Ljudi i njihovi životi su poput balončića od sapuna.
Ima ih različitih.
Neki veći,neki manji, neke vjetar odnese malo dalje,
neki se spoje sa drugim..
svejedno,
opet svaki na kraju pukne i nestane, kao da nikada nije ni bio…
I bez obzira kako se na njihovoj površini lijepo razlijevaju boje,
oni su tako krhki, tako nemoćni i slabi i svakom je kraj blizu i neminovan…
“Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti vaše plate, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (Alu Imran, 185)
Alki, navikli smo na trokilometarske eseje. Ovo je prekratko
🙂 pa eto, pročitaš zadnjih 5,6,7, svi su pokratki i dobiješ jedan poduži 🙂