Nastavljam o temi pravu, pravdi i dobročinstvuu islamskoj državi, u šerijatu.
Ovje ću se osvrnuti na jednu temu, na koju nemuslimani sa ovih krajeva skaču kao da su sjeli na žeravicu, a sasvim neopravdano naravno.
Razlog tome je ponajviše to što se njihovi nacionalni identiteti odgajaju na tzv. guslarskoj historiji, kojoj je temelj falsifikovanje istorijskih činjenica.
Uvaženi prof. Ferid Muhić je na naučnim simpozijumima, dakle ne govorimo o nekakvom dnvenopolitičkom, nenaučnom i izbezumljeno-fanatičnom nivou dikusije, otvoreno tražio da mu se iznesu relevantni podaci o tome da su Osmanlije koristile kaznu nabijanja na kolac, posebno za one nemuslimanske žitelje koji su odbili primiti islam. Naravno, niko mu iz naučnih krugova još nije ponudio ni jedan jedini relevantni dokumenat kojim bi se ova guslarska istorijska podvala dokazala. Nasuprot tome, dobro je poznato ko je patentirao i nad kime taj patenat, nabijanja na kolac, koristio. Ko ne zna, to je dakle Vlad Tepeš, poznatiji kao grof Drakula, ali to mi nije bio cilj posta, nego me povuklo.
Htio sam reči nešto o haradžu, odnosno kod nas poznatije kao harač.
Radi se o porezu koji su plačali nemuslimanski žitelji islamske države.
Nemuslimani u islamskoj državi imaju i svoje obaveze kao i prava. Jedna od tih obaveza je plačanje poreza. Nije to ekskluzivna obaveza samo nemuslimana. I muslimani imaju svoje finansijske obaveze prema državi, u vidu zekata, sadekatul-vitra, dobrovoljnih sadaka, kao i poreza koje po potrebi može uvesti vlast.
Dakle sam haradž je ništa drugo nego porez, a sada ćemo vidjeti šta je u teoriji islama rečeno o tome.
Iako su neprijatelji islama haradž prikazivali kao “glavarinu koju nemuslimani plačaju da ne bi bili ubijeni” , to je naprosto neistina i laž na islam i šerijat.
Haradž je porez koji se plača da bi se štitio i život i imetak i čast nemuslimana, kao i muslimana, kao i zaštita od vanjske agresije, tako da su po ovom pitnaju i muslimani i nemuslimani izjednačeni po pravima i obavezama prema državi, iako su oni donekle različiti, tako da nemuslimani nisu obavezni da služe vojsku ukoliko plačaju haradž, dok ukoliko služe vojsku, nisu obavezni plačati. Za razliku od njih , svaki musliman je obavezan služiti vojsku, ako i davati zekat i ostale dadžbine.
Kaže Alija r.a.: “Oni (nemuslimani) plaćaju džizju da bi njihovi imeci bili (zaštićeni) kao i naši i da bi njihova krv bila (zaštićena) kao naša.” ( Ibn Qudame, El-Mugni; i dr.)
Kao što sam rekao, nemuslimani imaju pravo na zaštitu života i imetaka unutar islamske države i niko nema pravo da imugrožava te vrijednosti, a to se temelji na općim islamskim principima i hadisima Poslanika a.s. : “Ko ubije nemuslimana pod ugovorom (koji nije u ratnom sukobu s muslimanima) neće osjetiti miris raja, a on se čuje na četrdeset godina hoda.” (Buharija)
“Ko učini nepravdu nemuslimanu pod ugovorom , ili mu uskrati njegovo pravo ili ga optereti iznad njegovih mogućnosti, ili od njeg nešto uzme preko njegove volje, ja ću mu biti tužitelj na Sudnjem danu.” (Ebu Davud, Bejheki i dr. )
“Ko bude uznemiravao nemuslimana pod ugovorom ja ću biti njegov protivnik, a kome ja budem protivnik nadvladat ću ga na Sudnjem danu.” (Hatib)
“Ko uznemiri zimmiju uznemirio je mene. A ko uznemiri mene uznemirio je Boga.” (Taberani)
Neki su učenjaci rekli i to da nemuslimani, radi toga što su slabiji i time ranjiviji na nepravdu, imaju veća prava na zaštitu od muslimana! Taj stav navodi El-Karadavi u Gajru ‘l-muslimin kao stav Ibn Abidina, hanefijskog pravnika.
Također nemuslimani iamju pravo na zaštitu od vanjske agresije, pa tako čitamo da su islamski učenjaci kazali : “Obaveza je imama (vladara) čuvati nemuslimane pod ugovorom (zimmije), i sprječavati onog ko ih uznemirava, i osloboditi ih iz zarobljeništva, i onemogućiti onog ko im želi nelagode ako su na našoj teritoriji, makar napadnuto mjesto bilo potpuno nemuslimansko.” Razlog tome je “što se na njih primjenjuju propisi islama i što je njihov ugovor trajan pa islamska vlast ima iste obaveze u tom smislu kao i prema muslimanima” (iz hanbelijskog djela fikha)
Dok Karrafi ( u Furuku), navodi riječi ibn Hazma: “Ko od nemuslimana bude imao ugovor o zaštiti (zimme) i neprijetelj iz daru-l-harba (neprijateljske teritorije) ga pokuša napasti, obaveza nam je izaći na boj takvom s oružjem i s opremom i ginuti na tom putu, štiteći tako onoga ko je u zaštiti Allaha i Poslanika, a.s. jer je njihova predaja bez toga povreda ugovora o zaštiti.” (Karadavi, Gajru-l-muslimin)
To, koliko se daje kao haradž, također je određeno, općenito, daje se samo višak tj. od viška imetka.
Ebu Jusuf u djelu El-Kharadž (15-16) bilježi da je h. Alija r.a. jednom od svojih namjesnika pisao: “Kada do njih (nemuslimana) dođeš nemoj prodavati njihovu odjeću ni zimi ni ljeti, niti njihovu hranu, niti životinju kojom se služe (radi naplate obaveza prema državi). I nemoj ih udariti nijednom zbog dirhema, i nemoj ih maltretirati zbog dirhema, i nemoj nikome od njih prodavati njihovu robu zbog naplate haradža (harač) jer nam je naređeno da od njih uzimamo višak. Ako ne budeš poštovao moje upute Allah će te kazniti makar te ja i ne kaznio, a ako saznam da ne postupaš ovako smijenit ću te.” Namjesnik mu je odgovorio: “Onda ću ti se vratiti kakav sam od tebe otišao.” Na što mu Alija potvrdi svoje upute: “Makar se vratio kakav si otišao.”
Omer r.a. je svome namjesniku Ebu ‘Ubejdi ibn u ‘l-Džerrahu r.a. oporučio: “Spriječi muslimane da im zulum čine i da im štetu nanose, i da imovinu njihovu nezakonitu jedu.”
Dok je umirao, Omer r.a. , od rana zadobijenih u atentatuod strane nemuslimana oporučio je: “Ostavljam u amanet svome nasljedniku da pazi nemuslimane, da poštuje ugovor koji s njima imamo, da ih brani od neprijatelja i da ih ne opterećuje preko njihovih mogućnosti.” (Buharija)
Mnogo je još ovakvih primjera kroz istoriju islama, ali ovo je dovoljno da se pokaže stav islama prema pitanju haradža, i kako se on sprovodio za vrijeme onih dobrih prethodnika r.a.. Da je kasnije došlo do nekih zloupotreba, i to je istina, ali to su ekscesne situacije koje ne narušavaju ono što islam traži i nalaže da se učini, a to je ono što i želim pokazati, čisti islamski stav i princip, a za zloupotrebe su krivi ljudi, ne Islam!
Da li se nakon ovoga može reći da je haradž nepravedan namet kojim nemuslimani plačaju da ne bi bili ubijeni?!
Koristio sam tekst, a i u nekim budućim člancima ću, od uvaženog profesora A. Alibašića.
