Članak 177. (‘sitnice’)

Insan se često, zabavi nekim, “velikim” mislima, “velikim” problemima i  događajima u životu, društvu…pa često padne u te neke crnjake, loše misli, razočarenja, tuge ili depresije….

Opet, sad mi naupade, ovo ne vazi za veliku većinu ljudi, koji su u matriksu i ne interesuje ih ništa osim udovoljenja strasti….žive život hajvana a ne insana .

 

Ovo sad što sam napisao jeeeee ……ova druga rečenica je pokazatelj upravo ovoga što sam u prvoj rekao, neki kao paradoks onoga što sam htio….shit! 😀

 

Htio sam reći da zbog tih razmišljanja i deveranja oko tih “velikih” stvari, često zaboravimo na sve one male stvari, koje nam čine život lijepim i sretnim.

Evo par stvari, tih “malih” u kojima ja nalazim zadovoljstvo i sreću ( napominjem opet , malih, one velike se podrazumijevaju) :

 

Gledati mrava kako ide svojim putem ili nosi neki komadić nećeg; gledati zvijezde i noćno nebo; gledati oblake kako se kreću i oblike koje tvore; ćejfit na wc šolji; prikunjat al’ nezaspat, već bit u tom stanju polusna izmeđ sna i jave; oblizat poklopac od jogurta u čaši; polizat štapove od miksera nakon mućenja šlaga; ležati na podu u polumraku i gledati nešto dobro na TV-u; gledati kako leti pahuljica snijega; slušati kišu kako udara u krov i prozor; namazat krišku eurokrema al’ debelo namazat da ti oanj šećer u zube udari; slušati malu djecu dok se igraju i njihove priče i židanja i njihovo shvatanje svijeta i života …itd.itd.

 

Treba insan da više paženje obrati i odvoji za ove stvari u životu, garant će mu život izgledati ljepši, smisleniji…..možda i skonta da ove “sitnice” i nisu toliko male a da one “velike” nisu toliko velike…….et’ toliko