Članak 430. (cijepanje)

Nije atoma nego drva.

Prošlu heftu sam završio drva. Iscjep'o i složio.

Ne sam naravno, ali…

Ja ti, pa ima već 10ak godina, nikog ne zovem niti sabirem ako nekada što sam radio, na akciju tj. da dođe braće i da se to sve poklepa za par sati, ako treba i složi odmah i ostalo. Prije se tako radilo normala..ali ..kako je vrijeme odmicalo tako su i braćala postajala sve “hornija za posl'o”.

Tako sam skonto da se brća u nevjerovatnim količinama odazivaju na akike, izlete, svadbe i ostale sohbete, ali sve manje pa i nikako (kako kome) kada treba raditi nešto, pomoći.

Tako jedne prilike, jedan čovjek, koji je tek osjetio slast imana i džemata pozove na akciju da mu se iscjepaju drva, i odazove se ni manje ni više 2 č'oeka. Jedna brat i ja, i mene je tako bilo stid u ime svih onih 10ak i više sa kojima smo svaku noć ispijali kahve poslije namaza i diplili diple o islamu, imanu i doživljavali se kao lučonoše svakog hajra u ovoj državi , i to jedne i jedine.

Tako ti ja od tada, nikoga ne zovem, hem da ne bi njih izložio nepotrebnim neugodnostima, da mi smišlja “opravdanja” kako ima posla i ranije preuzetih obaveza pa ne može doći ili jednostavno da šuti u neugodnosti jer ga stid da odbije, a i hem i radi mene da se ne desi da se slučajno zanesem pa pozovem i obeselim se i ponadam da će doći masa braće na akciju a onda se razočaram.

Dakle, sam , dođe ko dođe, uglavnom babo , a i njega ne zovem nego on čuje od drugih da cijepam pa dođe, a kada slažem tu su žena i djeca , da se malo razgibaju.

Uostalom, preporuka je i poslanika a.s. da što manje ovisimo o ljudima:

“Budite neovisni od ljudi i ne tražite čak ni misvak” (sahih)

Ja naravno nekada želim da uključim neke ljude ali ne radi toga što meni treba pomoće nego da ih uvedem u neke stvari, da ih zbližim sa nekim drugima i sl.

Ugl. šupa je puna drva, bukovih naravno, i spremnih za zimu i laganini kamin..elhamdulillahi