Članak 307. (tuđi hak)

Koliko se svijet izopačio i koliko je sve nakaradno da Bog sačuva, pokazuju i neki primjeri iz života koje ili mi ili neko drugi doživi, a koji pokazuju koliko se ljudi zabezeknu ili se oduševe nekim činom , koji bi trebao biti sasvim normalan, sasvim prirodan, ljudski. Koji bi trebao da bude svakodnevan ako želimo lijep život i dobro društvo u kom živimo.

Nažalost, dobra je malo, pa nas zato tako i iznenade neki pozitivni primjeri.

 

Jedan čoek ti je kupovao u jednoj velikoj trgovini blizu ovdje nas ( neču da spomenem da ne bi vox zabranio post radi reklamiranja 😛 ), i kad je došao kući, vidio je na računu da kasirka nije dobro naplatila. Zapravo naplatila je manje, jer od 2 ista artikla ona je samo jedan kucala.

Ovaj ti se čoek zaputi u tu radnju i nađe nekog šefčića, i fino mu kaže da je mu je naplaćeno manje i da je on došao da plati razliku.

Ovaj ti ga nije skonto, zapravo skonto je da ovaj govori da mu je više naplaćeno jedan artikal.

Ovaj mu ponovo objasni da nije to u pitanju, nego da je došao da plati razliku.

Šefčić ga nako čudno gleda, kao u folu “jesi ti dobro, nešto mi ne izgledaš najbolje” , jer nije navikao , vjerovatno mu se to i prvi put dešava, jer obično narod reklamira da mu je naplaćeno više, i upita ga, da potvrdi da je razumio dobro, da ovaj hoće da PLATI  a ne da traži povrat novca.

Čoek mu potvrdi i opet polahko objasni da sve bude na čistac.

Šefčić nako i iznenađen i zbunjen, veli, – u redu je, ne trebate plaćati to je već proknjiženo i bla bla – vjerovatno pomalo i  zbunjen jer nije upoznat sa protokolom u ovakvim situacijama, ali i sa jasnim oduševljenjem na ovakav čin ovog čoeka ( što ga znam ja lično et’ )

 

Kako bi bilo lijepo da pazimo svi na tuđe pravo, makar to bilo i neznatno u našim očima, i da ne činimo zulum jedni drugima 🙁 …subhanallah.

Al nemoš od prokletog dunjaluka i pohlepe ljudi bit rahat nikako…