vehabističko shvatanje da se stresem sav na tako razmišljanje, jer je sasvim jasno da Omerov r.a. nijjet i namjera nije bila da piše Nilu niti je pismo pisano Nilu nego NARODU koji je bio praznovjeran. A Omer r.a. sa druge strane pokazao svoju genijalnost i širinu shvatanja islama i njegove primjene.

Također, po Omerovoj r.a. naredbi, Amr r.a. je iskopao kanal i povezao Nil sa Crvenim morem i tako skratio putovanje i protok ljudi i robe ubrzao.

Također, nisam ranije čuo to da je prvi koji je predložio kopanje Sueckog kanala i povezivanje Sredozemnog i Crvenog mora, bio Amr b. As r.a. Ali je opet genijlani Omer ra odbio taj prijedlog. Oke, sad će neko reći po čemu je to genijalno odbiti tako nešto. Pa zato jer je smatrao da će taj kanal otvoriti i skratiti put Bizantijskoj floti prema Mekki i Medini, a muslimani tada još nisu uopšte imali svoju pomorsku flotu i ne bi imali načina da se kvalitetno odbrane, floti tek kasnije formira Muavija r.a. Dakle Omer r.a. pokazuje i ovdje izuzetne strateške sposobnosti i dalekovidnost.

O Omeru r.a. će biti još riječi aBda i njegovoj genijalnosti, za sada dosta, htio sam zapravo samo ovo za brkove napisat…et’ ..možda je neko ko uči islam danas čuo već o ovim stvarima,elhamdulillahi, neka je… ali ja od prije 20ak godina kako sam u islamu i kako sam hod'o po dersovima, nisam nikada ove stvari čuo…znam i zašto (nije da nisam slušao!)

0

Članak 517. (alkemičar)

Malo sam zbunjen…Ne znam da li da sam tužan ili sretan..a evo i zašto..

Neki dan sjedim i gledam na mobitelu neke budaleštine, mislim da sam na 9gag-u bio , i ne znam sad šta je bilo ali bilo mi je nešto smiješno i nasmijao sam se ono pravo, iskreno.

Mlađa kćer me začu kako se smijem i reče: “Aaa, čuj babe što se smije, od kad ga nisam čula da se tako smije”.

To me, ono baš ispuca..zbuni…ne znam da li da sam radi tog radostan ili tužan.

Zar sam toliko grohno da me moje dijete ne čuje i ne vidi tako iskreno nasmijanog, sretnog?

Ili da budem radostan što sam se ipak nakon nekog vremena iskreno nasmijao? Da li je to znak da prolazi?..Znam da ne prolazi, ne zavaravam se u tome, ali se možda navikavam na to stanje i nastavljam..?

Nemam pojma…

Izgleda da sam baš ako i nekada pravi alkemičari dugo bio u zabludi da mogu od svega napraviti zlato. Usrećiti i sebe i druge…

Nisam se obazirao, kao ni oni , na svaki svoj neuspjeh. Na to da je iz moje kuhinje i u mom loncu na kraju ostajamo samo zagorjeli grumen nekakve smrdljive i neupotrebljive mase koja se samo može baciti negdje u daljinu, daleko od očiju, prikrivajući tako svoj neuspjeh.

I to ne samo da nisu uspjevali proizvesti plemenite i vrijedne materijale, nego su uništavali i one druge plemenite i sjajne koje su koristili u svojim kuhinjama, koji bi na kraju bili uništeni, pretvoreni u obični grumen uglja i na kraju bačeni.

Iako je tako, ne žalim ni za jednim životnim iskustvom koje sam imao i vjerovatno bih opet sve ponovio, možda samo nešto drugačije…

Ali, evo kontam….to je bilo onda..nekada davno…danas nauka mnogo napreduje. Tako se nadaju proizvesti neki uređaj koji će omogućiti da se desi sve to što su alkemičari pokušavali, pa i ja sam na neki drugačiji način…što znači da će alkemija postati itekako moguća…

Dakle ti bi uređaji imali mogučnost da dezintegrišu svaki materijal i rastave ga na osnovne elemente ,atome, a onda te atome sklope u neke nove strukture. Tako bi insan mogao uzeti komad ugljena, rastavit ga a onda njegove atome ugljika sataviti i dobiti dijamant…i tako štošta…

Tako daa….potrudiću se da ipak ne izgubim nadu, da ću moći nekada sve što “dotaknem” pretvoriti u nešto lijepo, sjajno, plemenito..do tada, osim nade ostaje sabur i pokušaji da se alkemiji sreće približim što više, iako bez neophodnih “stvari” u tome, jako teško izvodivo…

1

Članak 516. (ma)

Nešto sam skonto i to mi je u najmanju ruku baš ono kul, što kažu…

‘Vako…sihir i kako je nastao, oklen je…

Ima ajet u Kur'anu koji govori o tome, o počecima sihira, Babilonu, Harutu i Marutu…

Kod nas je u najpoznatijem, Korkutovom, prevodu prevedeno da su Harut i Marut bili meleci, koji su dakle poslanu u Babilon i koji su ljude poučavali NEČEMU što je objavljeno im a vezano je za sihir, ali i upozoravali da je to samo iskušenje koje će onoga koji to čini odvesti u kufr, nevjerstvo, jer je sihir veliko zlo.

Međuti, kada sam učio vjeru kod vehabija, oni su to odlučno odbacili, govoreći da je to nemoguće, i pozivajući se na druge tefsire, koji su istom logikom rekli, da je to nemoguće, jer kako će, subhanallah, meleci biti ti koji će ljude poučavati tako nekom zlu, tako da pošto je to nemoguće, onda Harut i Marut nisu meleci, nego su dva kralja, jer po drugom kiraetu, riječ Melekejni se čita drugačije Maalikajni, pa onda znači dva kralja a ne dva meleka.

A najveći im je dokaz to da riječi MA (مَا) u ovom ajetu na tom mjestu ne znači ONO ŠTO , nego je NEGACIJA, pa onda ajet ima značenje “a nije objavljeno dvojici meleka…”

Tako da po njima to je sve dokaz i Kur'anski i logički, da nisu meleci.

Meni je to bilo nekako uvijek sumnjivo, jer šta ima veze što su meleci, Meleci su bezgrešna bića PREMA Allahu, i uvijek izvršavaju NJegove naredbe, nisu mu nikada nepokorni tako da ako im je On naredio da ljude pouće tome, onda su oni tu čisti, posebno, jer se jasno kae u ajetu da su oni upozoravali ljude da ipak to ne čine , kao što sam i rekao. A i što bi se miješali kiraeti, i što bi se onda učilo meleci ako nisu meleci, po našem kiraetu?! A što se tiče riječi MA , to mi je najtanji dokaz bio, iako primamljiv nekome ko hoće da bude ono kao drugačiji i pametniji od drugih, jer onda mi ajet gubi logiku, sve ono što se prije i kasnije kaže…jedostavno mi se ne uklapa nikkako…

Helem….nedavno sam učio i konto o tom ajetu i skontam nešto što je meni neki kao dokaz da su ipak to meleci a ne kraljevi.

Odlučim ti da prebrojim nešto, što ću vam sada reći , i uvjerim se da je, ako se ajet tumači da su to dva meleka, ajet u savršenoj harmoniji, da posjeduje tu svoju unutrašnju strukturu koja je pokazatelj savršenstva Allahove riječi, a da bi bilo kakvo drugačije tumačenje unijelo disbalans u tu strukturu ajeta…

Tako sam ti ja odlučio da prebrojim tu riječ MA u ajetu, i prebrojim ih 9, dakle kao samostalne riječi.

Riječ MA ima više značenja, ugl se koristi kao NEGACIJA, ili u značenju ONO ŠTO, ONO i sl.

I , subhanallah, neću reći KAO, nego je Allah znao da će se ljudi oko ove riječice u ovom ajetu razići, pa kao da je ona i stavljena na ovaj način ovako da ljudima da dokaz šta je ispravno.

Eh, dakle 9 puta imamo tu riječ MA. Ako je prevedmo u značu ONO ŠTO, kada se nalazi ispred riječi DVOJICI MELEKA, dobijemo svaršen sklad. Jer, svaki put riječ MA ima drugo značenje onda, tj. ide naizmjelnično cik-cak jednom ima značenje ONO ŠTO  a drugi puti je NEGACIJA (nije, nisu, neće).

Nema ni jednom da se riječ MA pojaljuje dve puta uzastopno u istom značenju! A ako idu dviej negacije zaredom, drugi put je korištena druga riječ za negaciju LA! Tako da se ta harmonija uvijek zadržava.

Čak što više, 5 puta je MA u značenju ONO ŠTO, a 4 puta kao NEGACIJA, tj. MA u ajetu počinje da se pojavljuje i završava u zanečenju ONO ŠTO, kao da nas se upućuje da je UPRAVO TO ono značenje oko kojega se razilazimo.

Daklem, plavo je u značenju ONO ŠTO, a crveno je NEGACIJA.

وَٱتَّبَعُوا۟ مَا تَتْلُوا۟ ٱلشَّيَٰطِينُ عَلَىٰ مُلْكِ سُلَيْمَٰنَ ۖ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَٰنُ وَلَٰكِنَّ ٱلشَّيَٰطِينَ كَفَرُوا۟ يُعَلِّمُونَ ٱلنَّاسَ ٱلسِّحْرَ وَمَآ أُنزِلَ عَلَى ٱلْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَٰرُوتَ وَمَٰرُوتَ ۚ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَآ إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌۭ فَلَا تَكْفُرْ ۖ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِۦ بَيْنَ ٱلْمَرْءِ وَزَوْجِهِۦ ۚ وَمَا هُم بِضَآرِّينَ بِهِۦ مِنْ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذْنِ ٱللَّهِ ۚ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنفَعُهُمْ ۚ وَلَقَدْ عَلِمُوا۟ لَمَنِ ٱشْتَرَىٰهُ مَا لَهُۥ فِى ٱلْءَاخِرَةِ مِنْ خَلَٰقٍۢ ۚ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْا۟ بِهِۦٓ أَنفُسَهُمْ ۚ لَوْ كَانُوا۟ يَعْلَمُونَ

ono..baš kuul 🙂

1

Članak 515. (dijalog sa prijateljem vehabijom)

Oke oke, ne postoje vehabije kao sekta ili pokret, reći će neki, moje je mišljenje da je to poseban mentalni sklop koji je nakaradan i kao takav na jedan retrogradan i opasan način tumači i živi islam.

Kako razgovarati sa vehabistički ukalufljenim insanom?
Nema pojma više..to je toliko kruto, siromašno, ograničeno, fanatično i svašta nešto negativno. Reći će neki, što ovaj sad samo o vehabističkom pitanju, pa recimo da imam razloga velikih i ide mi sve to ne živce, a najveći razlog je to što se taj rigidni i nakaradni način shvatanja islama i života nameće a mnogima se i već nametnuo, neprimjetno, kao jedini ispravan način življenja i promišljanja islama. Na stranu to što sam i sam prošao sve te faze izopačenog i nakaradnog mentalnog sklopa i mešćini da vidim mnogo veće opasnosti za sam islam i muslimane od toga, u smislu da će takav način unazaditi i da već unazađuje progresivne i reformističke islamske misli i ideje.

U svemu tome vidim da ima onih koji nisu odgojeni u tom vehabističkom duhu ali svojim radom uvelike doprinose da se takav duh i karakter, kako individualni tako i pojedinačni, razvija među muslimanima. Mnogi od takvih i nisu svjesni te svoje uloge jer se neki od tih već sada doživljavaju kao oni koji se bore protiv tog vehabističkog mentalnog sklopa. Ne bih sad da govorim imena daija, profesora i dr. jer niste spremni da to prihvatite kao istinu, jer je ne vidite,a ove volite, i sam ih slušam… ali vrijeme će pokazati.

Sa druge strane ima i onih koji su odgajani da budu perjenice tog vehabističkog promišljanja, ali su Allahovom milošću shvatili da je to pogrešan put i način i svojim radom doprinose razotkrivanju svih laži i zabluda ovih.

Nisam ovo napisano uopšte htio kazati sada, ponijelo me..nego htjedoh da napišem svoje neke dijaloge sa ovim nositeljima ovih retrogradnih i nakaradnih ideja i razmišljanja. Nisu oni krivi toliko, bar ih ja ne krivim, koliko predvodnike, daije i ulemu, koji nameću i šire te poglede…

I)

V: Znaš šta mene fascinira? Šta me oduševljava?

Ja: ne znam….šta?

V: Smrt.

Ja: Mene žene…

V: Neću ništa komentarisat..

Ja:Nemoj da te smrt oduševljava, život je ono što te treba oduševljavat

V:………………….

 

II)

V: (gleda ispod oka jednu mladu, finu , zgodnu , što ja primjećujem i nasmješim se)

Ja: Bil je?

V: Ne bi!

Ja: Lažeš…Ja bi ……………………..samo neću…priznaj da bi je i ti?

V: Ne bi…

Ja: Ma lažeš bolan..ako si muško, normalno, oda je bi…nije fazon u tome bil je il ne bi..nego hoćeš li ili nećeš..

(ovo je klasični primjer nakaradnog odgoja vehabističkog shvatanja islama, i moglo bi se mnogo toga reći. ugl. islam nas ne uči niti zahtjeva bilo šta što je protiv naše priroda, pa tako ne zahtjeva ni to da se odričemo seksualne želje, nego nas uči i traži od nas da je kanališemo i usmjeravamo na ispravan način, tako da bilo koji normalan muškarac osjeti određenu požudu prema lijepoj i seksipilnoj ženi, fazon je u tome što vjernik će se boriti da ne počini blud dok će nevjernik težiti tome da ga počini, generalno govoreći..o tome kako ovakav način pogrešnog odgoja dovodi do nastranosti svih vrsta, ne smao seksualnih je posebna tema koja bi se trebala odradtiti od nekog stručnog lica..ali sve to je još uvijek tabu i ne postoji spremnost među samim muslimanima da se suoče sa mnogim istinama o sebi )

 

Počesto koristim ovu tkatiku jakog i šokirajućeg nastupa prema ovakvima jer sam primjetio iz iskustva da ih ovako ekstremne stvari najbolje “ošamare” i na neki način najbolje natjeraju i navedu da malo pođu razmišljati, istovremeno uviđavajući da nije sve baš onako kako su naučili i da nije sve crno-bijelo

 

kasno je…prekidam…

0

Članak 514. (o evoluciji i stvaranju)

Članak nije za vehabistički um, tako da ga takvi ne čitaju da se džaba ne živciraju….

Što se tiče stvaranja ovoga svijeta, imamo dva koncepta, ateistički i vjernički. Ateistički se uglavnom veže za evoluciju a vjernički za tzv. kreacionizam. Redovno se, prema mnogima, ova dva koncepta stvaranja isključuju i kontradiktorni su jedan drugom.

Tako je ugl. u umovima ateista, vjernika posebno kršćana i velikog broja i muslimana.

Međutim..ja ne vidim neki veliki razlog da ova dva koncepta isključuju jedan drugog i da su kontradiktorni.

Teoriju evolucije odbacujem kao definitivnu istinu samo iz razloga što ima još uvijek i previše rupa koje njeni pobornici ugl brane dogmatski i odbacuju njihovo postojanje. A ne znam koliko vam je poznato, ali ima i jedan broj islamskih učenjaka koji smatra da teorija evolucije jeste tačna i da je spomenuta i u Kur'anu.

Koncept evolucije prihvatam samo na način da iza tog procesa nastajanja ovoga svijeta postoji Apsolutna Inteligencija, Neko Ko je sve to odredio i uredio da se tako desi, a ne da se sve to odvijalo neplanski, slučajnostima itd. kako ateisti smatraju. Jer je apsolutno nemoguće da ovakva kompleksnost života na svakom nivou , od atoma pa do krativnog uma iz kojeg je nastala simfonija, r ‘n r, da vinči, najljpše ljubavne poezija itd. a koje uopšte nisu potrebne evoluciji, nastane slučajnostima i bez plana i uređenja Onoga koji svim time upravlja.

Vehabistički umovi su previše zatvoreni da sa njima se priča o ovoj temi, pokušao sam nekoliko puta ali jok..uvijek je tu dogmatizam i ekstremizam…

Ali evo da malo promislim(o) o nekim stvarima…

Kada pričamo o Božijem stvaranju (Budi i ono bude)…većina vjernika, kao i ateista, smatra da se pod tim stavranjem se misli na nekakvo..haj da kažem , trnutačno, PUF, stvaranje. Dakle kao neki mađioničarski trik..sad ga nema sad ga ima u sljedećem momentu…. naravo, Allahu je sve moguće i ima i toga , ali govorimo o drugim stvarima.

Ali haj da vidimo u Kur'anskim ajetima kako to stvaranje stoji…

Jah prije toga..Budi o ono bude, je pogrešno prevedeno (Kun fe je kuun) bi trebalo prevesti Budi i ono BIVA, a što samo po sebi implicira da je bivanje nešto što nije PUF, nego proces, da je rečeno KUN FE KANE – onda bi prevd bio BUDI I ONO BUDE, i to bi podrazumijevali to PUF, stvaranje.

Znači i iz same riječi se podrazumjeva trajanje i proces.

A pogle sad ajete npr. o Ademu a.s. i njegovom stvaranju (neki učenjaci smatraju da evolucija ima mjesta u islamu ali ne i u vezi Adema a.s., ali žemo vidjeti i to sada)

Poznato je da Allah često kaže da je Adema a.s. stvorio od “blata ustajalog”

Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog. (Al-Hidžr, 26)

Nedano je bio jedan članak na nekim naučnim portalima u kojima je rečeno da sad nauka smatra da je život an zemlji, počeo u blatu, da su se tu pojavile prve bakterije.

Ali i kada Allah s.v.t. kaže da je Adema stvaorio od “biti zemlje”

”Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili…” (El- Mu’minun; 12.), jasno je da se misli da hemijske elemente u zemlji koji grade čovjaka, ali zar nije moguće i da se misli na osnovne aminokiseline koje su nastale?

Al haj to sve je već poznato…

Da Adem a.s. nije nastao PUF stvaranjem, nego da je to bio proces kao i to da “BUDI” podrazumjeva proces na PUF stvarnje je jasno kao DAN iz sljedećeg ajeta:
“Uistinu, primjer Isaa kod Allaha je kao primjer Adema. Stvorio ga je od prašine, potom mu rekao: “Budi!”, pa je bio.” (Ali Imran, 59)

Znači, Allah je prvo stvorio Isaa a.s. i Adema a.s. – od prašine, zemlje, blata …pa tek onda, POTOM (SUMME) rekao da BUDU ! znači stvaranje pa bivanje…tj. sve skupa jedan proces…kod Isaa a.s. začeće i razvoj u majčinoj utrobi 9 mjeseci..kod Adema a.s. nešto drugo. A jasno je da KUN ne podrazumjeva sve te ranije faze stvaranja, JER DOLAZI POSLIJE TOGA!

Il pazi ovu riječ u ajetu i njeno značenje, kada Allah govori o stvaranju Adema a.s. :
“i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!” (Hidžr, 29)

“Potom ga uredio i udahnuo u njega od Duha Svog; (Sedžda, 9)

” pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!”  (Sad, 72)

Da skratim…govori se o stvarnau Adema a.s. a interesantan je glagol sevejje – što znači dati oblik, dati proporcije, urediti… ALI! isto tako znači i USPRAVITI, ISPRAVITI, što se naravno nikada ne prevodi tako (vehabistički um to ne može podnijeti niti shvatiti)…ali se taj glagol koristi i kada se kaže da se nešto savijeno ispravi!

Da li se, pitam se, u ajetima ustavri kaže da kada Allah uspravi! to svoje stovrenje i udahne dušu u njega, da  mu se Meleci onda poklone?

Ako nije uspravan do tada, onda je savijen, onda je u nekom položaju suprotnom od uspravog!

I ako je do tada već u nekoj fazi stvaranja, ali bez duše, insanske, još uvijek,poget, savijen,  šta je onda on u toj fazi postojanja? Neka životnja, divljak?

 

Da vidimo nešto drugo sada…

Bezze je i kontraproduktivno, nijekati postojanje i otkrića nekih skeleta nekih stvornja koja su slična ljudima ali nisu ljudi. Ateisti i evolucinosti ih smatraju karikama i evoluciji čovjeka, praljudima. Kontraproduktivno je i bezze i ateistima izmišljati i falsifikovati dokaze o istim tim bićima, kao što se u istoriji do sada dešavalo mnogo puta, a dešava i danas redovno.

Jedan od islamskih učenjaka, Selman el Auda, je to lijepo objasnio po meni, to su sve posebna bića i stvorenja, koja su živjela na Zemlji prije ljudi, a koja su izumrla, nestala, ali nisu ljudi, Allah ih je nastanio na Zemlji i onda ih, baš ako i dinosauruse, istrijebio a onda stvorio i nastanio ČOVJEKA na zemlji.

Dakle, to i jeste logički jedino ispravno, jer bez obzira na sličnost sa ljudima, za sva ta bića, možemo jedino sa sigurnošću reći da su živjeli na Zamlji prije ljudi, ali ne i da su ljudi nastali od njih.

Znate li koja je jedina dova koja se u Kur'anu prenosi da su je učili Adem a.s. i Havva a.s. na Zemlji? ..

“”Ako nam daruješ dobrog potomka, bićemo, zaista zahvalni!”  (E'araf, 189)

Riječ DOBROG, je riječ SALIH, a koja ima više značenja :dobar, neiskvaren, pravedan, častan, iskren, i sl, koristi se za opis racionalnih bića, dobrog čovjeka….a njena suprotnost je FASID : loš, zao, iskvaren,pokvaren, pogrešan, nečastan itd..

DakleM..imamo Adema a.s. i Havvu a.s., sami na Zemlji ( od ljudi) koji znaju samo za dobro, nema grijeha, nema iskvarenosti, nečasti, neiskrenosti, nema divljaštva i zla (još uvijek), PRVI GRIJEH I ZLOČIN na Zemlji  se desio mnogo kasnije, kada je Kabil ubio Habila.

Dakle njih dvoje žive u jednoj idili, ne znaju za zlo i grijeh, navodno, pa ipak dove Allahu da im podari DOBROG, neiskvarenog, časnog potomka! I to je jedina dova koja nam se od njih dvoje a.s. prenosi!

Zašto su oni učili baš tu dovu? Je li moguće, da su, iako su sami bili dobri, vidjeli neke druge, neka druga stvorenja, koja nisu bila dobra, koja su bila divljaci, nečasni i zli, prema njihovim moralnim mjerilima? Da li su to mogli biti baš ta čovjekolika stvornja koja su živjela poluživotinjskim životima, polu ili u potpunosti divljim, a njih dvoje su PRVI koji nisu takvi, pa se onda boje i strahuju za svoje potomstvo da li će biti dobro kao i oni ili će biti zlo i divlje kao ta neka druga bića, pa upravo zato i dove Allahu upravo tu dovu?! ..ja mislim da je moguće, ne znam za vas..

Dalje…kaže se da je čovjek Allahov namjesnik na Zemlji, halifa.

Da je Allah čovjeka i stvorio upravo da bude njegov halifa, namjesnik na zemlji:
وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَٰٓئِكَةِ إِنِّى جَاعِلٌۭ فِى ٱلْأَرْضِ خَلِيفَةًۭ

A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!”  (Bekara, 30)

E vidiš, kako je Mlivo bio pametan pa nije preveo riječ HALIFA, već ej ostavio :”I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji će načiniti na Zemlji halifu”..

Zašto ovo? ..pa jednostavno …HALIFA NE ZNAČI NAMJESNIK!!!

HALIFA ZNAČI NASLJEDNIK!!!!!!!!

Koga su to ljudi i ljudski rod nasljedili na zemlji?!

KOga su to Adem a.s. i Havva a.s. NASLJEDILI na Zemlji???!!!

U tefsirima se uvijek govorilo da su to bili džinni, jer su oni nastanjivali zemlji prije ljudi..ali džinna ima i sada na zemlji…

Da li je moguće, a mislim da jeste, da su ljudi nasljedili ta bića koja su bila prije njih, te tzv. praljude, te divljake, te nečasne i zle koji su živjeli divljim životom koji su se kao krda životinja međusobno ubijala za hranu i teritoriju, za ženke..kojih više nema ali ima onih koju su došli posljije njih HALEFE ih, tj. ljudi!…da li su zbog toga i zbog svoje sličnosti ljudi i tih izumrlih stvornja, Meleci skontali i upitali : “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati?” ..itekako je moguće!

 

Još uvijek ne kažem da je teorija evolucije tačna i ispravna, zbog mnoštva rupa u njoj, ali da li je moguća i da li moguće da je u skladu sa Islamskim konceptom stvarnja, kažem da jeste. I opet napominjem, samo na način da iza sveg tog procesa stoji Kreator, Stvoritelj, Koji tim procesom upravlja svakog momenta. Jer dok ti sjediš i čitaš ovo, proces tvog stvaranja i dalje teče, bez tvoje volje, htijenja i znanja.

Pa neka je jvaljen Allah, najljepši Stvoritelj!

 

ps. ako mi još šta naumpane an temu, dopisaću..za sada ovoliko.

0

Članak 513. (apstinencija)

Esselamu alejkum i meraba….

Allah nam uvijek šalje neke znake o životu, nama, onome što trebamo učiniti, šta nas očekuje itd….samo ih uglavnom ili zanemarujemo, iz raznih razloga, ili ih ne znamo prepoznati i pročitati…

U vezi sa tim…sinoć na tv pogleda šerloka i prva scena koju sam vidio je kada dr. votson sjedi kod svoje psihijatrice koja ga pita u vezi njegovog bloga, da li ga piše i zašto ne piše, da bi trebao da će mu biti lakše…i tako pomislim da mi je to znak da se javim ovdje..da bilo šta naškrabam…

Et’ Ramazan prošao..ni blizu mi nije bio kako sam očekivao…bio sam prazan unutra, nekako pomalo i ravnodušan, bez emocija…bilo kakvih ..makar i nekih loših, tužnih..pa čak i strah bi mi dobro došao da sam ga osjetio..ali ništa….samo…. onako…i toga sam se i prepao…da mi srce postane prazno …. jedino je bilo puno dova i neizmjerne želje i nade da ih Allah primi, ali i straha da će dove praznog srca biti odbijene….

Bio sam nenormalno smršao, posebno prvih dana ..i kad sam stao na vagu, prepao sam se…svi , ko me god vidio me ‘nako..zabrinuto ono, okolokole uptao …jesil to smršao i bla bla ….tako da sam se počeo vadit iz tog stanja nekako…

Došao mi je i moj habibi sa kojim mi je kao i uvijek super, imamo o čemu da se ispričamo i sa kojim mi je ova apstinencijalna kriza koja me udara, lakša….

Imam i novih promišljanja oko nekih tema pa ako budem imao volje da pišem o njima, a potrudiću se, volio bi ih zapisati ovdje…

1

Članak 511. (predramazanski)

Ramazan počinje u petak, sa akšamom i prvom teravijom…tamam na moj rođendan…ne slavim te stvari ali nisam ni protiv….ima neke simbolike u tome…
Razmišljam o Ramazanu i onima prije…kontam..kako ga najbolje provesti..doživjeti..i …kad prokontam…vidim da su mi najbolji Ramazani bili oni u kojima sam puno plakao…mislim da ce mi i ovaj biti od boljih inšaallah…
Poželio bih i vama mnogo suza za Ramazan, ali se bojim da nećete razumjeti svi šta hoću da kažem…
Ni sam sebe nekada ne razumijem…ni druge nisam često mogao razumjeti..slušaš priče koje ti zvuče kao fantastika, bajka, sve misliš neka nufuravanja i pretjerivanja ali onda se nađeš u takvoj situaciji, doživiš to, pa ti se obejani kako to moze biti baš tako…onda tebe drugi ne razumiju..misle o tebi kao što si i ti o drugima…ali i ne moraju te razumjeti…nek ti olakšaju..nek ti se ne terete još više barem….

Pišem na silu…pokušavam..ali ne ide…sve nekako želim da bude sve ako i prije, ali jok….vidiš da sve neke crnjake pišem…možda bih trebao prestati skroz…reći vam Allahimanet voxovci…do nekog novog rođenja, ….žao mi što nisam napisao i ostavio iza sebe neke tekstove koje sam imao na umu…to me najviše koči da odem i odavde…osjećam se nekako dužnim…samom sebi…gledam na to kao na nekakvu zaistavštinu za sobom…kao i čitav ovaj blog…

ne znam..sačekaći Ramazan da prođe, pa ću vidjeti onda kako dalje…

Znam da bih želio da sam sada i da nastavim živjeti negdje u nekoj hladnoj zemlji..sam..npr. u šveckoj..u onim snježnim pustarama..ili nekom norveškom fjordu…možda na nekoj litici u škotskoj ili irskoj…daleko od ljudi…jer…nisu ljudi…ja sam u pitanju…stalno kukam i govorim protiv ljudi, ali ja sam taj koji nije u vinklu sa životom ovim…ili najvolio bih živjeti na nekoj dalekoj planeti, gdje su drugačiji zakoni života i fizike…i tu čekati i da se ovo tijelo preda konačno……

0

Članak 510. (Iqre)

Novi početak? Novi “život”? To bi značilo da je sve ok? Da život ide dalje, samo ovaj put bez nekih bespotrebnih likova? Novi život, novi početak, zvuči kao nešto što bi  trebalo da razvedri dušu i otkloni teške kapi kiše iz tamnih oblaka koje udaraju po njoj i ne daju joj da se smiri, ali…
Ili dječiji, poštarski, osmjeh! Faca “grešnika/ce” iz vremena bezgrešnosti. On treba da kaže da je sve ok, da izmami i tebi osmijeh, da zabrinutog oraspoloži i umiri?
Ili precizan, ritmički tajming na onom drmusavcu…. drnderu? Treba da smiraj donese i poruči da još uvijek živi i pamti?
Fale mi riječi! Slova mi fale! (fale kao nedostaju jelte)…

Te niske nota duša i misli, kao đerdani, čija melodija prelazi sve prepreke i daljine i dotiče srca, daje smisao sivilu pa uzdiže malog i nebitnog u odaje radosti i boja…ili ga pak u sumanute ponore baci..
Jer Iqre, iako općenito, je dato riječi radi, prijesvega, a iqre onoga između, slika,likova, vremena, redova …je samo nesigurna igra…
” a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju”….
spominjanje Voljenog i razgovor sa njim, to je ono što smiraj srcu daje…u protivnom…nema smiraja nego nesmiraj prevlada nad srcem, uznemirava dušu i crpi tijelo….

Ja Rabb  .

 

0

Članak 509. (umrijeti živ ili)

Jeste li ikada razmišljali o tome, kako bi bilo da vas živog sahrane?

Da vas zakopaju u mezar, grob, a vi živi!?

Ležite u toj rupi, urlate, derete se, lupate o daske, očajnički želite da vas čuju i otkopaju. Znate da nad vama stoje oni vama najbliži i najdraži, ludački želite da vas oni čuju i da vas izbave, da vam ponovno dadnu novi život, nastavak života…ali…ništa…niko vas ne čuje, i vi kao to vidite sve..znate da ćete ostati tu…znate da što više mašete i derete se, plačete, udarate..sve brže ostajete bez to malo kisika što ga je preostalo u toj rupi..u toj tami…i onda kao umirete…i vaš duh onda ide i traži vaše voljene…i vi ste tu kod njih…a niste ni svjesni da ste duh..baš kao u nekim filmovima..i stanete ispred njih i dozovate ih ali oni vas ne čuju, ne odgovaraju vam..očajnički plačete….gledate u njihove živote i vidite da su nastavili dalje…drago vam, ali vam i teško…teško vam što ste ništa za njih..ne obilaze ni vaš grob više…shvatate da im možda nikada niste ništa ni značili…da ste im bili teret kojeg su se oslobodili sa zadovoljstvom…poželite da još jednom umrete…da budete ništa….da nikada niste ni bili…da li razmišljate ikada o tome?

 

Ili…zamisli da si ti onaj koji sharanjuje nekoga ko je živ? …kako bi se osjećao?…znaš da je živ ali je za tebe mrtav i moraš ga sahraniti…znaš da, dok ga spuštaš u zemlju , čuješ zapravo njegove vapaje i udarce o daske…zatrpavaš ga zemljom..i ti zvuci iz gorba su za tebe sve tiši i tiši, a za njega sve glasniji i jači…a znaš i da su za njega jači ali se praviš da su tiši..tebi jesu…moraju ti biti… da li ti moraju biti?..a znaš i da će i njemu utihnuti i prestati….okrečeš se i nastavljaš sa svojim životom dok u isto vrijeme znaš da će taj u zemlji umirati polahko…i znaće da umire..i znaš da će nastaviti život kao duh u nekoj drugoj dimenziji u nekom svom životu..znaš da će te možda i obilaziti..ali ga nećeš primjećivati…možda nekada osjetiš nešto..u mislima ti dođe da pomisliš na njega..ili nju…ali onda sebi kažeš da ti se pričinjava…a znaš da ti se ne pričinjava..da li ste ikada o tome razmišljali?

Da li ste se ikada tako osjećali?

 

i šta je teže…šta je gore…biti živ pokopan..ili živog pokopati? ..u oba slučaja srce ti umire sigurno….i ko …šta onda postaješ?

1

Članak 508. (Čuvar)

Insana ne moze nista vise icrpiti i psihički i fizički i zabrinuti kao briga i neizvijesnost za voljenima..čak toliko da sam sebi postane nebitan potpuno…kako su?…šta rade?…da li jedu?..da li mogu spavati?..da li se brinu?…da li strepe od pogleda?..da li se boje svojih riječi?…da li su tužni?…da li plaču?…i okean drugih pitanja za njima…do kad tako?…dok ne dođe pouzdano znanje…dok im ne čuješ glas, slovo…dok te ne ubjede da je sve ok..pa i tada se briga, iako olakšana, nastavi…sve do momenta dok ih rukama ne obgrliš u zagrljaj i pogledaš u oči…nekad nam ostane samo da ih grlimo dušama i spominjemo ih Čuvaru sa nadom i dovom da će ih On čuvati a i da će naše duše i srca razgaliti i olakšati im brigu, makar koliko trun jedan, nekom riječju utjehe za kojom žudimo kao žedan za vodom…
Ja Rabb..olakšaj našim voljenima a i nama i učini da se sve okonča dobrim..amin

2

Članak 507. (sitno brojim)

Nekih je 10ak minuta do 2h ..a ja sitno brojim do sabaha….

U isto vrijeme razmišljam o onim dušama koje su sada pod Aršom Milostivoga, čine mu sedždu…druge su nešto ispod njih..neke opet lete raznim svjetovima, dimenzijama, putevima svoga Gospodara, kao pčele što čine i traže….traže baš kao i pčele, mirisne i medne cvjetove, raznih boja..samo što to nisu cvjetovi nego duše..duše onih njima bliskih, dragih i voljenih…a ja…ja i dalje sitno brojim i čekam ..čekam nešto..što neće doći..što možda baš u ovom momentu pod Aršom sedždu čini…ili traži neki cvijet koji sitno broji…..elhamdulillahi

2