Članak 469- (mentalno ne-zdravlje i fb)

Mislim da sam se dosta promijenio i, iskreno se nadam da su sve ili bar većina tih promjena na bolje. Te promjene nisu došle preko noći, već su dio procesa koji je trajao duže vrijeme i koji je permanentan i traje cijelog života zapravo.
Mnogi ne shvataju ili ne žele da prihvate te moje promjene. Nisam siguran zašto, ali znam da je u mnogima čista zavist. Znam jer ih znam.
Ne prihvataju, a nisu nikada, da neko može biti bolji,jači od njih, mudriji možda. Ili da je postao bolji od njega u nečemu za što je neopravdano smatrao da je on bolji.
Takvi u ovom mom “bijegu” od njih k sebi i bijegu od “sebe” k sebi, vide kao slabost, a zapravo racionaliziraju svoju slabost jer su njihovi jedini životi ti lažni, virtualni.
Takvi su obično oni, koje sam opisao u postu o fb(link) i zašto sam otišao sa njega. Oni čiji je jedini “pravi” život onaj virtualni. Koji u tom svijetu mogu da zavaravaju druge i predstavljaju se lažno.
Ugasio sam opet fb profil, opet se nadam na što duže vrijeme. Gasio sam ga i ranije, ali po prvi put nisam osjetio nikakvu želju da se vratim. A vratio sam se planski, znao sam šta se svake godine u koje doba dešava i želio sam da mi se takvo ponašanje još više ogadi, što i jeste i ojača moju želju i odluku da istrajem u gašenju profila.
Žao mi je jedino što na profilu imam dosta slika i uspomena iz zadnjih godina, a koje jedino imam tu (mogu slobodno reći da je stanje tj. ponašanje ljudi na fb u zadnjih par godina mnogo gore i da se patološko stanje u ponašanju ljudi sve više pogoršava). Zato i ne kažem da je gašenje apsolutno i definitivno za sva vremena, vratiću se ponekad, što rijeđe aBda, možda u 1-2 mjeseca po dan-dva, kasnije još rjeđe i tako će biti osim ukoliko ne dođe do nekih drastičnih promjena, bilo objektivnih ili subjektivnih. To je plan i aBda da istrajem. Jer je fb danas, kako reče Jedna, “jedno govno koje uzima vrijeme”, za koje ćemo biti pitani a ko u to ne vjeruje neka ga smatra novcem.
Ušao sam i da mi se još više ogade licemjeri koji su nakon pada Halepa pisali što su pisali, što sam govorio u onom postu, a iz čijeg čitanja postova bi mogao insan zaključiti da će oni već sutra se naći u džihadu, da izbave svoju braću i sestre radi kojih su virtualno lili suze, ne kažem da nisu i stvarno, (iako su ti spremni, kada bi im se ovako reklo i otići ali čisto da meni, tebi, pokažu da nisi u pravu, a ne iz iskrenog nijeta) , ili si mogao pomisliti iz njihovog mudrolijanja i emocionalnog fekalisanja da su već predali papire da usvoje beram dvoje sirijske siročadi.
Naravno, to nije slučaj niti će biti, osim iz sujete ako bi im se prigovorilo.

Sve su to znaci mentalno bolesnog društva općenito, a ovog virtualnog posebno. Jer mentalno zdravlje znači biti sposoban voljeti i biti produktivan. Većina ovih, a sve ih je više, jer je fb takav da takvo stanje stimuliše i podstiče, smatra da svojim djelovanjem čine i doprinose višim nekim vrijednostima a rezultati u stvarnom životu ne samo da izostaju nego su i kontraproduktivni, a moraju biti jer su utmeljeni na lažima bez iskrenosti i zdrave namjere, bez spontanosti.

Ostavljam takve, neka žive svoje laži, meni ne trebaju niti ih želim, u stvarnom životu ću trpiti one koje moram i dovljno mi je i to.

 

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *