Članak 502. (muškarci ne plaču!)

Jedna od najjačih scena iz Sire Poslanika a.s., mi je ona kada je Poslanik a.s. posjetio mezar svoje majke Amine.

Prenosioci vele da je Poslanik a.s. toliko plakao da mu je sva brada bila mokra od suza.

Ashabi r.a., vidjeviši Poslanika a.s. u tom plaču, počeše da plaču sa njim.

Druge prilike, kada je plakao a.s. javno, je bilo kada je umirala jedna od njegovih kćerki, umrjevši mu u naručju. Poslanik a.s. zaplaka jako.

Sluškinja Poslanika a.s., Ummi Ejmen se začudi i upita : “Da li si i prije plakao Poslaniče? Ja te ne vidjeh da plačeš”? , na što on a.s. odgovori: “Ovaj plač nije zabranjen. To je Allahova milost kojom On smekšava srca Svojih robova i u kojima stvara njime ljubav i samilost”…

Dakle…u pravu su kada kažu da muškarci ne plaču…oni obični…

Samo pravi muškarci plaču….

Članak 501. (poželjela je ona njega, a poželio je i on nju)

Jedan od ajeta u Kur'anu koji spada u one kontroverzne po značenju i oko kojega se ulema razišla u dva tabora, ah..oko čega se nije razišla….

Ajet sure Jusuf 23.  وَلَقَدْ هَمَّتْ بِهِۦ ۖ وَهَمَّ بِهَا لَوْلَآ أَن رَّءَا بُرْهَٰنَ رَبِّهِ

Većina uleme, kažu oko 55% , kaže da je nije poželio, ovi drugi akžu da jeste. Većina nikada nije bila dokaz u Islamu.

Ulema koja kaže da Jusuf a.s. nije poželo Zulejhu to argumentira obrnutom logikom. Prvo su skontali da je Jusuf a.s. poslanik i da je on superčovjek i da ne priliči moralu poslanika da ima tako niske požude posebno ne prema nekoj nemoralnoj ženskoj. Onda su to kroz ajet dokazivali tako što su rekli da ide tačka nakon što se kaže d aje ona njega poželila, a nastavak ide bez tačke.

Ulema koja kaže da je Jusuf a.s. poželio Zulejhu čita ajet kompletno i onda po tim pravilima arapskog, koje ja ne znam, ugl. jasno je po njima da se kaže da je i on osjetio požudu i strast za Zulejhom (ako se tako zvala), i ne vide nikakav problem u tome.

Prva ulema griješi u temeljima kada smatra poslanike as. nadljudima, superljudima, a oni su ljudi kao i mi, samo što su NAJBOLJI od nas. A kao ljudi imaju i sve ono kod sebe što ima i svaki čovjek, pa tako i želje, strasti.

A kud ćeš veće želje muškarcu nego za ženama!

To se i u ajetu kaže kad se navodi prva žudnja, baš žene: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene,…” (Ali Imran 14)

A i naš miljenik a.s. kaže da mu je od dunjalučkih stvari najdraže ..pogađate šta: žene.

Tako da nikakav problem nije, niti je nešto čudno da čovjek ima žudnju i želju za ženom…još u takvoj situaciji kad ti se nudi lijepa, zgodna, napaljena žena, a vi sami u sobi…ko bi odolio?! ..ja sumnjam , osim da mi se Allah ne smiluje, jedino bi odolili najbolji ljudi – poslanici a.s…

Jedino kada poslanike a.s. prihvatimo kao ljude kao što smo i mi, samo najbolje, možemo ih i prihvatiti kao uzore na ispravan način.

Jer kako d ami bude uzor supermen? ..nikako….jer u startu znam da nisam kao on niti je on kao ja i odmah znam da je ono što on čini, za mene nedostižno, a akda znam da je on “bešerun mislukum”, čovjek kao i vi, kako poslanika a.s. opisuje Kur'an, onda znam i to da mogu slijediti njegove postupke…

A što su ovi skočili da “brane” Jusufa a.s., čime zapravo čine i  učinili su medvjeđu uslugu islamu, pa zato jer je problematična riječ HEMM (هَمَّ) koja se spominje.

A taj HEMM je – najjači i posljednji nijjet, odluka, da se neko djelo izvrši, gdje između njega i samog izvršenja djela ne stoji ama baš ništa, nikakva prepreka, osim samog izvršenja. Dakle ne radi se o nekom bezazlenom razmišljanju, promišljanju, maštanju, kontanju i kalkulisanju da se učini djelo, nego je to najčvršča odluka da se samo djelo izvrši!

Zato su ovi skočili da kažu da je to nemoguće..e pa logično je i baš se uklapa u sve, da je moguće i da se zbilo, i da ga je na samom kraju, njegova bogobojaznost spriječila da izvrši to nedjelo. Tako da ispada da ova ulema indirektno kaže da je sama ta pomisao i odluka griješna, grijeh po sebi, a da poslanici ne čine grijehe. Iako i ta ista ulema, kao i ova druga se slažu da same želje, misli, maštanja, kalulisanja i ostalo, nije grijeh.

Grijeh je sami akt,čin, djelo, kojeg u slučaju Jusufa a.s. nije bilo. Zato je ova druga ulema sasvim cool u vezi toga i kažu, šta ima veze, jest poželio kako se i kaže u ajetu ali nije počinio grijeh, nije ništa uradio. tako da je čist od svega.

A to se slaže i sa hadisom Poslanika a.s. :

”Uzvišeni Allah odredio je šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću.

A ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.” (Muttefekun alejhi)

Meni samo idu na živce ulema i daije koji sve to tako lijepo znaju i kažu, ali ti onda opet na kraju slože priču da ako samo i prismrdiš mislima, a kamo li nanijetiš nešto, da si haman najgori od gorih, ili najgorih…

Tako da nema sikirancije bolan, ako nam se u mislima javljaju svakakve budaleštine i šta ti ja znam..nema potrebe da na sebe tovarimo nekakve osjećaje krivice…kao što sam i rekao..srce je bolan “blentavo” u svašta se upetlja..a njegov Gospodar ga okreće kako On hoće …iz Njemu znatih razloga..

Na nama je da ne prelazimo granice djela, a misli, želje, maštanja, nisu granice, nego je to sam život našeg bića..život u životu..poseban svijet za koji možemo aBda imati i nagradu, a nikako kaznu…

et’ ne znam jesam li sve reko što sam htio…ako mi šta naumpane dodaću naknadno…a vjerovatno hoće, jer nemerem nikako kucat brzo kao što mi misli lete pa odlete i prelete u daleke daljine, dalekim ljudima…

ovo sam konto za jubilarni 500., al nek nisam, nek je baš 501.

 

Članak 499. (nešto o nečem…)

Oke…prošli post jest živa patetika…nije da nisam imao i prije takvih ili sličnih i nije ni da neću imati još…i nije da se ne osjećam onako kako sam opisao….

Nisam dobro. I Allah najbolje zna hoćul ikada i biti više…

Al nema veze to ništa…jer kad mogu folirat uživo ljude….što ne bi mog'o i vas ovdje..još lakše …ev’ vidi 😀

sad ja stavio ovaj smajli i ko čita konta da se ja smijem 😀 ..jesam al malo sutra..

I ako čujete da sam umro, bilo kad,  ne slušajte ovog ili onog, ni doktore ni šta ti ja znam…znajte da ću umrt’ od srca….to je 100% …. šta god da bude, umrjeću od srca…nema šta nema u njemu…previše je to za njega da izdrži sve…al ko zna…srce je blentavo…nikog ne šljivi…ni nas same ….

Sljedeći post bi trebao da bude nekakav kao jubilarni…500. … trebao bi i da bude nešto normalno..pametno…daBogda…potrudiću se…

 

neka igre počnu

Članak 498. (trag u snijegu)

slabo sam pisao zadnjih dana..nisam imao potrebu za tim…sada…možda i imam potrebu ali ne mogu jer….umro sam ..najkraće rečeno..nisam još zaoprave ali hoću i tako naravno…svi ćemo….bez obzira što imam o čemu i od ranije planiranom….jednostavno..nemam volje…praznina je u meni da Bog sačuva nekakva…đaba što sam predosjećao da će ovo stanje doći, pretskaz'o ga na neki način…mislio da ću biti koliko toliko spreman i jak…opet sam umro….kad o ovoj praznini mislim sada…nekako mi je jasniji ateistički koncept smrti…kako oni zamišljaju da nema ništa…sve je prazno, ni zvuka, ni svjetla..ništa….praznina..vakuum…..vidiš…razumijem nekako i one ljude koji na sebe dignu ruku u ovakvim situacijama, jer kada si toliko prazan da ne osjećaš ništa, onda ti je sve svejedno o svemu…o tebi samom posebno ti je svejedno…još ako si neki seronja a imaš imalo morala, pa skontaš da sereš i po drugima onda ti je još svejednije za sve…..sve mi je nekako sivo…gledam u polja, zelena jesu..vidim da je zeleno ali preko te zelene kao zavjesa siva da je navučena…pogledam u nebo…plavo jeste ali opet preko plavoga sivilo…u šta god pogledam..gdje god se okrenem….sivo…možda bi bilo bolje da je crno…….
onda hrana…nema ukusa…sve bljutavo…koliko god začina da stavim…ništa….jedeš na silu, kontaš ..moraš..proće i ovo…sve prođe…i lijepo i ružno….sve…
ili ne prođe….ostane u nama….možda kao praznina?….samo se navikavamo vremenom na nju?….
…ipak…moram se trznuti…radi sebe…radi i drugih, kojima je stalo do mene..a i meni do njih…moja praznina ne treba još više da utiče na njihovu bol….ili na njihovu prazninu?
…vele , papir trpi sve…pa eto…da se ispovraćam ovdje…
odo još neku pjesmu naći u skladu sa raspoloženjem..da začinimo ovaj post…

 

Članak 496. (slomljena srca)

U sirama se spominje slučaj koji se desio nakon osvojenja Mekke, kada je Poslanik a.s. poslao Halid b. Velida r.a. na različite zadatke da ih obavi u okolini Mekke. Halid r.a. je , iako najbolji vojskovođa i vojni strateg (poslije Poslanika a.s.), ipak je bio “novi” musliman, frišak u vjeri i nije poznavao dosta toga, još nije u potpunosti imao taj islamski kod u sebi izgrađen.
Tako se njegovom greškom desio incident za koji je on bio isključivo kriv, kada je sa vojskom prilazio jednom od plemena koji su živjeli u okolini Mekke, koji su ugledavši Halida r.a. sa vojskom na prvi mah pomislili da je došao da ih napadne, jer je od prije Islama imao sa njima nerješenih pitanja oko neke krvne osvete.

Istina, nisu svi iz tog plemena napali, neki su shvatili o čemu se radi, ali je Halid r.a. vidjevši da ovi kreću u napad na njegovu vojsku, naredio kontranapad. Mnogi od ashaba r.a. su odbili da napadnu, jer je i to pleme bilo prihvatilo islam, doduše i oni su bili od friških muslimana.

Svejedno, desio se sukob gdje je Halidova vojska pobijedila napadače a Halid naredio da se napadači kazne i pogube, i dosta je bilo nevinih u tome. Neki od ashaba su se usprotivli tome i nisu htjeli da učestvuju a sam Poslanik a.s. se, nakon što je saznao za incident jako ražalostio i naljutio i zamolio Allaha da mu oprosti, ograđujući se od nedjela Halidovog r.a. koje mu on nije naredio…
Ono što se bilježi u siri a zbog čega pišem ovo je sljedeći tragičan događaj koji se tom prilikom desio a koji cijepa srca a slomilo je i najbolje ljudsko srce ikada s.a.v.s….
Dok su pripadnici plemena koji su pobijeđeni, čekali da budu pogubljeni, među njima je bio jedan mladić koji je zamolio muslimane da ga odvedu do mjesta na kojem su bile žene tog plemena. Oni su ga odveli do njih, bez posebnog ispitivanja što ćeš i šta ćeš tamo i kako ćeš tamo i đećeš tamo!?
Došavši kod žena, potražio je i našao svoju zaručnicu, i izrecitovao joj predivnu ljubavnu pjesmu koja ju je rasplakala a onda je i ona njemu uzvratila stihove, koje je zabilježio Ibn Ishak u svojoj siri.
Kada je pogubljen, ona ga je uzela u naručje i on je preselio u njenim rukama.
Kada je Poslanik a.s. čuo za ovu priču, to ga je još više naljutilo i rastužilo, pa reče:
“Pa zar među vama nije bilo samilosnog čovjeka!!!?” …misleći , zar niko nije imao u svome srcu imalo samilosti pa da zaustavi to!?

Ova priča je toliko potresna, kako zbog samog nesretnog događaja, ali i zbog pokazatelja koliko je naš voljeni Poslanik a.s. imao samilosti i razumijevanja za zaljubljene, za romantiku, što čini da u mom srcu, a nadam se i u srcima svakoga onoga ko sazna za ovo, samo još više raste ljubav prema Poslaniku s.a.v.s.

Hvala Allahu koji je odredio da za ovu priču saznam uopšte, jer sumnjam da će je mnogi učeni ikada pričati i izvući neke ispravne pouke, duboke pouke iz nje, i hvala Mu što je to bilo na današnji dan, petak, u kom je salavat na Poslanika a.s. jedno od najvrjednijih dijela.

Članak 495. (be water)

Sjedim u hladovini i odmaram od motike i čujem komšiju kako veli, a govori sa komšinkom nešto u vezi kopanja kanala za vodu, kuda će i kako će i kaže on, a to je istina : “ma prolij vodu i gledaj kuda će, voda sama sebi nađe put” … oni vazda iskopaj a voda ode svojim nekim, drugim putem.

Naumpade mi kako se u Kur'anu često govori o tome kako Allah vodom oživljava i kako od vode stvara živo.

Mislim da ne bih pogriješio ako bi rekao da je voda sinonim za sam život.

Sam život se može zamisliti kao jedna rijeka koja se kreće, koja izvire iz dubine i kraćim ili dužim tokom ide ka svome kraju, ušću. Neke su mirne, neke divlje, neke opet u svojim prvim kilometrima divlje da bi kasnije postale mirne, plovne. Neke su bistre, neke mutne, neke nose sa sobom mnogo drugih manjih voda, u nekima je puno života, uglavnom ovim bistrijim, čišćim, a neke su opet mrtve, zagađene, jer kroz svoj tok prime dosta otrova…

Voda kao život…..

Čovjek opet, od zemlje, a u prelijepom hadisu poslanika a.s., on poredi vrste insana kao vrste zemlje koje se natapaju vodom, gdje poredi zemlju kao ljude, a vodu sa znanjem i uputom. Ja bih ovdje napravio metaforu ljudi kao zemlje a vode kao života.

Mnogi ljudi se opiru životu, opiru se toj vodi, pokušavaju da je ukrote, skrenu kako oni žele i naprave od tog života bujice, nekada divlje, nekada mutne koje nose i uništavaju sve pred sobom, ne daju životu da nađe put kroz njih, a život je takav da ih sam zove ispravnim putem….

Neki pokušavaju da zadrže tu vodu, a nisu to u stanju, jer će voda ili otići, naći sebi put ili će ispariti, a ako se i zadrži, ustajaće se, usmrditi…

Voda će naći sebi najbolji i najljepši put isklesati samo ako joj pustimo i dozvolimo da ide, da sama sebi napravi put, ako joj se ne opiremo, ako ne ustanemo protiv nje…kao i život sam…ako se suprotstavljamo životu, njegovoj prirodi, onome što je život u punini, i život će se usprotiviti nama i nanijeti nam udarac, na kraju će nas svakako pobijediti i napustiti..bar što se tiče ovoga svijeta…

Prepustimo se životu, spojimo se sa njim i živimo ga onako kako osjećamo  da on jeste u svojoj fitri…

…a zar voljeti ne znači živjeti i zar život nije dat zbog ljubavi?

“Sve kretnje, bilo u visim ili nizim svjetovima, rezultat je volje i ljubavi.

S njom i radi nje pokrece se ovaj kozmos.

Ona je osnovni razlog djela i njihov cilj.

S njom i radi nje stvoreni su svjetovi.

U kozmosu se ne desi ni jedan pokret a da nije rezultat volje i ljubavi koja je njegov uzrok i cilj.

Sustina ljubavi jeste kretanje duse onog koji voli prema svom voljenom.

Ljubav je ustvari neprestano kretanje.Vrhunac je ljubavi obozavanje, poniznost, skrusenost i potpuna pokornost voljenom.

Ljubav je istina s kojom, i radi koje su stvorena nebesa i Zemlja, ovaj i onaj svijet.” ( Ibn Kajjim)

 

‘nako kontam od sebe sebi i od sebe vama, s ljubavlju i životom …. ožednio sam 🙂