Članak 111. ( jubilarni jopet)

Ovo mi je treći jubilarni post !

 

‘Vako….ljudi se u mnogim kulturama, pa i u našima, nazivaju i razlikuju po imenima ili prezimenima očeva. Npr. Sinovi tog i tog ili ćer tog, djeca tog i tog ili kod nas po prezimenima očeva, što je logično jer zna se ko mu je mater, ko ga je rodio, pa nek se zna i ko mu je ćaća ( sad mi moja mala rekla ” ne govori mater, to se kaže kad se psuje 😀 )

Dakle, to nazivanje po ocu je zapravo vid razlikovanja i raspoznavanja rodova…….hipotetički, kada bi u jednom mjestu živjeli sve samo djeca jednog oca, bilo bi suvišno i nelogično nekoga od njih, a da bi se napravila distinkcija od nekog drugog člana, zvati ” o sine tog” jer bi i onaj koji ga zove bio sin tog, kao i ostali.

Znači dakleM , to nazivanje po ocu ima svoju svrhu samo onda kada postoje potomci razliitih očeva a sa ciljem razlikovanja rodova.

 

 

Eh,sad se zahuktava 😀 ……. kad sam pisao ono o vanzemljacima u Kur'anu i to, naumpalo mi je bilo još tada i ovo, ali sam smetno napisat, a neš mi ovih dana opet naišlo, čit'o nešto…

 

Dakle, to što Allah dž.š. u Kur'anu ljude i ljudski rod naziva po njihovom praocu Ademu ( O sinovi Ademovi ) , možda može ići u prilog tezi da postoje i druge civilizacije ili da su postojale, negdje u svemiru, ovom ili možda nekom paralelnom i sl.

Jer se na ovaj način pravi dinstikcija od možda nekih drugih tamo neđe, koji su sinovi tj. potomci nekoga drugoga (sa drugim imenom), kao što se pravi i međ ljudima samima.

 

Et’ to mi naumpalo, nako…kontam….a i da malo odmorim od onih “komunističkih” ( niđe veze) postova .

 

ps. evo ovdje link za prvi tekst o vanzemljacima

Članak 110. ( Ekonomska nužnost mijenjanja čovjeka)

Nastavljam Fromma malo…

 

Do sada je pokazano da su karakterne crte koje je proizveo naš društveno-ekonomski sistem, tj. naš način života, patogene, te da, naposljetku, proizvode bolesnog čovjeka i – na taj način – bolesno društvo.

 

Postoji, međutim, i drugi argument s posve različitog stajališta, a u korist dubokih psihičkih promjena u čovjeku kao alternativi ekonomske i ekološke katastrofe. Pojavio se u izvještajima dvaju komisija tzv.Rimskog kluba – jednoj D. H. Meadovvsa i drugih te drugoj M. D. Mesarovica i E. Pestela. Oba izvještaja razmatraju tehnološka, ekonomska i populacijska kretanja u svjetskim razmjerima.

Mesarovic i Pestel zaključuju da su jedino drastične ekonomske i tehnološke promjene na globalnoj razini, prema planovima stručnjaka, u stanju »izbjeći veliku i konačnu globalnu katastrofu«, a podaci kojima dokazuju svoje teze temelje se na najpotpunijem i najsistematičnijem do sada poduzetom istraživanju. (Ova knjiga ima izvjesnih metodoloških prednosti nad Meadowsovim izvještajem, no ovaj drugi pak smatra da su alternativa katastrofi drastičnije ekonomske promjene.)

Mesarovic i Pestel dalje zaključuju da su takve ekonomske promjene moguće jedino »ako dođe do temeljitih promjena u vrijednostima i ponašanju čovjeka (ili, kako bih ja to nazvao, u orijentaciji ljudskog karaktera) kao “što su nova etika i nov odnos prema prirodi« (kurziv E. R). Ovdje iskazano samo potvrđuje ono što je rečeno i prije i poslije objavljivanja njihovog izvještaja, tj. da je novo društvo, u procesu razvoja, moguće jedino ako se razvija i novo ljudsko biće ili, jednostavnijim rječnikom, ako dođe do temeljite promjene u karakternoj strukturi suvremenog čovjeka.

 

Nažalost, oba su izvještaja napisana u duhu kvantifikacije, apstrakcije i depersonalizacije, toliko karakterističnom za naše doba. Uza sve to oni potpuno zanemaruju sve političke i društvene faktore bez kojih nije moguće graditi nikakav realan plan. Ipak, oni iznose vrijedne podatke i po prvi puta se bave ekonomskim stanjem cijelog ljudskog roda te ogućnostima i opasnostima tog stanja.

 

Njihov zaključak, da su nužni nova etika i nov odnos prema prirodi vredniji je utoliko što je taj zahtjev toliko suprotan njihovim filozofskim premisama.

 

Na drugom kraju skale stoji E. R Schumacher, također ekonomist, ali istovremeno i radikalni humanist. Njegov zahtjev, da se čovjek treba radikalno mijenjati, zasnovan je nadva argumenta: da nas postojeći društveni poredak čini bolesnima i da srljamo u ekonomsku katastrofu ako radikalno ne promijenimo naš društveni sistem.
Potreba za dubokim mijenjanjem čovjeka javlja se ne samo kao etički i religijski zahtjev, ne samo kao psihološki zahtjev koji nastaje iz patogene strukture našeg sadašnjeg društvenog karaktera, već i kao uvjet za goli opstanak ljudskog roda. Ispravno življenje nije više samo ispunjenje etičkog ili religijskog zahtjeva. Jer po prvi put u povijesti fizički opstanak ljudskog roda ovisi o radikalnoj promjeni ljudske biti.

 

Međutim mijenjanje ljudske biti moguće je samo u onoj mjeri u kojoj će doći do drastičnih ekonomskih i društvenih promjena, što ljudskoj biti daje mogućnost za promjenu te hrabrost i perspektivu da ju se ostvari.

 

 

ps. Ovdje ja vidim da islam nudi novu šansu i nadu, nudi alternativu i rješenja…samo što nema muslimana koji bi to adekvatno i kvalitetno ponudili….bave se perifernim stvarima, ganjaju svoj rep ko ćuko kad ganja.