Članak 388. (pristrasnost, pravda, hidžab i vjernici)

Navodni razlog zabrane nošenja marame-hidžaba , a kako ga oni definišu kao vjerskog obilježja, je taj da ..pazi sad ! :

OSOBE KOJE ISKAZUJU VJERSKE SIMBOLE SU PRISTRASNE!!!! ????

Znači, ako ta osoba, koja je po njima pristrasna ukloni to, po njima, vjersko obilježje, neće više biti pristrasna i može nastaviti raditi taj posao kao i do tada.

Ovo samo govori kolika je to glupost tih sekularista i da se zapravo ne radi uopće o brigi za pravom i pravdom!

Nego je pozadina napad na vjeru i vjernike, i to da budemo jasniji i otvoreni, jer se iz dopisa po sudovima vidi da se izričito spominje samo marama na glavi,

radi se dakle o napadu na Islam i muslimane!!!

Dakle fašizam i nepravda sekularnog elementa koji je uz to kao što vidimo i glup, bez obzira na titule, jer titula nije nikakav dokaz inteligencije kako neki potenciraju, jer upravo to što potenciraju titule kao dokaz inteligencije je dokaz njihove neinteligencije, jer titula je dokaz obrazovanja nikako inteligencije! Titulu i obrazovanje dobijaju uporni a ne isključivo inteligentni. Ima inteligentnih sa titulama, ali ima ih i neinteligentnih, a to su oni, kako rekoh koji tom titulom dokazuju inteligenciju, iako logika kaže da nije…elem..

 

Dakle pravda i vjernici…kao musliman govorim o islamu dakle a ne općenito o vjeri da se razumijemo…

Interesuje me i to, kojom metodom su fakat ti sekularisti u vsvtrvstv 😛  , došli do zaključka da su te osobe pristrasne?!

Kojeg su to suca, tužuioca ili nekog višeg referenta i njihov rad analizirali pa da mogu donijeti tako opći zaključak?

Istina je ta da nisu koristili nikakvu metodu, ništa nisu istraživali, nego je pozadina svega čisto ideološka.

Ovo je pokrenuto od strane Srba, a podržano od svih ostalih članova, pa i Bošnjaka, koji su klasične, dakle, balije, sekularisti sa uprogramiranim osjećajem inferiornosti prema drugim narodima i uvlakačkim, poltronskim karakterom, jer oni članovi vtsrtvsrva , Bošnjaci, koji su bili prije ovih, NISU glasali za ovaj zaključak , kada je on birvaktile predložen.

 

Da su imali imalo želje i volje, da su htjeli biti pravedni (što je apsurd, jer su oni ti koji postavljaju temelje pravosudnih institucija), moglu lahko doći do spoznaje, kakav je to mentalni sklop i osjećaj i stav prema pravdi vjernika muslimana. Šta je to šta ti ljudi uče, odnosno šta ih uči njihova vjera i šta ugrađuje u njih, po pitanju pravde i pravdnog postupanja i rada, a pristrasnost vodi ka nepravdi, pa bi onda saznali sljedeće; –

 

Islam, svoje sljedbenike uči to da je pravda jedan od ciljeva i puteva života i ovoga i onoga svijeta a da je suprotno postupanje tj. nepravedno i pristrasno uzrok kazne i propasti čovjeka, a to će se nabolje vidjeti iz Kur'anskih ajeta, hadisa Poslanika a.s. i pimjera iz istorije islama.

 

Pravedno i nepristrasno postupanje je jedan i razloga slanja poslanika a.s. i spuštanja objava ljudima:

“Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali..” (El-Hadid, 25)

 

Vjernici se stalno podsjećaju na to da..

“Reci: “Gospodar moj naređuje – pravednost….” (El-E'araf, 29)

Čak i u govoru….

“…I kad govorite – pravedno govorite, makar bilo i protiv vaše rodbine…” (El-En'am,152)

”Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini….” (En-Nahl, 90)

”…Allah voli pravedne.” (El-Maide, 42, El-Hudžurat, 9, i El-Mumtehine, 8)

 

“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, PA I NA SVOJU ŠTETU ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa, 135)

Zapitajte se, da li osoba koja vjeruje da su ove riječi upućene njemu kao nalog od Onoga za koga on vjeruje da će mu na Sudnjem danu presuditi da li je slijedio ove riječi i tako postupao pa ako nije da će ga kazniti vječnom kaznom, da li će takav postupati suprotno ovim riječima i ovom zahtjevu!?

A svjedočenje nije samo kada čovjek nastupa u svojstvu svjedoka, nego bi obuhvatalo i npr. ulogu suca, koji je dužan da pravedno posvjedoči iznesene dokaze u vidu presude ili reješenja.

 

“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide,8)

Ovdje vidimo čak i zahtjev da se nastupa pravdno i prema onome prema kome osječaš mržnju ( dakle vjernik može mrziti i mrzi, jer je mržnja emocija koja je prisutna i sastavni dio svakog bića, stvar je u postupcima, tj. da li dopustiti da ta mržnja bude vodilja ili kao u ajetu da ne bude vodilja u nepravdu ondosno pravdu).

Pitanje kao i za prethodni ajet je isto ….

”O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. ” (Sad, 26.)

 

“I kada svijetu sudite, po pravdi sudite!” (En-Nisa, 58)

 

Još je mnogo ajeta koji neposredno ili posredno govore o pravdi i pravdnom postupanju kao izričitom zahtjevu i razlogom uspjeha ili propasti na budućem svijetu kojem teži svaki vjernik.

 

Kaže Poslanik a.s. :”Sedmerica će biti u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti: pravedan vladar…” ( Buharija)

ili u drugoj predaji Abdullah bin ‘Amr bin el-‘As, ra. kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.”

 

Što se tiče primjera iz istorije islama, a koji pokazuju kako su se na temelju ovih ajeta i hadisa izgradile ličnosti vjernika, muslimana i kako su postupali u slučajevima kada su mogli biti pristrasni a time i nepravedni, navešću dva poznata , ZAPANJUJUĆA primjera…

 

Prenosi se kako je Alija, r.a, ( kad je bio Halifa ! )  prepoznao svoj štit kod nekog jevrejina, pa ga je tužio kod tadašanjeg kadije Šeriha b. el-Harisa el-Kindija. Kad su došli na sudsku raspravu, Kadija upita Aliju, r.a, šta ima da kaže, a on reče:„Ono je moj štit, niti sam mu ga prodao niti poklonio„.Kadija se obrati jevrejinu i upita šta on ima da kaže, a on odgovori:„Moj štit i u mojim rukama„.

Kadija ponovo upita Aliju ima li kakav dokaz, a on reče:„Da, imam. Moj sin Hasan i Kanber će to posvjedočiti„. Kadija na to odmah reagira riječima:„Vladaru vjernika, svjedoćenje sina u korist oca se ne prihvata„. Alija, r. a, zaćuđeno reče: „Subhanallah! Svjedoćenje čovjeka, kome je obećan džennet, da se ne prihvati?! Ja sam čuo Allahova poslanika, s. a. v. s, kad kaže:-El-Hasan i el-Husejin će biti prvaci među omladinom u džennetu„!

Medjutim, kadija Šerih, nakon što je ustrajao u mišljenju o svjedočenju h. Hasana, donese odluku da štit ipak pripada jevrejinu. Kad je saslušao odluku jevrejin zapanjeno zavika: „Halifa me tužio i kadija donosi odluku u moju korist !! Svjedočim da je ovaj din istina, svjedočim da nema drugog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik ! Isto tako svjedočim i priznajem da je ovo tvoj štit, o vladaru vjernika. On ti je ispao u noći, ja sam ga našao i uzeo„

 

i drugi koji sam ranije navodio…

 

Radi se o slučaju jednog egipatskog Kopta i sina Omerovog r.a.( koji je bio halifa)  namjesnika u Egiptu ‘Amr ibn ‘Asa r.a.. Prema toj predaji Amrov se sin takmičio u trčanju sa nekim Koptom i izgubio utrku. Ljut zbog poraza udario ga je bičem rekavši mu da je on (Amrov sin) “potomak uglednih ljudi” (pa kako se on usuđuje pobjediti ga). Nakon toga se Kopt žalio halifi Omeru. Ovaj je zahtijevao prisustvo ‘Amra i njegova sina te dao Koptu da udarac vrati i još zatražio od Kopta da udari i njegova namjesnika jer je njegova vlast omogučila čin njegova sina. Kopt je odbio rekavši da je račun poravnat. A onda je Omer r.a. , Amru uputio svoje poznate riječi: “Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih njihove majke rodile slobodnim!?”

Primjera je mnogo i može se na netu proguglati i naći, ako se nema ćitaba kakvih..

 

I opet se na kraju zapitajte i iskreno sebi odgovorite, da li osoba, koja se odgaja na ovakvim primjerima i na ovakvim rijačima, koja teži ka vječnoj nagradi kroz pokornost Bogu ispunjavajući ove zahtjeve, istovremeno se želeći sačuvati vječne patnje, da li takva osoba u sebi nosi osobine koji ulijevju nepovjerenje u nju i sumnjičavost kada je u pitanju pristrasno ili nepristrasno postupanje, u konačnici, da li će takva osoba prije postupiti pravdno ili nepravedno, a što i jeste kranji zahtjev svakog učesnika u sudskom postupku!?

 

 

 

Članak 387. (srce bez imana)

 

Čovjek dok čini blud, nije vjernik, dok pije alkohol, nije vjernik, dok krade, nije vjernik, dok na očigled ljudi nešto otima, nije vjernik.”  U jednoj verziji stoji dodatak:“…pa, čuvajte se, čuvajte se!” U drugoj verziji, opet, stoji: “…a vrata pokajanja otvorena su.” (Buharija i Muslim)

 

“Kada čovjek počini blud, vjerovanje iz njega izađe i stoji iznad njega kao hlad, a kada se toga prođe, vjerovanje se vrati.”  (Ebu Davud)

 

Znači, ne može čovjek, dok je u njemu vjera, iman, da čini opačine i zlo!

Svaki put, ako vjernik čini nešto od zlodjela, to nije zbog vjere, nego zbog nevjere, zbog bezvjere.

Dok je vjere u srcu, nema šanse da čovjek radi ovakve i slične poganštine, to može dakle samo prazno srce, tamno srce, mračno srce, jer je vjera – iman svjetlo srca, i kad nema svjetla ostaje mrak.

 

Naravno, ovo ne znači da je taj čovjek postao nevjernik, ali jeste bezvjernik, a-teista,  u tim momentima, i to je ona bezvjera – kufr dune kufr.

Ovo je posebno stanje u odnosu na opće stanje vjernika.

Dok  je za nevjernika, stanje mraka i tame srca opće, s toga i čini opačine i ne smatra ih takvima, naprotiv, neki ih smatraju i vrijednostima današnjeg društva.

 

Članak 386. (hidžab)

Hidžab, ono što muslimanke nose ne glavi, a neke i neki drugi U glavi.

Hidžab je nešto što prekriva nešto, onaj na glavi prekriva kosu, a onaj u glavi prekriva um da ne bi bio RAZum.

Mnogi imaju U glavi mnogo hidžaba, pa je tako ta cerebralna katarakta (što kaže prof. Muhić) , dobro betonirana, i teško je, nekada i nemoguće, čak ni hirurški, a kamo li nekim lijekovima, skinuti sa uma sve te prekrivače.

 

Pošto vidimo da bi neki skidali ženama marame sa glava a ne bi da skidaju one sebi U glavama, a što je prioritetnije svakako, i zabranili takvima rad u državnim ustanovama, a i neki blogeri ovdje, jer je religija zlo i smeće, želim da kažem da su to obični fašisti, koji se pokušavaju vješto prekriti hidžabima razne vrste, a kako ne bi na vidjelo izašla sva njihova mržnja iz prsa koju nose prema vjeri i vjernicima.

Ti hidžabi kojima se kriju su takvi da im se neki dive, jer su zaodjenuti u blještava i šarena ruha, od bebi faca do slatkorječivosti, licemjernog zagovaranja na prava i dobrotu – ali opet, ta zloba i mržnja koju nose u sebi i koju pokušavaju prikriti je toliko jaka da ona mooooraaa  mora da izbije na vidjelo.

Kod njih ne vrijede principi pravde i poštenja-pravičnosti, pa tako se i ponašaju prema principu kolektivne krivice – jedan kriv- svi krivi.

Sve su to znaci teškog duhovnog stanja, iako se ono zaodjenulo tim plaštovima-hidžabima slatkog govora.

 

Takve, kada ih prepoznamo u našoj okolini, treba razotkriti, ukazati na njihovo zlo i licemjerje , jer u protivnom, smutnja će rasti i stanje će se pogoršavati.

Ni ovaj napad na hidžab se nije desio preko noći, a krivi smo mi, muslimani, koji smo zarad nekog merhametluka, šutjeli na sve dosadašnje izljeve mržnje u vidu raznoraznih diskriminacija i šutjeli na svu ideološku indoktrinaciju koju vrše agresivni antiteisti preko medija, politike i drugih društvenih struktura kao što vidimo.

Situacija je takva kava je, neki su reagirali, neki još nisu.

 

Ono na što se ne bi smjelo pristati je to da se hidžab posmatra kao vjerski simbol-obilježje. Tada se pristaje ne njihovu-zlikovačku igru, i moguće je upasti u neke opasne pravne situacije.

 

Ko god učestvuje ili želi da nešto kaže o hidžabu, a kada govorimo o odnosu hidžaba prema ovom društvu i sistemu,a ne o hidžabu u islamu, treba govoriti o hidžabu kao o vjerskoj praksi.

Ne ni kao identitetu, jer i tu postoje prave zaškoljice.

 

Dakle , vjerska praksa je nešto što je zagarantovano u međunarodnim dokumentima i za što se ima jako pravno uporište ako se dođe u situaciju da se govori o hidžabu na taj način.

Možda nekima ovo i nije najjasnije, ne treba ni biti, jer se radi o sitnim, pravnim detaljima, koje nekada mogu razumjeti samo pravnici.

 

Tada će svi ovi čiji su umovi prekriveni hidžabima, moći samo da grizu vrhove prstiju od muke, ili naka, kako kaže Kur'an ,”neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.”

 

Mi znamo da će istina tj. Islam na kraju pobijediti, “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici” ….na nama je da odlučimo kako i koliko ćemo mi doprinjeti toj pobjedi, i na koju stranu stati …a ne da budemo od onih koji su govorili:‘Da znamo da će pravog boja biti, sigurno bismo vas slijedili.’ ….

Danas je naše oružje pero, riječ, akcija, pa pišite, govorite, činite koliko možete, jer ukoliko ne bude svjetla, ostaje tama, a merhametluk se pokazuje onda kada si jači, kada možeš da učiniš zlo slabijem a ne učiniš ga, u protivnom taj merhametluk postaje poniženje….a pobjeda je u Njegovim rukama!

Članak 385. (izbori)

Naumpade mi ova tema o tome kako se bira vlast, odnosno vođa, halifa u islamskoj državi, pa nako malo čitajući, vidim da se i tu ima štošta progovoriti našim učenima koji nas samo površinski i šturo, pa rekao bi i demagogijski o tome obavještavaju, ne znam je li to zbog toga što nisu sami skontali ili su skontali a šute, prikrivaju i prave tabu temu od toga, braneći svoj stav dogmatski.

 

Ono što se uvijek kaže i brani je to da je u islamu zastupljen princip dogovora odnosno ŠURE, a koje je predstavljeno u vijeću kojeg sačinjavaju najučeniji, najpobožniji ljudi od povjerenja, a koji prema uvriježenom mišljenju, izaberu halifu tj. vođu.

To se brani stavom da je to bila praksa pri odabiru prve četverice halifa, poznatih u islamu kao pravedne halife (hulefai-rašiduni).

 

Pošto je izvor šerijata i praksa (sunnet) , ne samo poslanika a.s. nego i četverice halifa r.a. a zasnovano na hadisu poslanika a.s. : “…. ”Držite se mog sunneta i sunneta pravednih halifa nakon mene….” (Buharija) , način na koji su birali i izabrani prva četvorica halifa, se uzima kao pravno utemeljen metod pri izboru vladara.

To je , kako je rečno, princip šure – dogovora, u vidu, današnjim riječnikom rečeno, parlamenta, vijeća.

 

Međutim, ako se zaista pogledaju i analiziraju načini izbora sva četverice halifa, vidjećemo zapravo da su svi oni različiti!

U principu, može se reći da se temelje na principu šure, ali se prije može kazati da je šura bila ta koja je rekla KAKO da se odabere vladar, a ne da je šura bila ta koja je postavljala vladara.

 

Ono što je bitno napomenuti je i to, da ova stvar – način biranja vlasti, nije izričito opisan i objašnjen u Kur'anu niti u hadisu, nego su date opće smjernice.

 

Što se tiče izbora prvog halife, Ebu Bekra r.a., postoje izvori koji govore o tome da je poslanik a.s. dao neke išarete, naznake, da bi Ebu Bekr r.a. trebao biti prvi halifa. Ne postoji dakle izričit iskaz poslanika a.s. kojim on imenuje Ebu Bekra r.a. za halifu.

Ebu Bekr r.a. je izabran od strane šure-vijeća, koje su sačinjavali predstavnici muhadžira-Mekkelija i ensarija-Medinelija. Dakle možemo reći da je u vijeću  bio zastupljen teritorijalni princip predstavnika.

 

Izbor Omera r.a. je tekao nešto drugačije. Nije ga izabralo vijeće , nego Ebu Bekr r.a. NAKON konsultacija sa vijećem. Dakle nije vijeće (šura) viječalo kao kod izbora prvog halife, nego je vijeće , možemo kazati dalo svoje mišljenje i saglasnost da sam Ebu Bekr r.a. odabere nasljednika.

Ovdje je vidljivo da je procedura bila drugačija nego kod izbora prvog halife.

 

Treći halifa, Osman r.a. je izabran ponovo nešto izmjenjenom procedurom. Omer r.a. je pred smrt predložio vijeće od šest ljudi, koji su se sastali i između sebe trebali da odaberu halifu. Nakon vijećanja i odustajanja nekih od kandidata, jedan od njih , Abdurrahman ibn Auf r.a. je preuzeo na sebe odgovornost da ON odabere halifu, na što su pristali ostali. Nakon što se pokušao konsultovati sa širim narodnim masama, propitujući stanovnike Medine, on je u džamiji sakupio veću masu ljudi i pred njima tražio od dva preostala kandidata, Osmana i Alija r.a. da se zakunu da će obavljati savjesno dužnost. Ali r.a. je bio nesiguran a Osman r.a. se zakleo i tako postao novi halifa islamske države.

I ovdje je dakle vidljivo da se procedura razlikovala od prethodne dvije.

 

Četvri halifa Ali r.a. je postao halifa , nakon dosta teške situacije, previranja i pritiska masa. Iako nije htio prihvatiti, nakod pritiska i zahtjeva stanovnika Medine, odlučio je prihvatiti tu odgovornost ali pod uslovom da mu svi u džamiji daju prisegu.

I ovdje je vidljivo da se sama procedura razlikovala od prethodnih.

 

Iako se može općenito reći da je  svim procedurama na neki način bilo prisutno vijeće-šura, ne može se donijeti zaključak da je vijeće bilo to koje je biralo halifu u svakom slučaju, i da je ta procedura jasno određena, prije se može reći da je vijeće bilo to koje odlučivalo KAKO i kojom procedurom, načinom će biti izabran novi halifa, današnjim riječnikom rečeno, šura-vijeće je donosilo izborni zakon.

Pošto je praksa četverice halifa r.a. pri izboru nasljednika svaki put bila različita, a njihova praksa je izvor šerijata (Držite se mog sunneta (prakse) i sunneta pravednih halifa nakon mene….”), onda su sve procedure legitimne i legalne, iako su različite.

 

Iz svega se može izvući zaključak i taj da u šerijatu dakle nije strogo propisan način izbora vlasti, kako neki to žele predstaviti, nego je to ostavljeno muslimanima da se dogovore oko samog načina izbora, da li će to biti uže vijeće teritorijalno zastupljeno ili zastupljeno od učenih i uglednih od bilo kuda, ili će se to prepustiti samom vladaru ili širim narodnim masama (što bi onda moglo uklučiti i izbore u našem modernom shvatanju izbora) ili neka sasvim nova procedura.

 

Članak 384. (oči duše)

Kako napisa Mrav u svom tekstu, ljudi vide i gledaju samo u ono što je mrtvo u insana, od odumrlih ćelija kože, do kose, noktiju…

 

Jedino su oči te koje su “žive”, ….od živih ćelija.

Naumpade mi da se kaže da su oči ogledalo duše.

Duša je ono što čovjeku daje život, tj. tom tijelu sačinjenom od mrtve prirode, od mrtvih atoma, kada duša izađe, nema ni života.

Oči i duša, kao nešto što je živo, su u vezi, pa zbog toga se insan osjeća posebno kada gleda drugog čovjeka u oči.

Jer, tada se duše gledaju, mirišu jedna drugu, prepoznavaju se..zbog toga pogled zaljubljenih izazove treptaje u duši.

Pogledima se sreće život sa životom, duša sa dušom, gledaju se i privlače se…život teži životu, a ono neživo teži neživom.

 

Naumpade mi i urok.

Kažu da je urok snaga duše tj. strelice koje baca duša.

A on, urok,  se dešava preko pogleda. Znači da je konekcija duše sa vanjskim svijetom zaista jaka preko očiju i pogleda.

Mnogo puta se u Kur'anu pozivaju ljudi da “Gledaju” “Posmatraju” …time zapravo hrane svoju dušu konekcijom sa svijetom.

 

Uz ovo se veže i ovaj moj tekst o pogledu od ranije. LINK

Članak 383. (vjerski objekti-toleranca)

Čitam(o) kako su ovi ISILovce porušile najstariji kršćanski objekat u Iraku, manastir Sv. Ilije, koji je izgrađen u VI vijeku.

Nije čuditi od njih, jer, srušili su i džamija koliko hoćeš.

Sad se pitam, ako taj manastir nije smetao tolikim generacijama muslimana, ni Ebu Bekru r.a., ni Omeru r.a., ni Osmanu r.a. ni Aliji r.a. ni svima poslije njih, kako to da sada smeta i da treba biti srušen?!

Isti slučaj je bio i sa onim statuama Budhe u Bamjanu, koje nisu smetale ni jednoj generaciji muslimana osim talibanima.

 

Zato želim da kažem ovo, da Islam, poštuje vjerske objekte drugih, pa tako čitmo u istoriji, poznati slučaj Omera r.a. i njegov ulazak u Kuds (Jerusalem), kada mu ključeve predaju patrijarsi grada i nude mu da obavi namaz(molitvu) u njihovoj bogomolji, crkvi Svetog groba, ali on to odbija , jer kako kaže:” “Ne, jer oni koji dođu poslije mene, mogu da kažu kako je Omer ovdje klanjao i mogu da crkvu pretvore u džamiju, zato ću ja da klanjam na drugom mjestu.“

 

Nakon toga Omer r.a. potpisuje sporazum sa kršćanima Kudsa u koji prenosi Taberi a u kom stoji:

“Emannama (Dokument o sigurnosti) data narodu Ilye (Jerusalema) od strane Omera, Allahovog roba i emir-ul-mu’minina, Emir-ul Mu’minin garantira da će biti zaštićeni životi i imeci cijelog naroda, i bolesnog i zdravog. U isto vrijeme, garantiram da se neće dirati njihove bogomolje, križevi i vjere. Kao što se crkve neće moći rušiti, isto tako se neće moći pretvarati ni u prebivališta. Prava koja su prije posjedovali bit će im doslovno zaštićena. Niti će onome što posjeduju biti načinjena neka šteta, a niti će im se vršiti bilo kakav pritisak u vezi sa vjerom. Niko od njih ni na koji način neće biti oštećen… Allah, Njegov poslanik, sahabije i mu’mini svjedoci su ovog sporazuma. Potpis: Omer b. Hattab”

 

Neki od učenjaka, smatraju kako nemuslimani nemaju pravo da grade nove vjerske objekte u islamskoj državi, nego samo da zadrže već postojeće, ali i pored toga, drugo mišljenje je prevladavlo kroz istoriju islama, tako da u svim sredinama gdje su živjeli kršćani možemo vidjeti da su se gradile crkve i manastiri.

Od Kaira do Bosne, pa i dalje, do Mađarske.

Kada su Osmanlije osvojile Budim(peštu , kasnije ), 1526. g,  zatekli su u njoj crkve iz 12. i 13. vijeka koje su i danas tamo, a ima i crkava iz 15. i 16. vijeka, koje su se znači gradile za vrijeme Osmanske države. 1686.g Osmanlije napuštaju Budimpeštu i u njoj ostavljaju 224 džamije. Već iduće godine, putopisci bilježe da u Budimpešti nema  NI JEDNE JEDINE DŽAMIJE!!!!! Znači za godinu dana, kršćanska vlast je sve džamije porušila.

Sličan slučaj je i sa Beogradom i još mnogim gradovima Srbije, Hrvatske…

U protekloj agresiji, stradalo je 1337 džamija, mesdžida i mekteba.

 

Tako da podaci sami za sebe govore o tome ko je taj koji gaji tolerancu prema drugome a ko je rušilački mrzitelj drugoga.

Ovo pišem i radi toga jer će se zbog ovog slučaja u Iraku, vjerovatno opet pokrenuti kampanja o tome kako je Islam netolerantan, vjera mržnje i razaranja.

To da je bilo slučajeva u istoriji zloupotrebe, da, bilo je, ali su oni bili samo ekscesne pojave, za razliku od kršćanskog zapada gdje ekscesom možemo smatrati slučaj kada islamski vjersi objekat “PREŽIVI”  kršćansku “oslobodilačku i demokraCku” huntu.

 

Čak su i sami kršćanski pisci, prizali ovu tolerancu Islamu i islamskoj istoriji.

“Uprkos incidenata nekorektnog odnosa spram nemuslimana, fer je kazati da je muslimanski svijet, mjereno standardima tadašnje evropske prakse, bio generalno daleko mnogo tolerantniji i humaniji u svom postupanju sa vjerskim manjinama.” (Ann Elizabeth Mayer, Islam and Human Rights: Tradition and Politics (Boulder: Westview Press, 1999)

 

“Kako god u arapskom svijetu mogu živjeti ostale nacionalne manjine, isto tako je (među Arapima) moguć i život jevrejske manjine. (…) To je veoma dobro funkcioniralo pod vlašću Osmanlijske imperije. Njihov sistem izgleda mnogo humaniji od sistema koje sada imamo” (Edvard Said,18.8.2000. Ha'aretz)

 

Jedini istorijski period kada su svi živjeli slobodni od ugnjetavanja, i muslimani i nemuslimani, je bio samo onaj u kom je vladao šerijat i islamska vlast!

Svaki drugi je obilježen rušenjem,progonima, terorom, genocidima nad muslimanima…tako je i danas!

 

 

 

 

Članak 382. (RAZ)

RAZ nije nikakva skraćenica, a mogla bi biti kao npr. Razrahatleisani Alkemichar Zumbulalin.

 

raz-, ras-, raš-, raza, su prefiksi u našim jezicima koji imaju zanimljivo značnje, a za ovaj tekst sam koristio njihovo značenje sa wikipedije…

“U glagolima označava dijeljenje, odvajanje, međusobno udaljavanje jedinki skupa ili dijelova cjeline; lomljenje, raspadanje, rasipanje čega (razaslati; razbiti; razbježati se; rastjerati; razdioba), radnja oprečna radnji izraženoj osnovnim glagolom (razmrsiti; razoružati), širenje čega, uvećavanje obujma, opsega, veličine čega (razbujati se; razrasti se), dostizanje punog intenziteta nekog procesa (razbuktati se; raspričati se), nastanak stanja (razbješnjeti se; razdražiti se), oduzimanje čega, lišavanje čega, prestanak stanja (razbaštiniti; raspopiti), unošenje promjene u neko stanje prema značenju osnovne riječi (razblažiti; razvodniti; razbuditi; razdaniti se)” (Wiki.)

 

Kada govorimo o inteligenciji I RAZumu, onda tu dolazi često do izjednačavanja ovih pojmova, a koji nisu identični.

 

Fromm ovako opisuje ova dva pojma I naglašava RAZliku međ njima:

“Inteligencija je čovjekovo oruđe za ostvarivanje praktičnih ciljeva, a sa svrhom da se otkriju oni aspekti stvari čije poznavanje  je nužno za to da se njima manipulira. Sam cilj, ili, što je isto, premise na kojima “inteligentno” mišljenje počiva ne ispituju se, već su pretpostavljene I mogu, odnosno ne moraju biti u sebi racionalne. To se posebno svojstvo inteligencije može jasno vidjeti u ekstremnim slučajevima, kao u onom paranoidne osobe. Njezina pretpostavka, npr. da su se svi ljudi urotili protiv nje, iracionalna je I lažna, no njezin misaoni proces, građen na osnovi te pretpostavke, može sam za sebe pokazati izvanrednu količinu inteligencije. U svojem pokušaju da dokaže svoju paranoidnu tezu, ona povezuje opažanja I stvara logične konstrukcije koje su često toliko uvjerljive da je teško dokazati iracionalnost njene premise.Primjena čiste inteligencije na rješavanje problema, naravno nije ograničena samo na takve patološke fenomene. Naše je mišljenje većinom nužno zaokupljeno s postizanjem praktičnih rezultata, s kvantitativnim I “površinskim” aspektima pojava, bez istraživanja valjanosti impliciranih ciljeva I pretpostavki I bez pokušaja da se shvati priroda I kvalitet samih pojava.

RAZum uključuje I treću dimenziju, dimenziju dubine koja seže do suštine stvari I procesa. RAZum nije rastavljen od praktičnih ciljeva, a nije ni oruđe za neposrednu akciju. Njegova funkcija je da zna, da RAZumije, da zahvaća, da se odnosi prema stvarima shvaćajući ih. On prodire kroz površinu stvari da bi otkrio njihovu suštinu, njihove skrivene odnose I dublja značenja, njihov “RAZlog”. On nije..dvodimenzionalan, nego “perspektivan”….tj.  on zahvaća sve zamišljene perspektive I dimenzije, a ne samo praktički relevantne. Biti zaokupljen suštinom stvari ne znači biti zaokupljen nečim “iza” stvari, nego bitnim, općim, univerzalnim, najopćenitijim I izrazitim crtama pojava, oslobođenim od svojih površinskih I slučajnih (logički nevažnih) aspekata.” (Fromm, dakle..)

 

Tako bi mogli reći da imamo UM i RAZum, a UM bi mogli podvesti pod intelekt, pamet, akoji je  različit od RAZuma, koji je širi pojam, koji predstavlja UM u njegovom dubljem , većem, intenzivnijem stanju, zapravo RAZum je onaj koji, kako smo vidjeli, ulazi u suštinu I dubinu stvari I RAZumijeva ih suštinski.

 

Ljudi ima RAZličitih po ovom pitanju , najbolja je kombinacija kada čovjek posjeduje dovoljno I uma I RAZuma. Međutim, česte su krnjavosti, veće ili manje, bilo u sferi intelekta, uma ili RAZuma.

Tako neko ima intelekta, pameti, ali mu fali RAZuma, dubine,da shvati bit,  a klasičan primjer ovakvih su ateističke dogmate iz redova naučnika, koji sasvim bistro shvataju procese u prirodi,donose logičke zaključke ali se zadržavaju na tom površinskom nivou koji im omogućuje manipulisanje radi praktičnih rezultata.

 

Kada pogledam na polje islama, vidim dosta pogrešaka u shvatnaju ovih pojmova, koji se često identificiraju kao jedan, mijenjaju, pogrešno prevode I shvataju, I to nije samo kod ovih naših daija,nego često I kod mnogo učenijih ljudi, RAZumnih, rekli bi.

 

Tako bi pojam ‘AQL , koji se koristi u Kur’anu, mogli identificirati sa intelektom, inteligencijom, umom, a ne RAZumom kako se često I uglavnom prevodi, jer upravo s toga jer se ne pravi RAZlika između UMa,pameti (inteligencije) I RAZuma.

Mnogo puta se u Kur’anu ovaj pojam spominje I pozivaju oni koji imaju pameti (aqla) da RAZmisle o dokazima.

Čak , uvijek kada se nude dokazi, govori se o ovim inteligentnima pa ih se često pita, zašto ne RAZmisle ako pameti imaju!?

… zar se opametiti nećete? (El-Bekare,44) … za one koji imaju pameti. (El-Bekare,164) … i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili. (El-Bekare,73) Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Ali Imran,118)  itd.….(u ajetima korišten pojam ‘aql)

 

Na drugoj strani, pojam koji glasi ULUL-ELBAB, prevedan kao, RAZumom obdareni, bi bio upravo taj RAZum, dakle oni koji, i ono što , shvata/ju suštinu, bit, dubinu, koji prodiru do srži pojma.

A upravo I sam korijen riječi je riječ LUBB , što znači SRČIKA, srce, duh, jezgro, tj. ono što je u srži nečega, bit.

Dok AQL, dolazi od IQAL, a to je povez oko marame koji sprečava da ona pane sa glave ili se vežu kamile da ne odu.

 

Dakle I u samim pojmovima vidimo suštinsku razliku I dubinsko značenje koje odgovara RAZlikama pojmova intelekta (um, pamet, aql) I RAZuma (lub).

 

Zato se u ajetu u kom se koristi pojam “RAZumom obdareni – ulul-elbab) I govori o tome, kako je njima dovoljno posmatranje pojava I RAZmišljanje o njima, bez previše iznošenja dokaza, jer su te pojave same po sebi njima dovoljne da dopru dublje , do same srži, I da dođu do istine o Stvoritelju.

 

“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za RAZumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje RAZmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Ali Imran 190, 191)

 

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim RAZmislili i da bi oni koji su RAZumom obdareni pouku primili.” (Sad,29)

 

 

 

Članak 381. (Kako se voljeti u ime Allaha ?)

“Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete voljeli.” (Muslim)
Kako insan da voli drugog insana, a da ta ljubav bude onako kako treba, da bude produktivna…
Da bude baš ona iskrena, prava,čiji će rezultat biti najavljeni i obećani.
Ne mislim ovdje na ono što se navodi u nastavku hadisa “ nazivajte selam” , na tehnike zavoljevanja, nego na neke konstitutivne elemente iskrene i istinske ljubavi.
Briga, odgovornost prema voljenom su njeni temeljni postulati, poznati iz drugih hadisa, ali također, jedan od temeljnih postulata ljubavi je i RESPEKT prema voljenom.
Resprekt (respicere – gledati na) je sposobnost da se osoba vidi onakvom kakva jeste, da je se uvaži kao individuu, da se poštuje njena posebnost.
Ukoliko nema respekta, ljubav se inficira i pretvara u autoritarno-sadističku želju za dominacijom i posjedovanjem (E.Fromm).
Sa druge strane se javlja strah i strepnja, a što svakako ne doprinosi istinskoj ljubavi, kao što ni respekt ne treba da se pretvori u strepnju i strah.
Da bi nekoga mogli respektovati, moramo ga POZNAVATI! ..a u skladu sa definicijom, poznavanje mora biti suštinsko, ne samo površinsko.
Očigledno je da se mi slabo poznajemo , a time i ne respektujemo, tako da su i naša briga i odgovornost jednih prema drugima krnjave i nesrčane.
Od tuda i izvire naše pomanjkanje ljubavi jedni prema drugima.
„Moja ljubav obavezna je prema onima koji su se u Moje ime voljeli, radi Mene družili, radi Mene se posjećivali i radi Mene jedni drugima poklone darivali.“ (Malik)
U ovom Kudsi hadisu, nalazimo i lijek kao i dodatnu motivaciju da poradimo mnogo više po ovom pitanju, a ovosvjetske koristi nije potrebno posebno ni spominjati …smiraj srca, jedinstvo, snaga, napredak itd. itd.

Članak 380. (Sinoć)

Sinoć je pala kiša.

Jaka.

 

Saprala je prljavštinu sa zemlje,

papiriće, trulež…sve je otišlo.

Zemlja je čista, zrak je čist…

Sve je , osjeti se, prodisalo..

i ljudi, nakon onolike magle.

 

Kao što suza, očisti dušu,

kada joj je tegoba,

pa insan prodiše,

lakše mu bude.

 

Kao što suza radi Allaha što kane,

pročisti srce, očisti iman,

pa duša prodiše i osjeti se velikom,

….da velikom,

jer se spoji sa svijetom

i osjeća bliskost sa Stvoriteljem svojim.

 

Jer Njegovu blizinu samo čiste duše,

oprane i saprane,

prodihane,

osjete.

Članak 379. (Ljubav <3 i Milost)

Pisao sam i ranije o tome da je majčinska ljubav ona bezuslovna, koja ne ovisi o nekim uslovima koje dijete treba ispuniti, kao u slučaju očinske, koja je čisti odgovor majke na dječije potrebe, na dječije traženje ljubavi, topline i zaštite.

U arapskom jeziku riječ, rahim, označava (izmeđuostalog) majčinu utrobu, maternicu,…. mjesto u kom se začinje plod, u kom raste i u kom je zaštićen do dolaska na ovaj svijet. Mjesto u kom ima sve što mu je potrebno za razvoj i život u toj fazi postojanja.

Mjesto koje je blizu srcu majke.

 

Allahovo ime, svojstvo, je i Er-Rahim, koje se prevodi različito, najčešće Samilosni, Milostivi.

Zato i ne čudi, što je Svevolitelj, sebe opisao ovim imenom, jer je On Onaj koji udovoljava potrebi potrebnoga sa namjerom, željom i pažnjom da udovolji potrebnome milosti.

Njegova ljubav prema stvorenjima se očituje kroz Njegovu milost koju dobija i onaj ko ju je zaslužio i onaj koji nije.

Zato i nevjernik na ovome svijetu ima sve blagodati koje su mu potrebne kao i one koje poželi.

Nevjernik nema blagodat upute, samo zato jer je ne želi, jer je ne traži.

 

“Uistinu, kod Allaha postoji stotinu milosti. Od njih je samo jednu spustio među džinne, ljude, životinje i zvijeri, pa su oni na osnovu nje milostivi i blagi jedni prema drugima: zvijeri su blage prema svojim mladunčadima. Dok je, Allah devedeset i devet milosti odgodio. Te milosti ukazat će Svojim robovima na Sudnjem danu!” (Muslim)

 

Allahu, Ti koji su od milostivih Najmilostiviji,  budi milostiv mojoj majci, i učini njen kabur od dijelova Džennetskih bašći…..amin

 

Članak 378. (jutarnje zimsko bljuzgavo)

Danas u vremenu marketinga, kupovine i potražnje, iako većina nije ni svjesna, roba koja se najviše prodaje je sam čovjek.

Ljude ne interesuju ljudske ali one istinske kvalitete, nego ono što vide i kako im se drugi prodaju.

S toga i imamo ovoliko vanjskog sjaja i glamura, boja, dizajna,  lažnih empatija, lažnih stručnjaka i autoriteta, jer ljudi da bi se prodali, sve što im je potrebno za što bolju cijenu da postignu, glume, fingiraju, pretvaraju se…

A i oni koji kupuju, nisu zainteresovani za istinske kvalitete, nego robu procjenjuju po toj lažnoj slici.

Maske kad tad padnu i kada čovjek ostane ogoljen u svojoj laži ili kada vidi da je njegovo ulaganje bilo laž, onda izlaza ili ne vidi ili svjesno nastavlja da živi u laži. Bilo kako, rezultat je poraz života.

Duhovni nedostatak se ne može nadomjestiti materijalnim, može se samo napraviti privremeno odvlačenje pažnje od problema, ali dokle?

Ljudi su danas kao izlomljena stakla, moraš se paziti od njih, sijeku….

 

p.s. očigleno se nisam naspav'o baš najbolje 😀

Članak 377. (toleranca u jeziku)

U prošlom postu sam napisao to, da prema izjavi predsjednika evropske konferencije Roma, da su samo Romi koji su živjeli na teritoriji Osmanske države, sačuvali i da govore romski jezik.

Ni jedni drugi Romi, a bilo ih je po cijeloj Evropi, nisu sačuvali svoj jezik.

Nisu u pitnaju samo Romi, i ostali nemuslimanski narodi u islamskoj, Osmanskoj državi, su sačuvali svoje jezike. I Grci, Srbi, Rumuni, Bugari, Bošnjaci, Makedonci itd. itd.

Niko od tih naroda nije bio primoravan da ostavi i zaboravi svoj jezik i da uči i govori turski. Zamislite samo za 500 g. da se nije desilo to ni jednom narodu, nego su naprotiv, Osmanske vlasti otvarali škole na jezicima naroda koji su tu živjeli.

U to vrijeme turski jezik bio lingua franca, pa su jedino oni koji su se željeli posvetiti nauci, učili turski, što nije ništa neobično, danas svi učimo engleski, nekada prije grčki, perzijski, arapski, latinski itd.

Pogledamo na drugoj strani recimo engleske ili francuske kolonizatore, vidimo da su europjeci na silu nametali porobljenim narodima i državama svoje jezike, pa su i danas negdje obavezni. (toliko o europejskoj toleranciji)

A koliko je ova činjenica o jeziku bitna vidimo i dan danas na vlastitoj koži, jer je jezik nešto što izmeđuostalog i čini jedan narod narodom, pa se zato iz velikosrpske kuhinje svim silama upiru i bore protiv Bosanskog jezika.

Ovo poštivanje jezika od strane islamske vlasti je pokazatelj toga da islam i šerijat poštuju i uvažavaju pravo na postojanje drugih naroda, drugog i drugačijeg i da vjera, islam, nije uslov za legitimitet postojanja drugog.

Samim tim, negiranje Bosanskog jezika, od strane velikosrpske politike je poruka Bošnjacima da ne postoje kao narod i da je legitimnost našeg postojanja kao naroda, po njima, upitna.

 

Iz ovog može vidjeti, tko je taj ko je zapravo gajio vjekovnu netrpeljivost prema drugome i drugačijem, a primjera će bii još inšaallah.

Iako se islam kompletan nastoji prikazati kao netolerantan , istorija govori drugačije.

Članak 376. ( još o pravdi)

Prije nego nešto novo kažem, rekao bih još nešto vezano za harač/dž.

A to je, da kako sam rekao, oni nemuslimani koji ne služe vojsku, oni su ga dužni plaćati kao porez, u iznosu od 10% na, kako smo vidjeli , višak imovine.

Oni nemuslimani koji se odluče da služe vojsku, su bili oslobođeni poreza.

Samo služenj vojske i nije bila neka privilegija, jer se u Osmanskoj državi, vojni rok služio, prosječno, 8 godina!!!

I to, se išlo u daleke krajeve, a koliko je bilo upitno da li će se insan vratiti živ, to nije potrebno ni spominjati.

Ne samo da nemuslimani imaju pogrešnu predstavu sa predrasudama o ovom pitnaju nego i muslimani.

Posebno u ovom pitanju služenja vojske, pa neki na to gledaju ovako: “muslimani ne mogu vjerovati nemuslimanima, što se tiče toga da se bore zajedno sa njima u bojnim redovima, s toga, nemuslimani neće služiti nego će plaćati porez”..

To je svakako pogrešno razmišljanje, jer su kroz istoriju poznati slučajevi, mnogi, služenja nemuslimana u islamskoj vojsci, možda nama najpoznatiji primjer je primjer epski odguslanog kraljevića Marka, a koji je bio turski vazal i borio se na strani turaka, čak je u jednoj bitci za turke i poginuo, mada je ovaj slučaj nešto komlikovaniji , suština je ta kako smo rekli.

To što se nemuslimanima stavljalo na izbor ( koji muslimani nisu imali) da ili budu u vojsci ili da plaćaju porez, je zbog toga jer ih se nije prisiljavalo da se bore za nešto ili nekoga ako to smatraju kao nešto protivno njihovoj vjeri i osjećajima!

Poznat je slučaj koji se zbio imeđu jednog Kopta i sina namjesnika Egipta, Abdullaha ibn Amra ibn Asa r.a.kada su se takmičili u trčanju i Kopt je pobijedio. To je naljutilo namjesnikovog sina i ovaj ga udari bičem uz riječi da je on ” potomak uglednih ljudi” pa od kud Koptu pravo da ga pobijedi!?

Kopt se žalio halifi Omeru r.a. zbog toga, na što je Omer r.a. tražio da dođu svi i Kopt i Abdullah i Amr kao namjesnik, i dao pravo Koptu da vrati udarac ne samo Abdullahi nego i Amra da udari, jer je Amr kao vlast, omogućio sinu da se ponaša nepravedno prema Koptu. Kopt je to odbio i smatrao da je izravnao račun, a onda se  Omer r.a.  obratio riječima :  “Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih njihove majke rodile slobodnim!?” 

 

Još na kraju jedan podatak za razmišljanje, mislo sam samo o tome i pisati, ali me ponijelo gore 😀 ..

Dakle, prema podacima iz tog evropskog saveza Roma, jedino su Romi koji su živjeli na teritoriji Osmanske države, sačuvali i govorili svojim, romskim jezikom!

 

Članak 375. (Turbetska)

Naletih na fb, neko postavio ovu pjesmu, ratnu, o Turbetu. 😀

Fol je u tome što sam i ja svirao na ovom snimku 😀 ..

Iako nisam bio član te muzičke čete, zovnuli su me da snimim sa njima, da im pomognem, da sviram II harmoniku.

Tako da , ko se razumije i čuje, može čuti i moju svirku …inače, ne može drugi glas ili instrument svako ni svirati, vrlo često je to mnogo teže nego prvi/u.

Pjesma je nastala, možda ‘93, ugl…snimak jeste nešto slabiji, a sama pjesma je zapravo prerađena pjesma od Rize Hamidovića o herojskoj Žepi.

 

Članak 374. (“roditeljstvo”)

Obisim ti roditelje ove danas, pa nisu ljudi normalni znači!

E , bolan, ono ne da ditetu da izađe napolje, na snijeg, ..ono, jel malo hladnije : ” uh, hladno, neće moja na polje da se prehladi” …ako je snijeg :” uh skvasiće se, prehladiće se” ..i dica, evo na raspustu a niđe nikog, nema sankanja, nema grudvanja…raspust, snijeg a djeca po kućama bleje ko telad u TVju.

Nisu ,naravno, djeca kriva, djeca i bi na polje izašla, al roditelji ne daju..i onda nakon nekog vremena i djeca naviknu na to , da nije normalno da se igraju, da se udare, da upanu, da se prehlade, da se isprljaju i onda ti obisi takvo djetinjstvo..

Mene čudi to što ovakvo “roditeljstvo” provode sve ovi roditelji, sad otprilke moja ili nešto malo starija ili mlađa generacija, a koja se nije odgajala ni odrastala onako kako oni sada djecu “odgajaju” …namjerno su znači navodnici jer to nema veze ni sa odgojem nit sa životom…

I nije to bolan samo zimi..i ljeti… i vazda…

Pišem, jer mi žao ove moje male, izađe i nema s kim, sve joj kolegice u kućama, ne daju mame djeci na polje …. a ja mamaaa , što bi ja to sve priko koljena !

 

Ja sam svoje obje znači jedno od 4 drugu od 4, 5 g. puštao na polje same.

Iako ih nisam mogao gedati niti vidjeti sa prozora i nazdirati..znači neka ih, što se kaže ” u vatru” sa djecom, neka i zabelaje, i upadnu i pobiju… odu pa se izgube…a bilo je svega 😀

 

Možda ja nisam normalan roditelj, al nek nisam, boli me briga!

Članak 373. (želatin)

Ima nešto više od mejsec dana kako idem na mali nogomet, znači nakon ihahaaa vremena, napokon sam krenuo redovno na termine.

Eh sad, što zbog zakržljalosti zbog neaktivnosti takve vrste duže vremena, a što zbog godina, a što i zbog posla kojeg radim, nakon prvih termina, imao sam jake bolove u člancima, koljenima, malo i kukovi, ali koljena i članci su me ubijali prvih dana nakon termina.

Jedva sam niz stepenice silazio, baš bolno. Sad je već lakše, samo me dan poslije boli 😀

Al’ kako me to pošlo boliti, malo ja proguglam da vidim kakav narodni lijek, i naletim na tu terapiju sa goveđim želatinom.

Vele dobro za kosti, zglobove, tetive, hrskavice i saso mange ostalo.

Treba 30 dana svako juto pokusat to što navačer pokiseliš, a pokiseliš jednu kašikicu oko 5 gr. u 0,5 l vode otprilike.

I sad , fakat mi je lakše, svo ima hefta da to koristim.

Prije toga sam se raspitivao još kod raje i veli mi jedna poznanica da je neki nam komšija, imao velikih problema sa kičmom, pretpostavljam po priči da je diskus hernija bila, i da je trebao i na operaciju, i krene sa tom terapijom …iiii ozdravi, skroz znači, jeva je hodao sada normalno hoda a nije ni otišao na operaciju.

Pitam jarana, koji je dr. fizioterapeut o tome, veli mi i on da je to dobra terapija, samo što ima slučajeva da nekome pomogne pravo, a nekome ništa. valjda ovisi i od organizma a i od oboljenja.

Helem tako ti ja to žmarin na česrce što se kaže svako jutro.

Al naumpade mi onda i to da je Poslanik a.s. ba , u hadisu rekao da je lijek za išijas , ovčji rep!

U predaji koju bilježi Ibn Madže prenosi se od Enesa Ibn Malika da je Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Lijek za išijas je rep pustinjske ovce rastopljen i podijeljen na tri dijela, svaki se uzima na prazan želudac tri dana uzastopno.”

 

Znate kako rep izgleda, on je pun onih malih zglobića.

A ovaj želatin se također pravi od tih stvari, od kostiju, hrskavica i masnoća.

I poslanikov a.s. lijek i ovaj narodni se svode dakle na iste supstance, dobijene od istih dijelova životinje, i konzumiraju se također ujutro na česrce.

Pretpostavljam da je ovaj ovčiji rep mnogo jači i žešći i da sadrži više tih tvari pa se zato i recept koristi kraći period.

A išijasu je uzrok diskus hernija.

 

Znači : „On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.“ ( An Najm, 3-4. )

🙂

Članak 372. (Haradž/č)

Nastavljam o temi pravu, pravdi i dobročinstvuu islamskoj državi, u šerijatu.

Ovje ću se osvrnuti na jednu temu, na koju nemuslimani sa ovih krajeva skaču kao da su sjeli na žeravicu, a sasvim neopravdano naravno.

Razlog tome je ponajviše to što se njihovi nacionalni identiteti odgajaju na tzv. guslarskoj historiji, kojoj je temelj falsifikovanje istorijskih činjenica.

Uvaženi prof. Ferid Muhić je na naučnim simpozijumima, dakle ne govorimo o nekakvom dnvenopolitičkom, nenaučnom i izbezumljeno-fanatičnom nivou dikusije, otvoreno tražio da mu se iznesu relevantni podaci o tome da su Osmanlije koristile kaznu nabijanja na kolac, posebno za one nemuslimanske žitelje koji su odbili primiti islam. Naravno, niko mu iz naučnih krugova još nije ponudio ni jedan jedini relevantni dokumenat kojim bi se ova guslarska istorijska podvala dokazala. Nasuprot tome, dobro je poznato ko je patentirao i nad kime taj patenat, nabijanja na kolac, koristio. Ko ne zna, to je dakle Vlad Tepeš, poznatiji kao grof Drakula, ali to mi nije bio cilj posta, nego me povuklo.

 

Htio sam reči nešto o haradžu, odnosno kod nas poznatije kao harač.

Radi se o porezu koji su plačali nemuslimanski žitelji islamske države.

Nemuslimani u islamskoj državi imaju i svoje obaveze kao i prava. Jedna od tih obaveza je plačanje poreza. Nije to ekskluzivna obaveza samo nemuslimana. I muslimani imaju svoje finansijske obaveze prema državi, u vidu zekata, sadekatul-vitra, dobrovoljnih sadaka, kao i poreza koje po potrebi može uvesti vlast.

Dakle sam haradž je ništa drugo nego porez, a sada ćemo vidjeti šta je u teoriji islama rečeno o tome.

Iako su neprijatelji islama haradž prikazivali kao “glavarinu koju nemuslimani plačaju da ne bi bili ubijeni” , to je naprosto neistina i laž na islam i šerijat.

Haradž je porez koji se plača da bi se štitio i život i imetak i čast nemuslimana, kao i muslimana, kao i zaštita od vanjske agresije, tako da su po ovom pitnaju i muslimani i nemuslimani izjednačeni po pravima i obavezama prema državi, iako su oni donekle različiti, tako da nemuslimani nisu obavezni da služe vojsku ukoliko plačaju haradž, dok ukoliko služe vojsku, nisu obavezni plačati. Za razliku od njih , svaki musliman je obavezan služiti vojsku, ako i davati zekat i ostale dadžbine.

 

Kaže Alija r.a.: “Oni (nemuslimani) plaćaju džizju da bi njihovi imeci bili (zaštićeni) kao i naši i da bi njihova krv bila (zaštićena) kao naša.” ( Ibn Qudame, El-Mugni; i dr.)

Kao što sam rekao, nemuslimani imaju pravo na zaštitu života i imetaka unutar islamske države i niko nema pravo da imugrožava te vrijednosti, a to se temelji na općim islamskim principima i hadisima Poslanika a.s. : “Ko ubije nemuslimana pod ugovorom (koji nije u ratnom sukobu s muslimanima) neće osjetiti miris raja, a on se čuje na četrdeset godina hoda.” (Buharija)

“Ko učini nepravdu nemuslimanu pod ugovorom , ili mu uskrati njegovo pravo ili ga optereti iznad njegovih mogućnosti, ili od njeg nešto uzme preko njegove volje, ja ću mu biti tužitelj na Sudnjem danu.” (Ebu Davud, Bejheki i dr. )

“Ko bude uznemiravao nemuslimana pod ugovorom ja ću biti njegov protivnik, a kome ja budem protivnik nadvladat ću ga na Sudnjem danu.” (Hatib)

“Ko uznemiri zimmiju uznemirio je mene. A ko uznemiri mene uznemirio je Boga.” (Taberani)

Neki su učenjaci rekli i to da nemuslimani, radi toga što su slabiji i time ranjiviji na nepravdu, imaju veća prava na zaštitu od muslimana! Taj stav navodi El-Karadavi u Gajru ‘l-muslimin kao stav Ibn Abidina, hanefijskog pravnika.

Također nemuslimani iamju pravo na zaštitu od vanjske agresije, pa tako čitamo da su islamski učenjaci kazali : “Obaveza je imama (vladara) čuvati nemuslimane pod ugovorom (zimmije), i sprječavati onog ko ih uznemirava, i osloboditi ih iz zarobljeništva, i onemogućiti onog ko im želi nelagode ako su na našoj teritoriji, makar napadnuto mjesto bilo potpuno nemuslimansko.” Razlog tome je “što se na njih primjenjuju propisi islama i što je njihov ugovor trajan pa islamska vlast ima iste obaveze u tom smislu kao i prema muslimanima” (iz hanbelijskog djela fikha)

Dok Karrafi ( u Furuku), navodi riječi ibn Hazma:  “Ko od nemuslimana bude imao ugovor o zaštiti (zimme) i neprijetelj iz daru-l-harba (neprijateljske teritorije) ga pokuša napasti, obaveza nam je izaći na boj takvom s oružjem i s opremom i ginuti na tom putu, štiteći tako onoga ko je u zaštiti Allaha i Poslanika, a.s. jer je njihova predaja bez toga povreda ugovora o zaštiti.” (Karadavi, Gajru-l-muslimin)

To, koliko se daje kao haradž, također je određeno, općenito, daje se samo višak tj. od viška imetka.

Ebu Jusuf u djelu El-Kharadž (15-16) bilježi da je h. Alija r.a. jednom od svojih namjesnika pisao: “Kada do njih (nemuslimana) dođeš nemoj prodavati njihovu odjeću ni zimi ni ljeti, niti njihovu hranu, niti životinju kojom se služe (radi naplate obaveza prema državi). I nemoj ih udariti nijednom zbog dirhema, i nemoj ih maltretirati zbog dirhema, i nemoj nikome od njih prodavati njihovu robu zbog naplate haradža (harač) jer nam je naređeno da od njih uzimamo višak. Ako ne budeš poštovao moje upute Allah će te kazniti makar te ja i ne kaznio, a ako saznam da ne postupaš ovako smijenit ću te.” Namjesnik mu je odgovorio: “Onda ću ti se vratiti kakav sam od tebe otišao.” Na što mu Alija potvrdi svoje upute: “Makar se vratio kakav si otišao.”

 

Omer r.a. je svome namjesniku Ebu ‘Ubejdi ibn u ‘l-Džerrahu r.a. oporučio: “Spriječi muslimane da im zulum čine i da im štetu nanose, i da imovinu njihovu nezakonitu jedu.”

Dok je umirao, Omer r.a. , od rana zadobijenih u atentatuod strane nemuslimana oporučio je: “Ostavljam u amanet svome nasljedniku da pazi nemuslimane, da poštuje ugovor koji s njima imamo, da ih brani od neprijatelja i da ih ne opterećuje preko njihovih mogućnosti.” (Buharija)

 

Mnogo je još ovakvih primjera kroz istoriju islama, ali ovo je dovoljno da se pokaže stav islama prema pitanju haradža, i kako se on sprovodio za vrijeme onih dobrih prethodnika r.a.. Da je kasnije došlo do nekih zloupotreba, i to je istina, ali to su ekscesne situacije koje ne narušavaju ono što islam traži i nalaže da se učini, a to je ono što i želim pokazati, čisti islamski stav i princip, a za zloupotrebe su krivi ljudi, ne Islam!

Da li se nakon ovoga može reći da je haradž nepravedan namet kojim nemuslimani plačaju da ne bi bili ubijeni?!

 

Koristio sam tekst, a i u nekim budućim člancima ću, od uvaženog profesora A. Alibašića.

Članak 371. (pomračenje uma)

Znači ‘vako ..svi znamo, dakle notorna je činjenica, da su , posebno kada se obilježavaju kakvi ovi besmisleni datumi i kada se fešta, umjereno i neumjereno alkoholizira (mada ne postoji umjereno alkoholiziranje, to je pojam koji su alkoholičari uveli da bi opravdali svoje opijanje), da su posljedice svih tih fešti često pogubne, od toga da dolazi do svađa, tuča, ubistava, pogibija na cestama, seksualnih odnosa zbog kojih se često dan poslije, djevojke kaju, pa je bilo i sluajeva samoubistava , slučajeva silovanja, višestrukih silovanja, sa dakle čestim krajnjim smrtnim ishodima. Bilo je i razvoda brakova, i svega čega smo svi svjedoci i svi znamo za barem jedan ovakav slučaj.

 

Odgovorno tvrdim, da od prvog dana postojanja čovjeka, čovječanstva, pa do dana današnjeg, pa i do kraja ovoga Svijeta, kad god on bude, svo to “uživanje” kojeg alkoholičari na tim feštama doživljavaju i radi kojeg brane tu opačinu, NIJE VRIJEDNO niti JEDNOG JEDINOG izgubljenog života, uzrokovanog time !

Niti je vrijedno jedne suze jednog djeteta koje je ostalo bez roditelja ili suze roditelja radi djeteta!

 

Ko smatra drugačije, moje je mišljenje da nije čovjek !..u najmanju ruku, njegov um je pomračen mnogim koprenama….

Neke se koprene mogu skinuti, ali neke nažalost, i kad se skinu, na kraju vidiš da u sredini, ispod njih nema ništa..kao luk kada skidaš sloj po sloj..na kraju vidiš da je u sredini prazno…

Članak 370. (NG)

Nit slavim ni ..šta ja znam…bezze mi je to…ako mi neko uspije smisleno objasniti šta se to ima slaviti prelazak u novu kalendarsku godinu, ima burek sa jogurtom od mene et’ !!!

A ne samo da ne slavim…nego baš i ne odobravam…ja bi to ukino…zakonski et'…’ nači , nemaš šta slavit nit lokat i rokat…idi spavaj normalno…

NG , kao i neki drugi ti datumi su, ako ćemo iskreno baš…samo u službi da se ima alibi, opravdanje za olešavanje alkoholom, za da se povališ sa komšijom na slavlju ili nekim drugim ko ti nije ništa il ti jes nešto al dok si normalan nećeš to uraditi itd….

Nije da ja nisam slavio to nekad, jesam, zato i govorim jer znam kako to hoda i šta se dešava….

 

Helem, sqwo je jučer balkavu napravila…'nako…ima se – može se 😛

haj et’