Vele da je strah dobar motivator….jedan od najboljih.
Problem je kad strah prevlada i postane više od prirodno urođene emocije, kada preraste u fobiju ili nekakve panične poremećaje, koji onda proizvode kontraefekat i čovjeka umjesto da pokreću na ispravnu akciju, oni ga zakuju ili usmjere na postupke koji su za tog čovjeka a i društvo štetni.
Strah od ljudi, je danas možda i najveći strah, kad sve saberem i oduzmem,jer zbog tog straha od drugih se i rađaju mnoge druge društvene bolesti pa i imamo bolesno društvo poltrona i ulizica koji nemaju niti želje niti volje da se suprotstave svim oblicima društvenih anomalija.
Zato i šutimo na nepravde koje se dešavaju i kojima svjedočimo a ne usuđujemo se da bilo šta uradimo, jer se bojimo šta će nam reći ili uraditi drugi, pa čak i kako će nas pogledati, bojimo se tih lažnih božanstava i težimo da im udovoljimo.
Zbog straha od ljudi, neki od zlotvora su i izvršavali masovne egzekucije nad Bošnjacima, a da su imali strah od Boga onda se ne bi pokorili lažnim božanstvima i bili im slijepo poslušni.
“…A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više,…” (Nisa; 77)
“… i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš.” (Ahzab; 37)
Da, upravo strah od Allaha je taj koji čovjeka oslobađa od straha od ljudi, kao što i robovanje samo Njemu oslobađa od robovanja stvorenome, bilo da je to pohlepa za novcem, ugledom, vlašću….
Strah od Allaha će čovjeka spriječiti od činjenja nepravde, i neće mu dozvoliti da ode u činjenje bilo čega lošega ljudima, svijetu uopšte, čak ni biljkama.
Strah od Allaha na jednoj i ljubav prema Njemu na drugoj strani će od čovjeka napravii izbalansiranu ličnost koja će biti apsolutno pokorna jedinome ispravnom autoritetu, a nikako ljudima.