Članak 260. (čoban i malograđanština)

U našem jeziku, ima dosta nekih kontradikcija. Jedna od tih je daaaaa,  u našem jeziku, riječ čoban se koristi kao nešto , pa možemo reći i malo uvrjedljivo, nekako sa manje respekta prema tom poslu i ljudima, za razliku od riječi pastir, koja je kao nekako kulturnija, emanicipovanija, šta ti ja znam….

 

Ako nekom kažeš,………….. evo ustvari zamislite da vama nekao kaže : ČOBANE! i da vam kaže : PASTIRU! , 99% sam uvjeren da to kod svakog izaziiva različite unutrašnje reakcije i doživljaj shvatanja tih riječi. Prva vam je skoro pa uvredljiva ako ne i definitivno uvreda, a druga ‘nako – normalna, bez velikih unutrašnjih potresa.

 

Ali ako pokušamo shvatiti te riječi i njihovo pravo značenje, vidimo da je ustvari sasvim suprotno.

Čoban je turska riječ i ima značenje jel, čovjeka koji čuva ovce.

A pastir je kovanica od PAS koji TIRA ovce , pa otuda i pastir.

Znači kad nekom kažeš da je PASTIR bliže je tome da ga želiš uvrijediti jer ga nazivaš psom koji tira ovce.

Al’ jok, čoban je uvrjedljiviji, al baš zato jer je riječ TURSKOG porijekla.

 

Naumpade mi i ovo. U toliko sira Poslanika a.s. nisam nikada pročitao u našim prevodima da je neko preveo da je Poslanik as. bio prije poslanstva čoban, nego se uvijek koristi riječ pastir! (sic)

Kao i u hadisima što se koristi, jer eto čoban je vjerovatno uvredljivo, tobejarabi.

 

Sjećam se osnovne škole. Čas je sh-hs j. ( ko ne zna, dakle srpskohrvatski-hrvatskosrpski jezik), nastavnica Bošnjakinja , tada Muslimanka.

U razogovoru sa nama, učenicima, neko reče da ide u ČARŠIJU, a ona mu veli : ” Ne kaže se ČARŠIJA, nego GRAD, reci : idem u GRAD, jer  ČARŠIJA , to govore samo SELJACI! ” :O  …woooooow , subhanallah, i danas se ne mogu načuditi neukosti, malograđanštini i tom osjećaju inferiornosti našeg naroda, još u onaj vakat “akademski” obrazovanog kadra.