U prošlom postu sam napisao to, da prema izjavi predsjednika evropske konferencije Roma, da su samo Romi koji su živjeli na teritoriji Osmanske države, sačuvali i da govore romski jezik.
Ni jedni drugi Romi, a bilo ih je po cijeloj Evropi, nisu sačuvali svoj jezik.
Nisu u pitnaju samo Romi, i ostali nemuslimanski narodi u islamskoj, Osmanskoj državi, su sačuvali svoje jezike. I Grci, Srbi, Rumuni, Bugari, Bošnjaci, Makedonci itd. itd.
Niko od tih naroda nije bio primoravan da ostavi i zaboravi svoj jezik i da uči i govori turski. Zamislite samo za 500 g. da se nije desilo to ni jednom narodu, nego su naprotiv, Osmanske vlasti otvarali škole na jezicima naroda koji su tu živjeli.
U to vrijeme turski jezik bio lingua franca, pa su jedino oni koji su se željeli posvetiti nauci, učili turski, što nije ništa neobično, danas svi učimo engleski, nekada prije grčki, perzijski, arapski, latinski itd.
Pogledamo na drugoj strani recimo engleske ili francuske kolonizatore, vidimo da su europjeci na silu nametali porobljenim narodima i državama svoje jezike, pa su i danas negdje obavezni. (toliko o europejskoj toleranciji)
A koliko je ova činjenica o jeziku bitna vidimo i dan danas na vlastitoj koži, jer je jezik nešto što izmeđuostalog i čini jedan narod narodom, pa se zato iz velikosrpske kuhinje svim silama upiru i bore protiv Bosanskog jezika.
Ovo poštivanje jezika od strane islamske vlasti je pokazatelj toga da islam i šerijat poštuju i uvažavaju pravo na postojanje drugih naroda, drugog i drugačijeg i da vjera, islam, nije uslov za legitimitet postojanja drugog.
Samim tim, negiranje Bosanskog jezika, od strane velikosrpske politike je poruka Bošnjacima da ne postoje kao narod i da je legitimnost našeg postojanja kao naroda, po njima, upitna.
Iz ovog može vidjeti, tko je taj ko je zapravo gajio vjekovnu netrpeljivost prema drugome i drugačijem, a primjera će bii još inšaallah.
Iako se islam kompletan nastoji prikazati kao netolerantan , istorija govori drugačije.