Članak 225. (Licemjerstvo)

hypocrite

…nešto mi naumpalo, pa da probam rastabirit polahko…

 

Licmjeri su najgora stvorenja, to je općepoznato. Najštetniji po društvo, jedno govore, drugo misle, treće rade, sa tobom su dok im leđa ne okreneš itd.

“Kada im se kaže: “Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!”..” (Bekara, 11)

Dakle oni svojim licemjernim djelovanjem čine nered po dunjaluku.

Ovo djelovanje i licmjerje je jasno svima i o njemu svi govore, tj. čovjeka prema čovjeku.

 

A šta je sa licemjerjem prema samome sebi?!

Mislim da su posljedice licemjerja prema samome sebi isto tako štetne po društvo, i da iz takvog licemjerja nastaje nered po zemlji, kao i iz ovog licmjerja čovjeka prema drugom i drugima.

Šta pod tim mislim? Pa mislim da se čovjek često ponaša i postupa drugačije nago što zaista i misli i želi. Iz raznih razloga.

Koliko puta smo htjeli nešto učini a nismo, imali želju da nešto kažemo a nismo, osjećali neku emociju a prikrili smo je….dakle postupili smo drugačije od onoga kako smo u sebi imali želju i kako smo zaista i osjetili poriv.

Npr. želiš da se javiš nekoj osobi, ali ne učiniš to, jer te šejtan l.a. uplaši raznim vesvesama. Te štaš reć’ ,te šta će ti reć’, te nisi se javio dugo napašće te, te ako te zovne štaš ponijet, ako ti dođe kako ćeš dočekat i ovo i ono, i onda odustaneš…..poslije ti, kad tad, bude žao što si tako postupio.

Uglavnom, postupio si licemjerno prema sebi, jer si osjećao jednu želju i poriv, a postupio si suprotno svojoj nutrini, iznevjerio si samoga sebe, i zbog toga se osjećaš loše, a zbog toga trpe i drugi.

 

Psiholozi kažu, nisi postupio spontano. Nisi uradio, rekao, ono što si zaista i želio i što si osjećao. Zbog takvog življenja, nespontanog, u kom navlačimo maske i postupamo suprotno onome što osjećamo, i dolazi do otuđenja ljudi jednih od drugih, kao i od samoga svijeta i života i tražimo alternative, uglavnom pogrešne. Napomenuo bih, da to spontano djelovanje, bar za vjernike, ne znači nekakvo anarhično i apsolutno liberalno ponašanje, jer to za posljedicu ima još veče otuđenje kao što se i desilo na zapadu gdje je i pored silnih sloboda, čovjek postao stran samome sebi, otuđen i izgubljen. To dakle ponašanje mora biti u okvirima halala i harama, jer se jedino i samo disciplinom, može doći do slobode, do istinske a ne lažne slobode.

Baš kao što virtuoz kada improvizuje, ne čini to anarhično i kako god, iza tih improvizacija i virtuoznosti su godine vježbe i discipline ( ovo je od T. Ramadana i Dalaj Lame 🙂 ).

Dakle zbog takvog licemjernog ponašanja prema sebi došlo je i dolazi i do nereda na zemlji tj. do otuđenja ljudi jednih od drugih, a onda i svih daljnjih negativnih posljedica traženja izlaza iz takvog stanja.

 

Dakle ponašjate se spontano, normalno, jedni prema drugima, ako ti neko treba nazovi ga, ako ti nešto treba traži to, ako na nekog pomisliš javi mu se, ako ti je sa nekim lijepo druži se sa njim, ako ti se ne sviđa nešto reci to i vice versa itd. itd…

 

et’ samo da ne pobjegne 🙂