Članak 467. (cigla)

Roger Waters, legendarni basista Pink Floyda, napisa nekada legendarnu pjesmu Wall , kod nas poznatija u raji kao “cigla u zidu”.

Pjesma govori o školskom sistemu, onoj negativnoj strani, o ispiranju mozgova, kontroli mišljenja, maltretiranju učenika i generalno se buni protiv sistema obrazovanja.

U jednom dijelu teksta se kaže , obračajući se učiteljima a time i javnosti da je čovjek “sve u svemu ti samo jedna ciga u zidu”.

Iz cjelokupnog teksta pjesme ze zaključuje da je ta cigla u zidu negativna pojava koja opisuje jednog bezličnog čovjeka, ispranog i programiranog mozga, bez ikakve posebnosti i bez vrijednosti u sebi. Običan kamen koji ničemu ne služi, osim što stoju u zidu.

On kao kamen ne posjeduje emocije, vlastite misli, ideje, vrijednosti, on je ispod svakog života koji bi trebao da posjeduje i živi kao slobodno biće.

 

Na istoku, odnosno u muslimanskom svijetu, također imamo ciglu kao metaforu.

Međutim, ona tu predstavlja nešto sasvim drugo u odnosu na shvatanje zapadnog čovjeka.

Ebu Musa, r.a. prenosi da je Muhammed, s.a.v.s. rekao:

“Vjernik je s vjernikom povezan kao građevina čiji su elementi jedni s drugima čvrsto spojeni” (Buharija)

 

Dakle, vjernik, predstavljen kao gradivni element jednog velikog zdanja, čije su odlike sasvim afirmativne.

Građevina je jaka i čvrsta a njenu čvrstoću čine njeni elementi, tako da se svaki element(čovjek) osjeća bitnim, jakim, poštovanim i živim.

Svaki element je bitan i ima svoju vrijednost.

Sama spoznaja da on gradi nešto veće od sebe, što je dobro, što pruža utočište drugima i u čemu je toplina i sigurnost je jak psihološki momenat koji čovjeka uzdiže na nešto više od samog sebe i ne dozvoljava mu da padne i osjeća se zaboravljenim, nebitnim.

Također tu je i jak osjećaj pripadnosti grupi,što je bitan element zadovoljenja ljudske potrebe ne bude usamljen, kao i da je povezan sa drugima tako da ne može sebi dozvoliti luksuz egoizma, ravnodušja, pohlepe, jer i o njemu ovisi cijela građevina, pa se zbog toga brine osim za sebe i svoje stanje i za stanje svakog elementa građevine ponaosob.

Islam ide i dalje od ovoga, tako da se sam Poslanik s.a.v.s. poredi sa ciglom u raskošnoj građevini vjerovjesništva:

“Primjer mene i prijašnjih poslanika je kao primjer čovjeka koji je sagradio kuću, uljepšao je i ukrasio izostavivši jednu ciglu. Ljudi su se divili njenoj ljepoti govoreći: “Eh samo da je još ovu ciglu stavio” “ja sam ta cigla, ja sam pečat svih poslanik”. (Buharija)

 

Dakle, na ovom primjeru cigle, može se vidjeti jedna od razlika u poimanju  svijeta i vrijednosti zapadnog čovjeka i čovjeka muslimana. Gdje na jednoj strani se vidi bezvrijednost, a na drugoj se svemu stvorenom, svemu postojećem traži i vidi njegova vrijednost i značaj postojanja.

 

 

‘nako kontam