Članak 487. (oholi klanjači)

Tobe jarabi….ima ljudi klanjaju a u namazu im moš vidit oholost..

Znači, stane čovjek u saf i k'o da je oslobodio državu…i tačno vidiš da po svom stavu smatra da je samo njegov namaz bitan i da valja, a druge ko šljivi…

To se raskorači, razlakta, gura te u namazu, glasno ili polugasno tekbira i to ono ..'naš ono Allllllllaaaaaahu eK-ber ! još ako zna ajete koje se uče e onda si ga nadrljo, jer je obično glasniji od imama…to kad ode na sedždu to se raširi nogama k'o da je sam u safu…pa mene je znalo stisnut, nemerem sjest na između sedždi i sjedenju, sve noga uz nogu i , da izvinete, stisnem jaja nogama sve me pođu bolit i jedva čekam da ustanem..a sve ko neću da se guram..ma neš malo sutra reko’ …a i laktove raširi bolan ti jedva dišeš …

I onda ti pukne film i pođeš se i ti sa njim naguravat unamazu, tobejarabi..klanjaš a samo misliš na to “osvajanje teritorije” za klanjanje u safu..i gledaš da prije njega odeš na sedždu da se ti prvije njega raširiš da ga malo stisneš , da mu uvališ lakat u rebra, nek malo osjeti i da skonta šta radi..

Ne znam jel to i kod žena prisutno, ali i bez ovog guranja sa ovakvima, vazda, pogotovo kad su teravije ili džuma, itekako je prisutno to osvajanje i zauzimanje teritorije za klanjanje kod muškinja…valjda je to urođeno, prirodno, po instinktu..al’ br'te mili ne bi trebalo da je tako..

Ljudi se bezze guraju i naguravaju, kontaju da se moraju stisnut da ispune sunnet, a nije tako….jer se u predaji navodi da su “neki” stiskali nogu uz nogu, članak uz članak” , dakle neki nije svi i nije obavezno…brate mili staneš normalno da možeš komotno klanjat, lagano da osjetiš rame brata u safu, a ne da se čitav namaz boriš sa njim i patiš i misliš kakoš  izbječ stiskavanje il kakoš mu uzvratit lakat …