Članak 392. (Islam i rad)

Jedna od mnogobrojnih zabluda i podvala koje antiteisti, agresivni sekularisti i ateisti i drugi mrzitelji drugoga i drugačijega koji se kriju iza nekakvih pacifističkih i “naprednjačkih” ideja, uporno guraju i trpaju u usta i karaktere vjernika jeste ta, da su vjernici lijeni u suštini, da smatraju da život funkcioniše SAMO po principu – manje rada više molitve, manje fabrika više džamija, manje truda,ulaganja i planiranja a više fatalizma i sličnih gluposti…

 

Naravno, nije to od jučer.

Takav stav prema vjernicima su imali svi faraoni svijeta ( i onaj pravi egipatski faraon 😀 ), svi tlačitelji, svi zaluđenici materijalnim i pohlepnici čiji je život sveden na zgrtanje što više bogatstva, koje će na kraju ostati iza njega dok će on završiti kao sastavni dio zemlje, razgrađen na osnovne elemente, osim onog jednog malog dijelića 🙂

 

Tako da još Biblija bilježi riječi Faraona koje je uputio Musau a.s. ( Mojsiju ) , kad je ovaj tražio od Faraona da pusti njegov narod Benu Israil i da im dozvoli obavljanje obreda. Naravo, Faraon ne bi bio ono što jeste, umišljeno lažno božanstvo, kada bi priznao pravog Boga i udovoljio zahtjevu, ali zanimljive su riječi koje on navodi kao pokušaj opravdanja za svoje postupke i prebacivanje krivice na one koje tlači , pa kaže:

“A on odgovori: “Lijeni ste, lijeni ste; zato zahtijevate: ‘Mi hoćemo da idemo žrtvovati Gospodu.” (Izlazak 5, 17)

Fromm ovo spominje pa kaže : “Za faraona je robovski rad značio proizvoditi stvari; poštivati Boga bila je lijenost. Istu su ideju usvojili svi oni koji su htjeli profitirati od tuđe djelatnosti i nisu imali koristi od produktivnosti, jer je nisu mogli eksploatirati. ” !!!

 

Što se tiče Islama, on je tu jasan i ne ostavlja dileme.

Kao što je slučaj sa učenjem, znanjem, istraživanjem, tako je i rad i trud, sastavni dio vjere i nije odvojen od nje, zapravo rad i trud su uslov da čovjek bude spašen na Sudnjem danu.

Islamski učenjaci kažu da sama vjere neće biti dovoljna da čovjeka spasi, nego je uz vjeru potrebno imati i djela, dobra, a logično je da djelo ne možeš imati ako ne radiš i ne trudiš se. Ovo nije ograničeno na djela vjerskih obreda u užem smislu, nego svako djelo koje je dobro za ljude, a učinjeno u ime Allaha i radi Njegovog zadovoljstva, spada u dobro djelo, od čišćenja ulice od papirića ili opuška preko sađenja drveta pa do državnih poslova.

Zato se u mnogo ajeta vjerovanje spominje skupa sa činjenjem djela :

“čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine” (El-Asr 2,3)

 

Rad u užem smislu je mnogo puta spomenut u izvorima islama što direktno što posredno i evo nekih od ajeta i hadisa koji jasno oporvgavaju svu zabludu ovih gore prvospomenutih…

 

“I reci: “Radite! Ta vidjeće Allah rad vaš i Poslanik Njegov i vjernici; a vratićete se Znalcu nevidljivog i vidljivog, pa će vas obavijestiti o onom šta ste radili.” (Tevbe, 105)

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (Kehf, 110)

“I da će čovjekovo biti samo za što se potrudi,” ( Nedžm, 39)

“A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” ( Džuma, 10)

Ovaj ajet se uzima kao dokaz ponekima, da u Islamu ne postoji NERADNI DAN u sedmici, tj. nije obavezan, nego da se čak i petkom kada se obavlja centralna sedmična molitva, nakon što se ona obavi, nastavi sa radom a na što upućuju riječi Uzvišenoga ” onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite” .

 

A Poslanik a.s. kaže, izmeđuostalog i :

“Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku, I Davud a.s. se izdržavao od svoga rada.” (Buharija)

“Svaki musliman koji nešto posije ili posadi pa se od toga nahrani ptica, čovjek ili životinja, taj čin mu se smatra sadakom” (Buharija) – dakle direktni podsticaj na bavljenje zemljoradnjom i voćarstvom.

Allahu moj, utičem Ti se od lijenosti” (Tirmizi)

“Da neko od vas uzme uže pa na svojim leđima donese tovar drva pa ih proda, to mu je bolje negoli da moli od ljudi, dâli mu oni nešto ili ga odbili.” (Buharija)

Mnogo je još predaja koje govore i podstiču na rad i trud, koje govore i upozoravaju na one koji su sposobni i u snazi a ne rade ili prose na tu lošu osobinu itd.

Bitno je napomenuti i to da taj rad mora biti halal tj. islamski dozvoljen, prije svega da nije nemoralan kao npr. uzimanje kamate i sl.

 

Tako daaa, nadam se da oni koji budu htjeli optužiti ubuduće vjernike da vjeruju i smatraju da svijet funkcioniše SAMO na osnovu molitve i da ne trebaju da rade, da se trude, da uče, promišljaju, planiraju itd. …da imaju u vidu bar ove stvari ( a na ovu temu ima još mnogo da se kaže), i da se tako ne provaljuju ko rasoL u proljeće i tako odavaju utisak neintelektulanih bića koji svoje stavove zasnivaju na neznanju i predrasudama a što onda za rezultat ima fašističke ili profašističke stavove o vjeri i vjernicima…

 

et’ toliko

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *