Ljudi su uporni u tome (posebno žene) da sa svojim partnerima ostvare što veći stepen bliskosti, smatrajući da je bliskost sastavni dio ljubavi, ali to nije baš tako.
Evo čitam tekst u kom dr. Zoran Milivojević kaže da je upravo kroz istoriju preovladavao takav model emocionalne veze u kom je veliki stepen bliskosti partnera bio isključen i da je to modernija pojava.
Bliskost je vrsta stabilnog odnosa koji se razvije vremenom, ali se stepen bliskosti koju neko očekuje od parnera razlikuje od insana do insana.
Jedni pokušavaju biti toliko blizu da svoje Ja stope u Mi , a drugi se opet uvijek izmiču pokušavajući da zadrže lični inegritet i određeni stepen slobode i neovisnosti i smatraju da treba da uvijek postoji granica.
Nije problem kada su partneri istog osjećaja stepena bliskosti, problem nastaje kada su partneri različitog omiljenog stepena bliskosti, dotle da može doći i do pucanja veze, jer jedan se partner uvijek osjeća nevoljeno i odbačeno ( jer poistovjećuje bliskost sa voljenjem) a drugi se opet osjeća kao da ga se stišće i stavlja u okove.
Može tu doći do dogovora među partnerima pa da se napravi kompromis, ali za to su potrebni partneri koji su emocionalno pismeni.
Generalno, ovaj problem je općeniti problem izmeđ muškaraca i žena , to i nije potrebno posebno objašnjavati.
Ono što je ovdje još generalniji problem jeste da insan teži bliskosti i čini sve da je ostvari, u bilo kom stepenu ( i oni sa manjim stepenom se trude da dođu do bliskosti sa partnerom, makar i u manjem stepenu od njega), sa nekim ( ili čak nečim, jer ljudi danas možda više teže bliskosti sa nečim i čisto materijalnim, stvarima ) ko je prolazan, ko je nesavršen, ko već sutra može da te iznevjeri ( a danas ti to izgleda nemoguće) i okrene leđa, što je sa ovih insanskih potreba i u redu, ali problem je taj, što taj isti insan ostavlja i zaboravlja na bliskost sa Onim koji, koliko god insan želi da ostvari bliskost sa Njim, On ne samo da ne odbacuje i ne izmiče se toj bliskosti, nego još više ide ka čovjeku i nudi mu Svoje prisustvo i ljubav!
Onaj koji, ako mu se ti približiš pedalj, On se tebi približi lakat.
Onaj koji ako mu ideš hodajući, On tebi ide trčeći.
Onaj koji ako Ga spomeneš i On tebe spomene u ljepšem društvu.
Onaj koji ako te zavoli, postaje tvoj sluh, vid, ruka i noga kojom koračaš!
Svako ko da prednost bliskosti sa ljudima a zanemari bliskost sa El- Muhit-om ( Sveobuhvatitelj), sa El-Vedud-om ( Svevolitelj) , neminovno će patiti i živjeti u nemiru, dok onaj ko da prednost bliskosti sa Onim ispod kojeg je sve ostalo svorenoo, pa i ta insanska bliskost koja je samo neznatno zrno u pustinji i za tu bliskost se trudi, živjeti mirnim i spokojnim životom sve do susreta sa Onim za kojim čezne. Jer ako i izgubi insansku bliskost zna da je u bliskosti sa Onim koji ga nikada neće ostaviti.
Smirenost je plod tog znanja.
“On je s vama gdje god bili.” (El-Hadid 4)
“A kada te robovi moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu” ( El-Bekara 186)
” I znajte: zaista On obuhvata sve.” ( El-Fussilet 54)
“Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno.”
(Buharija)
Esselamu alejkum. Ja bi samo da se složim sa svim ovim što je napisano. 🙂
we alejkumusselam 🙂