Znači akcija prošla, kompir povađen, elhamdulilahi.
Leđa me bole, elhamdulillahi.
Zdrmo sam jedan difen i paracetamol i evo pijuckam Mg, ujutro još difen i apaurin 😀
Vidiš, insanu je drago uvijek kada vidi plod svoga rada i truda, nafaku.
Bez obzira jel veliki ili mali, opet ti drago, jer znaš da će oba završiti u krompirači, ili krompiruši , kako ko kaže.
A možda i sa piletinom ili teletinom.
Elhamdulillahi.
A morebit i ‘nako samo, skuhani il pečeni sa sirom, Vlašićkim – jakojim drugim. Za vas netravničane sa Travničkim sirom.
Znači oba su draga, mada je naravno draže malo kada je veći (krompir mislim sram da bude ko je šta drugo pomislio).
Lakše je jedan veliki ogulit neg 6 malih.
Ovo me podsjeti i na hadis poslanika a.s. u kom kaže: „Jaki vjernik je bolji i Uzvišenom Allahu draži od nejakog vjernika, a dobro je i u jednom i u drugom.” (Muslim)
Ovo naravno podrazumjeva svaku vrstu jačine, i fizičku i intelektualnu, i psihičku i moralnu i ekonomsku i sve druge vrste koje mi nemogu naumpast.
Naravno sve to ako je u službi zajednice i promovisanje hajra, ako to sve posjeduje vjernik a ne koristi to ni sebi ni drugima, onda od toga nema fajde.
Tako i ovaj krompir, veći je draži al obojica će aBda u krompiraču 😀