Članak 246. (suprotnosti)

Ev i ja sam krepo danas, što reče VangelisKA….a i crknut sam ..i nako kontam…….podsjećam se na blagodati i to kako ih razumjevamo.

 

Jedan od načina shvatanja svijeta i njegove percepcije je upravo taj princip kontradiktornosti, suprotnosti. Po tom principu čovjek shvata i primjećuje mnoge stvari u životu na ovome svijetu. Da nema tih suprotnosti nikada ne bismo mogli shvatiti niti spoznati te stvari.

 

Zamsli da je npr konstantno dan..nikada ne bismo primjećivali noć, niti shvatili njenu ljepotu i blagodat.

Da nema bolesti, ne bismo mogli shvatiti blagodat zdravlja, ne bi ga čak ni primjećivali…za nas onda ne bi postojao niti pojam zdrav ili zdravlje.

Da nema zla, ne bismo pojmili dobro. Da smo svi npr. saršeni ljudi u smislu da svi non stop činimo samo dobro, da smo 24h na dan, nasmijani, i ljubazni prema drugima…mi to zapravo ne bismo ni primjećivali , niti bi nam to bilo nešto posebno, niti bi se radovali tome…..,živjeli bi kao roboti, mašine koji su programirani na takvo ponašanje.

Neko upita u čemu je poenta postojanja zla…pa upravo u tome…da bi mogli živjeti dobro, da bi ga mogli spoznati i osjećati…da bi uživali u njemu i radovali mu se.

Tako i ja danas…da sam radio još pola sahata na poslu, mešćini da bi se srušio ko svjeća…tolko sam crko i susto….al zbog tog krepavanja, toliko se obeselim krevetu i tako mi je lijepo kad odspavam ovih 1-2 sahata…toliko se radujem kad sam na poslu i kad mislim o tome….

 

Znam kad ono budem na godišnjem…haj hefta, dvije ok…ali već treća…hmmm već postaje pomalo besmisleno..ćetvrta da i ne govorim, ako je bude….ispočetka se raduješ toj slobodi, tom ne-radu i ne-obaveznosti….još ja volim , posebno kad ne radim ranom zorom se dignut i izać, prošetat pa jutarnju kahvu popit dok još slabo ko baulja po ćaršiji…pojest kifli, krofnu il neko drugo pecivo…..ali i to sve počinje gubiti onu draž, kako vrijeme prolazi….tek kada pođem raditi..i kada dođe vikend, vrati se radost i uživanje u punini u tim stvarima….još su ovo sve banalni primjeri….

 

“Dakle, ako se nešto ne može spoznati po svojoj pojavi, prepoznaje se po svojoj suprotnosti. Allah dželle šanuhu, najočitiji je. Pomoću Njega su sve stvari pojavne. Kada bi On nestao, skrio se ili promijenio, propali bi i nebesa i Zemlja, bio bi uništen i vidljivi i nevidljivi svijet, i time bi se tek uvidjela razlika između dva stanja. Ili kada bi neke stvari postojale po Njemu, a neke mogle bez Njega,tada bi se mogla uočiti razlika između tih stvari.

Međutim, On se proteže na sve stvari ravnomjerno i istovremeno, i Njegovo je postojanje trajno i nepromjenjivo. Dakle , nema sumnje da je Njegova pojavnost uzrok Njegovoj skrivenosti,u čemu leži i uzrok  nemoći uma , da Ga spozna ( Njegov Zat, Biće , kao i suštinu Njegovih atributa).” Gazali

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

5 komentara na “Članak 246. (suprotnosti)”

  1. Današnji čovjek živi na granici, čiji je nastavak sirat ćuprija. Kao što reče, naša percepcija stvorena je na nivou pluralizma. Eto čak su Dzenet i Dzehenem suprotnosti jedne drugoj iako su dio drugog svijeta, kako bi ih lakše približili sebi. Dok ne možemo jasno pojmiti vječnost i beskonačnost ..ili približiti sebi misao o Jednoći Stvoritelja. Što se tiče tog produženog godišnjeg, mislim da bi svi ljudi uživali i bez posla, kao što djeca uživaju tokom igranja. Možda bi se okrenuli tad stvarima koje su ih oduvijek zanimale. Ja bih sigurno tražila kakvu laboratoriju da izumim nešto, makar mi život prošao u tome. Još kad bi ljudi zaboravili znati razliku između dana, noći i sata. Vrijeme bi nam bilo vječnost i konstanta, a male stvari bi bile velike. Možda na Ahiretu budemo funkcionisali bez pluralizma i ne budemo morali trpiti tijesne cipele radi ćeifa kad ih izujemo.. . 🙂

    1. rad u laboratoriji je opet rad, znači nije samo odmaranje, samo to se radi o radu koji voliš u kom uživaš…odrasli ljudi su previše zaprljanih srca da bi mogli uživati kao djeca, zapravo djea ne da uživaju, djeca žive u radosti, razlika je između toga dvoga…odrasli ljudi uglavnom ne znaju živjeti u radosti, zato se i zavaravju nekim površinskim uživanjima koja su samo bljesak koji kratko traje i brzo nestaje….nadam se da ćemo svi zajedno živjeti radosni u užicima tako gdje je to neprolazno i bezvremenski, u Džennetu firdevsu …amin 🙂

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *