Mjesec: Maj 2018.

Članak 555. (Lav)

Kazu mi, oni koji me znaju, da sam ovu zadnju godinu vidno ostario…..ne znam, ali vjerovatno ne lazu…a opet…sta oni znaju!

Negdje sam procitao da je zajednicka griznja savjesti, jaca veza od ljubavi…mozda…vjerujem da jeste jaka veza, vidimo to svakodnevno oko nas, ali ne vjerujem da je ista jace od ljubavi…

Mozda ovu godinu manje ostarim…mozda se desi neko cudo pa se vratim onaj stari ja, mlađi, zivotniji….insaallah

Članak 554. (O cijepanju i muškosti)

Trebao sam biti seljak….ne razumijem ljude, sve , posebno one sa sela, koji ne nalaze smiraj i uživanje u obavljanju seoskih poslova. Bilo da je to posao na zemlji i sa zemljom, životinjama, šumom i drvima, sa đubretom…

Postoji nešto u tome svemu, što me uzdigne na neki viši nivo življenja..

Smiraj, to je ono što najviše osjetim kada radim nešto…posebno ako radim sam..

Cijepam drva i nazivam to intelektualnim poslom. Za ostale je to šala i tako to i govorim da shvate kao šalu, ali u sebi to doživljavam upravo kako i rekoh – intelektualni posao. Ok..trebaju mišići i snaga, ali i više od toga, treba znanje za cijepanje drva. Treba znati kako, kuda i sa koliko snage udariti drvo…ima tu dosta “caka”….meni je smiješno nekako kada vidim kako se cijepaju drva negdje u inostranstvu…Kanada, Švedska, Norveška itd. ….nekako mi smotano to rade…i još nekakve sve fensi sjekire i folovi…

Druga strana tog intelektualnog dijela cijepanja drva je ta, što, posebno kada sam cijepaš, …razmišljaš…u tišini od ljudi, uz zvuke ptica, šum lišća, tvog stenjanaj i napinjanja i oštre udarce sjekire….puno vremana da ti svašta naumpane i da o svačemu razmišljaš i promišljaš…

Rekoh mlađoj kćerci, nako kroz šalu, da kada bude birala muža, da gleda da zna cijepati drva. Ne zato da meni može pomoći, nego da može pomoći on sebi a i njoj. Naravno nisam to ništa objašnjavao, ostalo je za ostale taj plitki nivo da je radi pomaganja meni. …

Nako kad kontam….obisio te muškarac koji ne zna sa sikirom!

Kakvo je to muško!? …A ima takvih danas podosta…koji ne smiju i ne znaju ni držati sjekiru u ruci, kamo li šta sa njom uraditi…

Jer..kada se sve ogoli do tog baznog nivoa…ta sposobnost i umijeće održavanja i brige o životu i porodici, se vraća na te pra-vještine i na čistu fizičku snagu kod muškarca…sposobnost da lovi, da obrađuje zemlju, da obezbjedi ogrijev i da se udara šakama…i kada se ogoli i ženina psiha, ostaje to da kod muškarca najviše vrjednuje te osobine, da je one najviše privlače, a ne nekakvi fensi šminkeri i pametnjakovići….ne pale se žene, generalno, uravo na mišićave i jake tek tako iz vedra neba…i kako psiholozi kažu, eklatanatn primjer ženske maštarije o ljubavi i muškarcu, jeste priča “ljepotica i zvjer” , neću ulaziti u objašnjavanje toga…smao ću reći i ovo da su prema istraživanjima, maštarije žena o muškarcima, privlačnošću i seksu, sljedeći tipovi, zvuči nevjerovatno za mene ali tako je kako je  : vampir, vukodlak, milijarder, hirurg i pirat!

Sve su to ti nekakvi likovi koji očituju silu i snagu, buntovništvo i neukrotivost….pa nije džaba 50 sjenki sive ( ili tako nekako) jedna od najprodavanijih knjiga u posljednjih ihahaj godina i film jedan od najgledanijih i to upravo od strane žena…znam da su u mom gradu ženske organizovano išle, same bez muškinja svojih, da gledaju taj film…

Ta sila, fizička prije svega, je svojstvena muškarcima da je pokazuju i to je vjerujte uvijek prisutno među muškinjem, na način da se uvijek odmjeraš i premjeraš sa drugim muškinjem, da li si jači, da li bi ga i kako mogao savladati fizički…kada pričaš sa nekim, od prosjaka do direktora, uvijek postoji ta stalno tinjajuća misao o mogućem fizičkom sukobu između vas i stalno odmjeravanje snaga….čak i između prijatelja…negdje sam čuo da ako to nemaš u mislima, ako drugog muškarca ne gledaš na taj način, onda ga zapravo i ne cijeniš i ne poštuješ kao osobu….ima tu fakat istine….

Htio sam pisati o kopanju, i svemu ali sam po običaju odlutao malkice…

Neko će reći da je ovo prevaziđeno i da se danas muškost mjeri nečim drugim…reći ću samo to da je ta priča šupljak i vjerovatno samotješenje, neka svako i svaka sa sobom iskreno u mislima porazgovara, uvjeriće se da se laže ..a nije dobro lagati sebe…kada se lažeš i govoriš suprotno od onoga što osjećaš, dezintegrišeš svoju ličnost i slabiš je, slabiš karakter i na kraju krajeva taj život u laži čini da ti život postaje sve više nepodnošljiviji..istina uvijek oslobađa…ovo vrijedi općenito za sve ne samo za ovu temu…