Članak 394. (Ljubavna pjesma)

On je kao ptica u plamenu koja se sprema za let.

A ja njemo prilazim sa osmjehom na licu.

Nekada surađujemo a nekada ne.

Ne znam šta misliš ali sviđaš mi se, i to puno.

Možda sumnjaš u to, ali zato razmisli i prihvati to.

 

Za……………………….. Od……………………….

 

 

 

Nađosmo ja i žena ovu pjesmicu, napisanu u svesci, a autor je navodno naša mlađa kćer 😀 9 g.

Sad …ja ne znam, meni se sviđa, ima nešto u njoj, ali sam skeptik da je to ona sama smislila…ona veli da jeste …

ako neko prepozna u ovome neke stihove druge pjesme, et’ neka kaže, dohaberi …ako ne, onda ništa, preostaje nam samo da je nastavimo podsticati da nastavi pisati 🙂

 

I naslov je njen – Ljubavna pjesma 😀

Članak 393. (povučenost)

Ovih dana sam se zad'o i zadever'o okolokolo ovog slučaja sa hidžabom, pa ima mnogo materijala i zanimljivih stvari.

Ono što sam skont'o npr. o Evropskom sudu za ljudska prava, a čitajući presude u vezi vjerskih sloboda i prava ovoga suda,  je da je to čisto zamazivanje očiju javnosti, i da je taj sud zapravo čisto politikanstvo, osim, ako nije slučaj da taj sud jeste iskren ali samo onda kada se ne radi o pravima muslimana, gdje onda nastupaju dvostruka mjerila i aršini, osim u onim slučajevima koji su previše jasni da bi mogli prikriti svoju antimuslimansku politiku i djelovanje.

Sad ne bih da ulazim u detalje, ali ako stignem spremiću jedno poređenje dva različita slučaja u kojima se u osnovi radi o istim stvarima, pa ćete vidjeti koliko je taj sud licemjeran, nepravedan, koliko je pod uticajem politike, i koliko je antimuslimanski nastrojen.

 

Ima zanimljivih stvari i što se tiče BiH.

 

Nego, naletih na ovaj citat, znate već kod koga, pa mi se učini zanimljivim :

 

“Osjećanje individualne nemoći može se nadvladati time što se povlačimo od drugih koje doživljavamo kao opasnost. Do određene mjere povučenost je dio normalnog ritma u odnošenju bilo koje ličnosti prema svijetu, ona je nužna za kontemplaciju, za izučvanje, za prerađivanje materijala, misli, stajališta.

U fenomenu koji je ovdje opisan, povučenost je glavni oblik odnošenja prema drugima, negativno odnošenje da tako kažem. Njezin je emocionalni ekvivalent osjećanje indiferentnosti prema drugima, često združen s kompenzatornim osjećanjem umišljene nadmočnosti. Povučenost i indiferentnost mogu, ali ne moraju
biti svjesni; zapravo, u našem društvu oni su većinom prekriveni, površnom vrstom stanovitog interesa i društvenosti.”