Novi početak? Novi “život”? To bi značilo da je sve ok? Da život ide dalje, samo ovaj put bez nekih bespotrebnih likova? Novi život, novi početak, zvuči kao nešto što bi trebalo da razvedri dušu i otkloni teške kapi kiše iz tamnih oblaka koje udaraju po njoj i ne daju joj da se smiri, ali…
Ili dječiji, poštarski, osmjeh! Faca “grešnika/ce” iz vremena bezgrešnosti. On treba da kaže da je sve ok, da izmami i tebi osmijeh, da zabrinutog oraspoloži i umiri?
Ili precizan, ritmički tajming na onom drmusavcu…. drnderu? Treba da smiraj donese i poruči da još uvijek živi i pamti?
Fale mi riječi! Slova mi fale! (fale kao nedostaju jelte)…
Te niske nota duša i misli, kao đerdani, čija melodija prelazi sve prepreke i daljine i dotiče srca, daje smisao sivilu pa uzdiže malog i nebitnog u odaje radosti i boja…ili ga pak u sumanute ponore baci..
Jer Iqre, iako općenito, je dato riječi radi, prijesvega, a iqre onoga između, slika,likova, vremena, redova …je samo nesigurna igra…
” a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju”….
spominjanje Voljenog i razgovor sa njim, to je ono što smiraj srcu daje…u protivnom…nema smiraja nego nesmiraj prevlada nad srcem, uznemirava dušu i crpi tijelo….
Ja Rabb .
