Članak 139. ( davaj pare!)

-Na današnji dan se desilo to što se desilo, mnogi znaju i pamte, a mnogo više je onih koji ne znaju, ne žele da znaju ili su…zaboravili.

Tim povodom danas sam bio u Tuzli na svečanoj konferenciji udruženja čiji sam član – Prosvjetitelj – muallim Srebrenica” općinski tim Travnik.

Drugi put sam u tom kraju – svjesno, ono prvi put ne računam. ‘nako mi je sav taj kraj..nisam baš navikao na ravnice i malehna brda okolo, još nekakvo sivilo i to sve…ugl sva ta atmosfera oko Tuzle i tih okolo gradova mi je malo sumorna. Vjerujem da je to i zbog vremena i sivila boja i blata, a i zbog toga jer nisam hodao po tim gradovima i uživao, više nekako sve u trci i radno. Valjda će bit neke nafake pa da se i ‘nako ode malo obići taj kraj inšaallah.

 

– Odavno mi se vrti jedna ideja u glavi, a tiče se društvenog aktivizma i humanitarnog rada. Uvijek su u toku neke akcije prikupljanja pomoći, što za liječenja i operacije, što za pomoć u nabavci namirnica onim najugroženijim ili izgradnju domova. Ono što se uvijek primjeti je da se relativno teško i sporo sakupe sredstva za te projekte, ili bilo koje druge. Uvijek je teško odvojiti insanu 1KM za takvo nešto, a za čokoladu, kahvu, sladoled mnogo lakše, a nekima i za cigare ili pivu ili kladionicu.

U našem udruženju, osim tih humanitarnih projekata, imaju i drugi projekti tako npr. postoji projekat kojim se pomaže natalitet povratnika u RS-u, na način da se svakom novom bračnom paru i svakoj novorođenoj bebi, obezbjede sredstva u iznosu od po 500km, koje bi trebale da budu pomoć u tim prvim danima.

 

Objektivno, to su mala sredstva i nedovoljna da bi se u nekoj značajnijoj mjeri pogurao i potpomogao natalitet povratnika, jer potrošiti 500KM je čas posla.

 

Ali zamislite da se svakom bračnom mladom paru i za svaku rođenu bebu, obezbjede sredstva od poooooo, pa recimo 5.000 KM ili 10.000 KM …e tu već možemo pričati. Ali problem je naravno kako ta sredstva obezbjediti. I ne samo za te stvari, nego i za neke hitne operacije. Evo ovih dana se skuplja u mom kraju za operacije očiju jedne djevojčice. Potrebna sredstva su relativno mala, 12.000KM , ali i za to sakupiti, treba mnogo vremena.

 

Moje razmišljanje je išlo u tom pravcu, kako što brže i što više obezbjediti sredstava , i da to bude kontinuirano.

Moje bi prijedlog bio da se animira 100.000 zaposlenih građana BiH , dobrovoljno, kroz prethodno dobru reklamnu kampanju kojom bi se građani upoznali sa time u što bi davali te pare i kome, i da onda, svaki od tih 100.000 zaposlenih, svake hefte, ilitiga sedmice, izdvoji po 1KM. To znači 100.000KM svake hefte x 4 hefte u mjesecu = 400.000 KM mjesečno. Sa tim sredstvima je moguće ostvariti jako velike i značajne projekte.

 

Problem je kako sve to izorganizovati i pronaći modus operandi, kako bi se ta sredstva prikupljala itd..

 

Pa et’ ako ko ima kakav pametan prijedlog, rado bi čuo…hvala 🙂