Nevjerovato je koliko me uzruja i potrese kada vidim, primjetim, kod ljudi, toliku želju, strast, opsjednutost….bolesnu, patološku opsjednutost, dunjalukom…željom za što više…i ne samo više, kvantitativno, nego i…kvalitativno…znam da će ovo kvlatitativno zvučati čudno i neko će se odmah na prvu suprotstaviti ovome, ali ću pokušati objasniti šta mislim…ako ne skrenem sa teme do tad…
Posebno me ovo pogodi kada ovo vidim i primjetim kod svoje braće i sestara, vjernika….pa zar se dotle ide sa tim dunjalukom, subhanallah….pa više se ne preza ni za čim, čak se i ajeti i hadisi koriste da se opravda čista dunjalučka pohlepa….mislim..haj ok što ti to radiš, ali kako te nije Boga strah pa se koristiš vjerom da opravdavaš svoju iskvarenost, ili svoju slabost duše….ok…voliš npr. ići na odmore, po hotelima i plažama se vucat 10 dana, odsjedat u luksuznim hotelima, kupovati zlato i skupu odjeću, ali je li baš to moraš pravdati ajetima da Allah govori vjernicima da putuju po svijetu?! I jel te nimalo podsvijest ne opomene da to što ti činiš i kako činiš, i nije baš to što se u ajetu govori….ili ako se u hadisu kaže da je od blagodati dunjaluka imati dobru jahalicu, pa zar time opravdavaš to što svake godine, ili svake druge kupuješ novo auto i trošiš destine hiljada na to, a već imaš i više nego ti je potrebno i više nego što zadovoljava tvoju potrebu za jahalicom?! …ili u istom hadisu ako se kaže da je i kuća od dunjalučkih blagodati, pa jel time opravdavaš kupovanje ili pravljenje kućetina i vila čiji će kvadrati, destine kvadrata samo skupljati prašinu ali će sa druge strane, a to znaš, ljudima izazivati divljenje?…je li ti ta tri metra praznog prostora između kuhinjskog stola i zida čini veću, i tako bitnu i neophodnu za život, na oba svijeta, razliku i potrebu, od metar i pol i dva koja imaš sada?!….to ide čak dotle da ljudi ne prežu ni za lažima, obmanama i prevarama kako bi došli do bogatstva, po njima umišljenog bogatstva…pa tako npr. ljudi prodaju auto ili stan, kuću, ali sakriju mahane i nedostatke toga, samo kako bi prodali, i ne brinu se o tome da će, ako ništa izgubiti obraz kada to skriveno izađe na vidjelo…a vjernici su , kao neki i veliki uz to….sve to me potrese…i previše…a kada to vidim u meni bliskim ljudima, onda me baci i u neku vrstu depresije…izgubim volju za bilo kakvim razgovorom …samo ostanem sam sa sobom i gorčinom koja me guši..
Zar je, doista , imati savršen dunjalučki život cilj življenja?!…ovo se pitam za sve te vjernike, koji naravno ne vide sebe kao one kojima je to cilj , nego za sve to, kako i rekoh, nalaze opravdanja u vjeri (Jak vjernik je Allahu draži od slabog, a u obojici je hajr-hadis i..još jedan od dokaza potonjima da ne čine ništa loše)
ujedno, ovo gore za kvadrate i auta je otprilike objašnjenje za onaj “kvalitet”…
da Allah sačuva iskušenja velikog imetka…
opet, dok ovo pišem, a i kada razmišljam o ovome..pojavi se u meni neka sumnja i unutrašnji glas koji mi govori da sve ovo mislim sada i govorim, jer nisam u toj poziciji njihovoj i da bih isto tako činio kada bi se našao na mjestu takvih,..pa čak i da sam zavidan na njih…ne znam da li su to misli od šejtana, ili zaista moja unutrašnja i potistnuta čežnja za dunjalukom…možda nikada neću saznati…..na ovom svijetu