Članak 363. (strah)

Vele da je strah dobar motivator….jedan od najboljih.

Problem je kad strah prevlada i postane više od prirodno urođene emocije, kada preraste u fobiju ili nekakve panične poremećaje, koji onda proizvode kontraefekat i čovjeka umjesto da pokreću na ispravnu akciju, oni ga zakuju ili usmjere na postupke koji su za tog čovjeka a i društvo štetni.

 

Strah od ljudi, je danas možda i najveći strah, kad sve saberem i oduzmem,jer zbog tog straha od drugih se i rađaju mnoge druge društvene bolesti pa i imamo bolesno društvo poltrona i ulizica koji nemaju niti želje niti volje da se suprotstave svim oblicima društvenih anomalija.

Zato i šutimo na nepravde koje se dešavaju i kojima svjedočimo a ne usuđujemo se da bilo šta uradimo, jer se bojimo šta će nam reći ili uraditi drugi, pa čak i kako će nas pogledati, bojimo se tih lažnih božanstava i težimo da im udovoljimo.

Zbog straha od ljudi, neki od zlotvora su i izvršavali masovne egzekucije nad Bošnjacima, a da su imali strah od Boga onda se ne bi pokorili lažnim božanstvima i bili im slijepo poslušni.

 

“…A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više,…”  (Nisa; 77)

“… i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš.” (Ahzab; 37)

 

Da, upravo strah od Allaha je taj koji čovjeka oslobađa od straha od ljudi, kao što i robovanje samo Njemu oslobađa od robovanja stvorenome, bilo da je to pohlepa za novcem, ugledom, vlašću….

Strah od Allaha će čovjeka spriječiti od činjenja nepravde, i neće mu dozvoliti da ode u činjenje bilo čega lošega ljudima, svijetu uopšte, čak ni biljkama.

Strah od Allaha na jednoj i ljubav prema Njemu na drugoj strani će od čovjeka napravii izbalansiranu ličnost koja će biti apsolutno pokorna jedinome ispravnom autoritetu, a nikako ljudima.