Članak 98. (svašta)

– Jutros me nešto bolio stomak..ružno nekako..odma sam u sebi proš'o sve scenarije i moguće tumore 😀

 

– došo kući, raskiho se jarrane, nikad stat.

 

– mislio o nečemu pisat, zaboravio o čemu, odem na onaj pasji fb , vidim one tekfirovce, dignu mi tlak…htio se posvađat, al’ osaburim. Neču, neka..oni se i hrane time…sve su to ugl. likovi sa nekim poremečajima ličnosti. Ljudi koji , da nisu ušli u islam, bili bi kabadahije po kafanama, tukli žene i djecu, sitni kriminalci i tako to…ušli u islam i nisu dopustili da ih islam promjeni, osim u nekim formama, suštinski ostali isti. I onda takvi , pronašli u islamu onu opciju koja će podržati taj njihov mentalni sklop, njihove poremećaje i bolesti.

 

– viće mi žena, haj ti rižu napravi, tvoja bude bolja..mislim da joj je samo mrsko pa me navlači 😀 , al haj pristavio sam je en’

 

– čitam evo hadis , i kontam, vidiš čovječe, kako , prvi ja nekad ..nekako budem  formalan, možda zbog profesionalne deformacije 😀 ..u smislu daaa…ono znaš da je …ček ustvari evo prvo hadis da vidiš o čemu se radi ….:

 

Džabir i Enes r.a. vele da je Muhammed a.s. rekao:

“Kada čovjek govori s nekim, pa se obazre (lijevo i desno), taj govor je emanet koji se mora čuvati.”
(Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Ebu Ja'la; – sahih)

 

Dakle, trebamo čitati i uvažavati te neverbalne znakove komuniciranja sa nekim. Ne da, kao u ovom slučaju, sad odem ja i ispričam nekome šta mi je ovaj rekao. I onda mi dođe čovjek i kaže – pa što bolan ispriča to –  , a ja mu kažem, –  pa nisi mi rek'o da ne pričam!

 

Razumiješ, dakle, ako vidiš šta insan namjerava, makar ti i ne saopštio to riječima, uvaži to i tako i postupi. To je vidiš i obaveza.

 

et’ to