Članak 179. (nostalgija)

Eeeeeeeeeeeeeeh …..jah! (daleki zamišljeni, sjetni pogled, kroz nešto u blizini)

 

Kad se sjetim onog vremena kad je Stiven bio jedini peder kog smo znali a Samatha Fox jedina sifonida na koju smo odvaljivali.

 

Danas nemereš dahnut ni od jednih ni od drugih.

Naupade mi, dok sam nešto komentariso ovih dana,kako je ta pederizacija društva i u bivšoj Yu počela sa sapunicama, tačnije sa Dinastijom i Stivenom, koga opjevaše i Rokeri s Moravu.

A onaj ko je imao poster S.Fox je bio glavni u raji i vod'o ko alfa mužijak kerove, nas ostale iza zgrada il na terase zgrada da nam ga pokaže ( poster).

Danas svaka šuša zna nekog pedera a sifonida đe god bahneš. Doduše, bila je tu i Biljana Jevtić…naumpade mi sad naknadno.

 

I opet mi naumpane onaj hadis o vremenu kada će ljudi ono što je loše smatrati vrlinom, a ono što je dobro uzeti za nešto loše i zlo..još samo da dođe i najvljeno još gore stanje……iii opet mi sve to poveća jekin…elhamdulillahi

 

Što se tiče ovog novog voxa, haj nek je novo, valjda je i ljepše, mada vidim nekih fulova.al biće bolje aBda

 

Članak 178. (čoban)

Neki dan mi bila godišnjica kako sam razvio prvu pitu..imam i snimak, al me neš stid bilo stavit..viče žena , haj stavi nek se raja smije, ma jok…možda kasnije..nešto mi plaho svi ozbiljni..kad bude dernek, možda ondaK.

 

Danas vazdan kontam o ovom jutros što sam čuo čim dođoh na pos'o. Veli čoek, ma momak, ne znam imal 25 g. kako je jučer otjero ženu! Tamo vamo, ko šta , vele kako je ona bil vaka-naka. Živjeli su u zajednici sa njegovima, a spremali sprat da se odvoje.  Cura je nako, finčukasta, što se kaže, al jes neka glumica..dama…ja sam rek'o , kad sam čuo da je ovaj oženio, reko : svaka čast, al ja je nikad ne bi za ženu uz'o.

Svi su znali to, ti momćići, al kad oni ne kontaju glavom u tom periodu, nego nečim drugim.

Najviše me potrefilo kad sam čuo da je ona trudna! Sutra et’ ode na trudničko.

 

Hem me naljutilo prvo, jerbo..pa đeš bolan trudnu ženu otjerat, jesi normalan?! Prvo, znao si kakva je i čim si je oženio znači da si pristao na to njeno ponašanje..a sa druge strane, nisu to bili neki problemi izmeđ njih aman zaman…nije ni on neki fakin..da je npr. pijanica il da se npr. ona vucala okolo, ma jok..već sve neki banalni razlozi ..ali i da su ozbiljniji kakvi, pa jel se mora odma na prvu materi il ćerat il ić !?

I onda jš trudna bolan!!! ..ne znam al meni to ne ide u glavu

Ne mogu nikako skontat, šta ta omladina misli kad se ženi/udaje, o čemu misli, šta očekuje i kako zamišlja brak. A ovo je masovna pojava bolan danas. To se rataju začas posla. Nije posolila grah-mrš materi..il otišo na fudbal sa rajom i osto dokasno- odo ja materi a ti igraj lopte ..i sl.

 

Pa niđe veze ba.

Šta ove cure očekuju da će im brak bit ko iz bajki, priča i serija nekih? Vi mislite šta hoš al ja misli da je to podobro , mislim na ove serije i ti filmovi, uticalo na stavove o braku i očekivanjima ovih mladih..možda više žena , neg muških.

Kod momaka je najveći problem strah od ODGOVORNOSTI, a to znači da nisu mentalno zreli i sposobni da budu muževi ni očevi. Zbog toga i ćeraju žene čim se pođu javljati problemi u braku, dok cure odlaze materama čim njihov princ pokaže konjske osobine. On misli, malo se nabildo i et me, muškarčina..jesi al litl tumorou..nema bez izgrađene ličnosti i prihvatnaja odgovornosti,   čovjeka bolan.

 

Kako kaže Poslanik a.s. ” Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado” ..pa prihvati tu odgovornost jarrane, brini za svoje stado.

 

(mala digresija, ja vako nekad ženu ljutim, pa joj velim..ok ja jesam čoban, al ti si u mom stadu ovca, ja sam odogovar za tebe….ovco, vračaj se u stado…sv joj čitam i veli samo cccc …al je ond aobeselim da je i ona čoban u svom stadu 😀 njaaa)

 

Jednom jednoj ahbabkinji, koja se trebala uskoro udat, nako kao savjet za brak, reko : “Jesi vidila kolki je Vlašić iznad kuće ti ( tu se trbala udat, i udala se) , eh, koliki kod da je, i još toliko ti treba u braku SABURA” .

 

Osim onog svega poštovanja, uvažavanja, spremnosti na kompromis, ljubav i to…sabur u svemu tome je ključ…bar po meni….pa osaburat i u tom strahu od odgovornosti također znači , kao i osaburit ka dje problem neki.

 

Al’, nemoš ti bolan očekivat od ove pornofolk generacije da im bude išta kako valja…ma jok…ne znam.ev sad kontam..nisam optimista..i onda još takvi da rađaju djecu, koja će odrastati bez oba roditelja, ili sa posvađanim roditeljima…znamo da su posljedice po dijete tu najveće…a onda kasnije i po društvo

Članak 177. (‘sitnice’)

Insan se često, zabavi nekim, “velikim” mislima, “velikim” problemima i  događajima u životu, društvu…pa često padne u te neke crnjake, loše misli, razočarenja, tuge ili depresije….

Opet, sad mi naupade, ovo ne vazi za veliku većinu ljudi, koji su u matriksu i ne interesuje ih ništa osim udovoljenja strasti….žive život hajvana a ne insana .

 

Ovo sad što sam napisao jeeeee ……ova druga rečenica je pokazatelj upravo ovoga što sam u prvoj rekao, neki kao paradoks onoga što sam htio….shit! 😀

 

Htio sam reći da zbog tih razmišljanja i deveranja oko tih “velikih” stvari, često zaboravimo na sve one male stvari, koje nam čine život lijepim i sretnim.

Evo par stvari, tih “malih” u kojima ja nalazim zadovoljstvo i sreću ( napominjem opet , malih, one velike se podrazumijevaju) :

 

Gledati mrava kako ide svojim putem ili nosi neki komadić nećeg; gledati zvijezde i noćno nebo; gledati oblake kako se kreću i oblike koje tvore; ćejfit na wc šolji; prikunjat al’ nezaspat, već bit u tom stanju polusna izmeđ sna i jave; oblizat poklopac od jogurta u čaši; polizat štapove od miksera nakon mućenja šlaga; ležati na podu u polumraku i gledati nešto dobro na TV-u; gledati kako leti pahuljica snijega; slušati kišu kako udara u krov i prozor; namazat krišku eurokrema al’ debelo namazat da ti oanj šećer u zube udari; slušati malu djecu dok se igraju i njihove priče i židanja i njihovo shvatanje svijeta i života …itd.itd.

 

Treba insan da više paženje obrati i odvoji za ove stvari u životu, garant će mu život izgledati ljepši, smisleniji…..možda i skonta da ove “sitnice” i nisu toliko male a da one “velike” nisu toliko velike…….et’ toliko

 

Članak 176. ( manemoj!?)

Ovo manemoj se piše odvojeno, znam,  da me ne bim dežurni gramatičari popravljali , al ja to tako volim..haj

 

Neki dan mi veli ova starija curica, kako ju je , nako okolo, jedna sestra, starija žena, pa pomalo i hinjski, pokušala kao isprovocirat ili uvrijediti i šta ti ja znam šta je htjela više.

Bilo je više tih curica, i ova žena je pitajući drugu curicu da li i ona trenira karate, na što je ta curica odgovorila da ne trenira, onda ova žena rekla ” maja, tako i treba, nije to za curice” i onda uputila pogled, a znate te poglede, prema mojoj curici, a koja trenira karate. I ona a i ova mlađa treniraju :D.

 

Nako kontam, Bože dragi i mili, pa kako su ljudi tako ograničeni i od kud joj takvo razmišljanje. Nije mi to toliko što ju je pokušala uvrijediti, već mi je više za brigu to što se kod nas još uvijek gaji takvo retrogradno mišljenje u nekim stvarima, a što je najgore, koje nema uporišta ni u islamu. Naprotiv!

Ovo mi govori, ne samo kod te sestre, nego i kod mnoge braće, da toliko površno te neke stvari išćitavamo ili slušamo, da nam to samo prozviždi kroz glavu a da slabo šta izvučemo pouku, osim te neke površinske, a et’ često i sasvim suprotne iz onoga što nam neka priča ili pouka šalje.

 

Naumpali su mi svi oni slučajevi koji se navode iz istorije prvih muslimana i ashabijki na bojnom polju..pa se u jednom kaže da je jedna Esma r.a. u jednoj bitci ubila devet! neprijateljskih vojnika , i to šatorskim kolcem!!

Pa sad,ljudi moji, kako niko ne razmisli, kako je jedna “obična” žena , kućanica ( kako bi mnogi volili da jeste) mogla običnim parmakom ubiti 9 muškaraca, opremljenih štitovima, naoružanih oružjem, fizički jačih i spremnijih od žena svakako?!

Il’ u jednoj predaji ( ne mogu je naći sad) se kaže da je Aiša r.a. u jednoj od bitaka, slučajno, jer se nisu prepoznali, ukrstila mačeve sa Alijem r.a. , a koji je bio poznat kao izuzetno vješt i jedan od najspretnijih i najhrabrijih mačevalaca i boraca, od koga su strahovali svi neprijatelji u direktnim dvobojima. Znači, zamisli scenu u kojoj se jedan takav sposoban borac sukobi i razmjeni par udaraca, zamaha i odbrana i blokada mačevima sa jednom OBIČNOM ženom!

Pa da je OBIČNA žena, kućanica, ne bi uspjela ni jedan blok da postavi niti da uputi ijedan udarac prema tako iskusnom, spretnom, brzom i jakom protivniku.

OSIM, ako ni ona r.a. a ni ona r.a. u prijašnjem primjeru, nisu već od ranije imale neka iskustva sa oružjem, ako nisu imale neke obuke ili treninge i sl.!

 

Naravno  neče vam to iko ili slabo ko će reći, jer žena ne treba da izlazi iz kuće, kuća je za nju, djeca, šta ima ona vani i još da trenira mačevanje i sl.. 😛

 

Manemoj!!??

 

A ja vidim u ovim pričama i to da su i žene muslimanke , u prvim generacijama, vježbale i da su bile osposobjene za bitke. Pa ako su one, zašto ne bi i današnje muslimanke bile isto tako sposobne bar da se mogu odbraniti od nasilnika na ulici, ne govorim o boju?!

 

Da skratm….ja ću svoje slat i dalje na treninge a mislim da bi i vi svi koji imate kćeri, žene sestre, ili vi same, trebale bar nešto od tih vještina savladati, nek se nađe za ne daj Bože.

 

et’ tol'ko

Članak 175. ( V )

 

Nisam stigo sve reći što sam mislio, kratka mi ruta bila vožnje, a da hodam ćeršijom i pričam, nema smisla 😀 ….da kažem i to da je smijenjen i taj stari glavni imam, a novi je sa oduševljenjem ovo pokrenuo i on nam je i klanjao ovu prvu radničku 🙂

 

Sa druge strane, nisam stigao reći i to da je ovo sa druge strane i žalosno, da u jednoj zemlji , drušvu u kom su muslimani većina, da ti nemaš osnovna prava da zadovoljiš vjerske potrebe, da se moraš boriti za njih, da naši poslodavci, bošnjaci-muslimani, menađeri i druge odgovorne i nadležne rukovodeće osobe , nemaju sluha za ove stvari i da se sami stide, ne trude pa čak ima slučajeva da BRANE npr namaz i to u firmama gdje je do tada bilo normalno da se obalja i ide ne džumu.

Kršćani su pitanje svoje “džume” tj. mise, riješili tako što su nedelju uzali kao slobodan dan, a mi se moramo tome ko šmigle zadnje pošutariti i prihvatiti to. IZ je tu , po meni kriva jer nije, onda kada je mogla i kada je imala jak uticaj u društvu i politici, a to je vrijeme rata i netom par godina poslije, to iskoristila i kroz institucije države to riješila…sad je daj šta daš ..et’ ..haj da ne dužim više.da Allah popravi naše stanje na bolje…amin.

A neće dok mi ne popravimo sami sebe…

 

odo u polikitu! ..nema druge

Članak 173. ( Seljak i selo)

Selo i Seljak

 

Nazvati nekoga seljakom danas obično znači da dotičnog kudimo, vrijeđamo, odnosno poručujemo mu da je nekulturan, neodgojen, malograđanin, neinteligentan tj. posebnog menatalnog sklopa koji sve to objedinjuje a i više od toga…

Seljak može biti i oznaka geografskog porijekla za čovjeka koji živi na selu ili pak za čovjeka koji se bavi seoskim poslovima, poljoprivredom, stočarstvom, ratarstvom i sl. Koristi se i za to. Samo što i tada, kada se na najobičniji način nekome kaže da je seljak, opet dobije ovu prvoopisanu negativnu konotaciju.

 

Seljak je dakle danas pretežno pojam da se označi određeni mentalni sklop a rjeđe i geografsko porijeklo.

Istina je da, biti seljak u ovom negativnom značenju ,ne znači i da je taj «seljak» sa sela i da se bavi seoskim poslovima, tih seljaka ima i u gradovima, negdje i više nego na samom selu .

 

Kako se taj pojam počeo koristiti u negativnom značenju? Pa vjerovatno jer su nekada, ti ljudi sa sela, kada dođu u gradove, imali drugačije oblike ponašanja odnosno , nisu se ponašali na način kako se to očekivalo po određenom bontonu, od nošnje, načina ishrane, razgovora itd.

Zašto se nisu ponašali, razlozi su raznovrsni.

 

Dakle, kombinacija može biti raznih…može biti mentalni seljak sa sela ili iz grada, kao što i urban( mentalno) može biti i iz grada ali i sa sela.

 

Ne znam šta je gora kombinacija, mentalni seljak sa sela ili iz grada. Možda ovaj drugi jer se od njega ne očekuje takvo ponašanje.

 

Danas sa posla idem i ispred mene jedan čovjek sa sela, dakle seljak i hop! ..baci ti on pored puta smotanu i praznu kutiju od cigareta. Bilo je tu još papira, ali ja to ne mogu nikako da shvatim i svarim inače. To bacanje smetlja ilitiga smeća na po džade, a viđao sam da ljudi bace papir svega na 5 m od kante za smeće.

Pa ja bolan ( a sada hvalite me prsti moji 😀 ) , znam danima, sedmicama pa i mjesecima mi ostane komad papirića u džepu jer nije bilo kante da bacim, pa ostavim za kasnije.

Al ovaj me je seljak sa sela i to mentalni seljak sa sela iznenadio baš zato što je seljak ( osoba sa sela) . Pa zar oni , ti seljaci, nemaju taj odgoj bar da ne prljaju i ne bacaju smeće po svojim avlijama, njivama i livadama!?

 

Kako se okokuće može ponašati kao normalan insan, a vankuće biti seljačina!?

 

Ne mogu to da svarim nikako et’ ! Još kad uzmeš da smo mi muslimani, da nam je čistoća dio vjere, da mi moramo prednjačiti u tome nad svim ostalima ( govorim o mikro a ne makro stanju a i ono se podrazumjeva, mada je stanje i na makro katastofalno za muslimane). Zar je zapad od bacanja govana kroz prozore na ulice napredovao do današnjeg stanja kojem se mi muslimani danas divimo kada odemo na zapad, a mi u ovako jadnom stanju pesinluka i poganluka, seljakluka-mentalnog!?

 

Inač to stanje na selu se skroz okrenulo od rata na ovamo u svemu. Prije je selo ipak bilo kao neki bastion morala u odnosu na grad, i vjere također. Danas je situacija obrnuta. Ja radim u firmi sa oko 1000 radnika i većina radnika su sa sela, i vidim i gledam svaki dan njihovo ponašanje govor, zanimaciju, vidim njihovu nemoralnost i duhovnu eroziju. Blud, alkoholizam, kockanje, varanje i sve druge društvene anomalije su postale ono po čemu se naša sela danas prepoznaju …..žao mi je zbog toga, jako žao…haj…odužio sam, a shvatili ste valjda šta sam htio kasti.