Članak 388. (pristrasnost, pravda, hidžab i vjernici)

Navodni razlog zabrane nošenja marame-hidžaba , a kako ga oni definišu kao vjerskog obilježja, je taj da ..pazi sad ! :

OSOBE KOJE ISKAZUJU VJERSKE SIMBOLE SU PRISTRASNE!!!! ????

Znači, ako ta osoba, koja je po njima pristrasna ukloni to, po njima, vjersko obilježje, neće više biti pristrasna i može nastaviti raditi taj posao kao i do tada.

Ovo samo govori kolika je to glupost tih sekularista i da se zapravo ne radi uopće o brigi za pravom i pravdom!

Nego je pozadina napad na vjeru i vjernike, i to da budemo jasniji i otvoreni, jer se iz dopisa po sudovima vidi da se izričito spominje samo marama na glavi,

radi se dakle o napadu na Islam i muslimane!!!

Dakle fašizam i nepravda sekularnog elementa koji je uz to kao što vidimo i glup, bez obzira na titule, jer titula nije nikakav dokaz inteligencije kako neki potenciraju, jer upravo to što potenciraju titule kao dokaz inteligencije je dokaz njihove neinteligencije, jer titula je dokaz obrazovanja nikako inteligencije! Titulu i obrazovanje dobijaju uporni a ne isključivo inteligentni. Ima inteligentnih sa titulama, ali ima ih i neinteligentnih, a to su oni, kako rekoh koji tom titulom dokazuju inteligenciju, iako logika kaže da nije…elem..

 

Dakle pravda i vjernici…kao musliman govorim o islamu dakle a ne općenito o vjeri da se razumijemo…

Interesuje me i to, kojom metodom su fakat ti sekularisti u vsvtrvstv 😛  , došli do zaključka da su te osobe pristrasne?!

Kojeg su to suca, tužuioca ili nekog višeg referenta i njihov rad analizirali pa da mogu donijeti tako opći zaključak?

Istina je ta da nisu koristili nikakvu metodu, ništa nisu istraživali, nego je pozadina svega čisto ideološka.

Ovo je pokrenuto od strane Srba, a podržano od svih ostalih članova, pa i Bošnjaka, koji su klasične, dakle, balije, sekularisti sa uprogramiranim osjećajem inferiornosti prema drugim narodima i uvlakačkim, poltronskim karakterom, jer oni članovi vtsrtvsrva , Bošnjaci, koji su bili prije ovih, NISU glasali za ovaj zaključak , kada je on birvaktile predložen.

 

Da su imali imalo želje i volje, da su htjeli biti pravedni (što je apsurd, jer su oni ti koji postavljaju temelje pravosudnih institucija), moglu lahko doći do spoznaje, kakav je to mentalni sklop i osjećaj i stav prema pravdi vjernika muslimana. Šta je to šta ti ljudi uče, odnosno šta ih uči njihova vjera i šta ugrađuje u njih, po pitanju pravde i pravdnog postupanja i rada, a pristrasnost vodi ka nepravdi, pa bi onda saznali sljedeće; –

 

Islam, svoje sljedbenike uči to da je pravda jedan od ciljeva i puteva života i ovoga i onoga svijeta a da je suprotno postupanje tj. nepravedno i pristrasno uzrok kazne i propasti čovjeka, a to će se nabolje vidjeti iz Kur'anskih ajeta, hadisa Poslanika a.s. i pimjera iz istorije islama.

 

Pravedno i nepristrasno postupanje je jedan i razloga slanja poslanika a.s. i spuštanja objava ljudima:

“Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali..” (El-Hadid, 25)

 

Vjernici se stalno podsjećaju na to da..

“Reci: “Gospodar moj naređuje – pravednost….” (El-E'araf, 29)

Čak i u govoru….

“…I kad govorite – pravedno govorite, makar bilo i protiv vaše rodbine…” (El-En'am,152)

”Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini….” (En-Nahl, 90)

”…Allah voli pravedne.” (El-Maide, 42, El-Hudžurat, 9, i El-Mumtehine, 8)

 

“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, PA I NA SVOJU ŠTETU ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa, 135)

Zapitajte se, da li osoba koja vjeruje da su ove riječi upućene njemu kao nalog od Onoga za koga on vjeruje da će mu na Sudnjem danu presuditi da li je slijedio ove riječi i tako postupao pa ako nije da će ga kazniti vječnom kaznom, da li će takav postupati suprotno ovim riječima i ovom zahtjevu!?

A svjedočenje nije samo kada čovjek nastupa u svojstvu svjedoka, nego bi obuhvatalo i npr. ulogu suca, koji je dužan da pravedno posvjedoči iznesene dokaze u vidu presude ili reješenja.

 

“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide,8)

Ovdje vidimo čak i zahtjev da se nastupa pravdno i prema onome prema kome osječaš mržnju ( dakle vjernik može mrziti i mrzi, jer je mržnja emocija koja je prisutna i sastavni dio svakog bića, stvar je u postupcima, tj. da li dopustiti da ta mržnja bude vodilja ili kao u ajetu da ne bude vodilja u nepravdu ondosno pravdu).

Pitanje kao i za prethodni ajet je isto ….

”O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. ” (Sad, 26.)

 

“I kada svijetu sudite, po pravdi sudite!” (En-Nisa, 58)

 

Još je mnogo ajeta koji neposredno ili posredno govore o pravdi i pravdnom postupanju kao izričitom zahtjevu i razlogom uspjeha ili propasti na budućem svijetu kojem teži svaki vjernik.

 

Kaže Poslanik a.s. :”Sedmerica će biti u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti: pravedan vladar…” ( Buharija)

ili u drugoj predaji Abdullah bin ‘Amr bin el-‘As, ra. kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.”

 

Što se tiče primjera iz istorije islama, a koji pokazuju kako su se na temelju ovih ajeta i hadisa izgradile ličnosti vjernika, muslimana i kako su postupali u slučajevima kada su mogli biti pristrasni a time i nepravedni, navešću dva poznata , ZAPANJUJUĆA primjera…

 

Prenosi se kako je Alija, r.a, ( kad je bio Halifa ! )  prepoznao svoj štit kod nekog jevrejina, pa ga je tužio kod tadašanjeg kadije Šeriha b. el-Harisa el-Kindija. Kad su došli na sudsku raspravu, Kadija upita Aliju, r.a, šta ima da kaže, a on reče:„Ono je moj štit, niti sam mu ga prodao niti poklonio„.Kadija se obrati jevrejinu i upita šta on ima da kaže, a on odgovori:„Moj štit i u mojim rukama„.

Kadija ponovo upita Aliju ima li kakav dokaz, a on reče:„Da, imam. Moj sin Hasan i Kanber će to posvjedočiti„. Kadija na to odmah reagira riječima:„Vladaru vjernika, svjedoćenje sina u korist oca se ne prihvata„. Alija, r. a, zaćuđeno reče: „Subhanallah! Svjedoćenje čovjeka, kome je obećan džennet, da se ne prihvati?! Ja sam čuo Allahova poslanika, s. a. v. s, kad kaže:-El-Hasan i el-Husejin će biti prvaci među omladinom u džennetu„!

Medjutim, kadija Šerih, nakon što je ustrajao u mišljenju o svjedočenju h. Hasana, donese odluku da štit ipak pripada jevrejinu. Kad je saslušao odluku jevrejin zapanjeno zavika: „Halifa me tužio i kadija donosi odluku u moju korist !! Svjedočim da je ovaj din istina, svjedočim da nema drugog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik ! Isto tako svjedočim i priznajem da je ovo tvoj štit, o vladaru vjernika. On ti je ispao u noći, ja sam ga našao i uzeo„

 

i drugi koji sam ranije navodio…

 

Radi se o slučaju jednog egipatskog Kopta i sina Omerovog r.a.( koji je bio halifa)  namjesnika u Egiptu ‘Amr ibn ‘Asa r.a.. Prema toj predaji Amrov se sin takmičio u trčanju sa nekim Koptom i izgubio utrku. Ljut zbog poraza udario ga je bičem rekavši mu da je on (Amrov sin) “potomak uglednih ljudi” (pa kako se on usuđuje pobjediti ga). Nakon toga se Kopt žalio halifi Omeru. Ovaj je zahtijevao prisustvo ‘Amra i njegova sina te dao Koptu da udarac vrati i još zatražio od Kopta da udari i njegova namjesnika jer je njegova vlast omogučila čin njegova sina. Kopt je odbio rekavši da je račun poravnat. A onda je Omer r.a. , Amru uputio svoje poznate riječi: “Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih njihove majke rodile slobodnim!?”

Primjera je mnogo i može se na netu proguglati i naći, ako se nema ćitaba kakvih..

 

I opet se na kraju zapitajte i iskreno sebi odgovorite, da li osoba, koja se odgaja na ovakvim primjerima i na ovakvim rijačima, koja teži ka vječnoj nagradi kroz pokornost Bogu ispunjavajući ove zahtjeve, istovremeno se želeći sačuvati vječne patnje, da li takva osoba u sebi nosi osobine koji ulijevju nepovjerenje u nju i sumnjičavost kada je u pitanju pristrasno ili nepristrasno postupanje, u konačnici, da li će takva osoba prije postupiti pravdno ili nepravedno, a što i jeste kranji zahtjev svakog učesnika u sudskom postupku!?