Članak 228. (tehnike?)

Naučite ljude da vole, zapravo, pustite ih da vole, pa im neće trebati pornografija i ostale opačine….

 

“….Prethodilo mu je godinama poslije prvog svjetskog rata shvaćanje ljubavi, u kojem se uzajamno seksualno zadovoljstvo smatralo kao osnova zadovoljavajućih ljubavnih odnosa, a posebno kao osnova sretnog braka. Vjerovalo se da razloge čestih nesretnih brakova treba tražiti u tome što se bračni partneri nisu ispravno »seksualno prilagodili«. Razlog za tu grešku nalazilo se u nepoznavanju »ispravnog« seksualnog ponašanja, a otuda u pogrešnoj seksualnoj tehnici jednoga ili obih partnera. U namjeri da »isprave« tu grešku i da pomognu nesretnim parovima koji se nisu mogli voljeti, brojne knjige su davale upute i savjete o ispravnom seksualnom ponašanju i obećavale implicitno ili eksplicitno da će uslijediti sreća i ljubav. Podrazumijevalo se da je ljubav dijete spolnog užitka i da će se dvije osobe voljeti ako ih netko nauči kako da se spolno zadovolje. To je bilo u skladu s općom iluzijom vremena koje je pretpostavljalo da upotreba pravih tehnika rješava ne samo tehničke probleme industrijske proizvodnje nego i sve ljudske probleme. Čovjek je ignorirao činjenicu da je istina upravo suprotno od pretpostavke koja se iza toga skriva. Ljubav nije rezultat adekvatnog seksualnog zadovoljenja, već je seksualno slaganje — čak i poznavanje takozvane seksualne tehnike — rezultat ljubavi. Kad bi čak, bez obzira na svakodnevno promatranje, ovu tezu trebalo dokazati, takav bi se dokaz mogao naći u obilnom materijalu psihoanalitičkih činjenica. Proučavanje najčešćih seksualnih problema — frigiditeta žena i manje ili više izrazitih oblika psihičke impotencije muškarca — pokazuje da uzrok ne leži u nedostatku znanja o ispravnoj tehnici, već u inhibicijama koje onemogućuju ljubav. Strah od drugog spola ili mržnja prema njemu osnova je tih teškoća koje sprečavaju osobu da se potpuno preda, da djeluje spontano, da vjeruje ljubavnom partneru u neposrednosti i otvorenosti fizičke bliskosti. Kad se seksualno inhibirana osoba uspije osloboditi straha ili mržnje i tako postane kadra da voli, njegovi, ili njezini, ljubavni problemi su riješeni. Ako ne uspije, nikakva količina znanja o ljubavnoj tehnici neće joj pomoći….”

E.Fromm

Članak 227. ( tinta )

brodica

Čuo sam nešto zanimljivo pa da to podjelim i sa vama.

 

Davno prije nego je bilo struje jel’ , po džamijama su se na lusterima nalazila ona kandila. Problem je sa njima bio taj što ona mnogo čade i onda bi kupole od džamja budi crne, od tog dima jel’.

Eh, kad je u Turskoj, dato mimar Sinanu da napravi neku džamiju, al ja sad neam pojma koju, morebit i onu Plavu – Sultan Ahmedovu, neam pojma, al haj i nije bitno toliko sad…dakle, on odluči da riješi taj problem.

I napravi takav sistem tih otvora na kupoli il’ gdje već, da je zrak strujao i svu tu čađ nosio na jedno mjesto na kom je bila napravljena kao neka sobica , ima ta sobica i svoje ime, al zabravio sam. Dakle ta prostorijica je bila kao neki usisavač koji je usisavao tu čađ prije nego ona stigne do kupole.

Kasnije se ta sobica samo očisti i sastruže ta čađ sa zidova.

Tu sakupljenu čađ bi onda oni stavi u kožne nekakve posude, torbe ili šta već i stavi bi ih na vratove konja ili deva koji bi išli za Hadždž u Mekku.

Dok bi se vrati sa Hadždža, ta čađ u tim posudama bi se pretvori u tintu.

Onda bi se ta tinta koristila za ispisivanje Mushafa, i specifično za nju je kažu, da ona nije nikada blijedila, za razliku od ostalih tinti proizvedenih na neki drugi način .

 

Et’ to je to. Samo bi da kažem, dakle da nije to nikakvo čudo u pitanju , u vezi tog Hadždža i to…nego jednostavno, temperature i taj period vremena , a možda i ta posuda od kože bi učini svoje.

Mene ovdje fascinira i to koliko su muslimani u zlatno doba islama bili inovativni i kako su davali nova i napredna rješenja u različitim oblastima. A sve to je naravno, potaknuto učenjam islama tj. Kur'ana i hadisa Poslanika a.s…..onda kada su muslimani počeli okretati leđa tim izvorima, i krenuo ja njihov/naš nazadak, za razliku od Europe, koja je tek ostavivši vjeru počela da napreduje, i opet, doživjevši renesansu na krilima islamskih učenja i izuma koja su preuzeli na sveučilištima pirinejskog poluostrva, Sicilije , sj. Afrike itd.itd.

 

et’ to samo