Članak 230. (sukobi i problemi)

Ko je na FB-ku, a i ko nije brte, lahko može zapaziti jednu pojavu koja je danas postala dio kolektivnog karaktera muslimana, a to je da su muslimani non-stop u nekakvim sukobima , prepirkama i svađama.

Primjetno je da su ti sukobi konstantni, da su velika većna njih trivijalni , dakle oko minornih i manje ili potpuno beznačajnih stvari, da se uvijek i iznova ponavljaju jedne te iste teme i da se nikada skoro ne rješavaju.

Nako slikovito, muslimani se ponašaju kao kada cuko ganja svoj rep u krug.

Samo se sa vremena na vrijeme napravi primirje i onda opet iznova.

Mislim da se ti sukobi,mnogo njih,  a imam i iskustva, pogrijavaju iz drugih centara, koji nalaze svoje vatrene pristalice , uglavnom među muslimanima uskog fokusa, među mladim emotivnim a neukim muslimanima, međ onima koji imaju problema sa karakterom prema kojem su i odabrali neki od puteva unutar islama, ali nisu, iskreno rečeno,  na ovu pojavu imuni ni svi ostali.

 

Zašto se ti problemi nikada ne rješavaju? Zašto su konstantno prisutni?!

 

Pa zato jer u suštini to i nisu stvarni problemi. A ako problem nije stvaran, kako ga se može riješiti, objasniti?

 

Oni služe zavaravanju da se muslimani ne suoče sa stvarnim i ozbiljnim problemima, koji po svojoj prirodi vode ozbiljnom shvatanju i rješavnju problema, dijalogu, bilo da se radi o podmetanju sa strane a bilo od bijega samih muslimana od rješavanja stvarnih problema ummeta, jer su nesposobni da rješe prave probleme i vode ummet pa zato se i zadeveravaju trivijalnim stvarima…

 

et’ to samo..

Članak 229. (promjene)

Mašaallah, vidim danas sve nekakvi pozitivni, optimistični, postovi, pa haj, neču ni ja kvarit da i ja kažem nešto pozitivno.

U mojoj neposrednoj blizini na poslu, radi nekoliko ljudi, od kojih je jedan, ma gluho i ćoravo bilo kakav je bio ba! Mislim i sad je on svakakav. Samo druge potpucava, provocira, omalovažava, zakuhava između drugih itd. itd. al meni je najgore od toga svega padalo kada psuje. To su, osim onih naših “redovnih” psovki, gdje ovi međusobom normalno psuju mater i djecu pa Boga (neuzubillahi) , u zadnjih jedno 1-2 godinu im se uvuklo u naviku da psuju Allaha , dakle ne koriste titulu Bog nego baš kažu Allaha (ime) , neuzubillahi…i to sve nominalni muslimani, Bošnjaci.

Ne bi sad da ulazim u to da to nije fino, ako ništa barem iz respekta drugih oko tebe koji su možda vjernici, ili iz možda nekog nacionalnog razloga pa da čovjek neće da psuje neke svoje svetinje, da pokaže poštovanje prema svom, jer ako ne poštuje svoje neće ni tuđe,jel’.

Ali to je tako užasno čuti da sam ja , tako mi Allaha, bio na rubu nervnog sloma i dolazilo mi da u takvim momentima i fizički nasrnem na njega, jer sam se fakat nalazio u toj nekakvoj zoni kada ti se um pomrači, kada te nije briga za posljedice i sve ostalo. Ali sam nekako uspijevao da osaburavam, da pokažem neverbalnim porukama šta mislim i osjećam, direktno i indirektno opiminjao itd.

Što je još tu čudno, što taj a i ostali tu ,koji psuju slično, znaju dobro te neke stvari što iz mekteba što iz kuća, ali ih ni to ne sprječava da to rade.

 

Eh, u posljednje vrijeme primjetio sam da više ne psuje Allaha, pa čak ni Boga 🙂 , znam da će vjerovatno u nekim trenucima huje opsovati, ali velika je razlika kada neko dnevno 10-20 puta to psuje a onda prestane danima, sedmicama pa i mjesecima.

Čak što više, u zadnje vrijeme često čujem njega i njegovog kolegu koji tu radi sa njim, a ja sam malkice samo udaljeniji od njih, kako pričaju o vjerskim temama, kako se NADMEĆU u znanju o vjeri , čak se o OpKLADE 😀 (sic) po neto da neko nešto zna ili ne zna. Et npr. danas su se oPkladili da će sutra ili neće možda, naučiti imanske i islamske šarte, i sa prevodom 😀 . Često pjevaju ilahije itd.

Od prije jedno 3-4 mjeseca čak i učestvuje u prikupljanju mjesečnih priloga koje mi u džematu na poslu, skupljamo svaki mjesec kad je plata za humanitarne svrhe i dr.

Ja lično nikada nisam i ne volim biti napadan kada sam sa nekim pa da mu namećem neke vjerske teme i priču. Mislim da je mnogo bolje da svojim ponašanjem i radom pokažeš nekome ono što bi htio reći. A kad se ukaže prilika, kada procjenim da će riječ sjesti u pravom trenutku, onda i kažem.

Mislim da je i on a i drugi, ako ništa bar osjetili stid zbog tog psovanja.

I da budem iskren, bude mi drago kada vidim da nekoga, samim prisutvom, potakneš da pođe izgovarati neki zikr, da spomene Allaha lijepo, ili da prestane govoriti ružno nešto ili činiti. To me uvijek podsjeti na Hasana El-Basrija r.a. , kažu da kada bi on prođi pijacom, da bi ti prodavci , koji su inače uvijek bili skloni lažima , prevarama, lažnom zaklinjanju i sl. ostvaljali bi posao gledali za njim i izgovarali zikr, donosili šehadet. Samo da insan ne pokvari nijjet, ali to je dio nagrade od Allaha , još na ovome svijetu, koju čovjek osjeti u srcu radi učenjnog dobra, inšaallah.

 

Dakle primjetim OGROMNE promjene na bolje, na njemu a i ovim drugima, koji su ipak bili par stepenica bolji od njega što se tiče ovih spomenutih stvari.

Nadam se da će se taj trend promjene na bolje nastaviti inšaallah , a Allah je taj koji izvodi iz tmina na svjetlo.