Članak 472. (Ljubavna)

Kad uđeš za njim ili za njom u vc , pa smrdi,

Il kad smrdi kad i prdi,

a ti samo onako začepiš nos,

kao da bi sa njim prao patos,

a najrađe bi poletio u visine kao albatros,

i zakolutaš očima,

pa bi najradije noćima,

Otiš’o u šetnju dugačku,

da vidiš kakvu mačku,

u mraku,

i osjetiš svježinu u zraku.

Il kad te ćušne kada hrčeš,

kao da nikada više zaspati nećeš,

il kada ona ili on zahrče tebi u krilu,

zinutih usta kao pećina pusta,

dok mu ili njoj, slina u to curne iz usta,

a ti mu nako prstom je gurneš,

da ti ne kane na čiste hlače,

iako su ti već mokre i gaće,

od toplote njene jal njegove glave,

a najrađe bi mu/joj pustila mrave,

da ga je gricnu malo, čisto ‘nako.

I dok je čekaš da se spremi,

Il mu rondaš na uvaljenoj sećiji u njegovoj “loži”,

Ljubav se u vama množi,

i šareni,

Mada neko kaže i “jao meni, što se oženi”.

Na kraju ostaneš sam ili sama,

i sjećaš se kako je bilo lijepo vama,

tih burnih dana,

i poželiš da se i to vrijeme vrati,

pa živiš u prošlosti i sjeti,

a nije ti ni na pameti,

da sretna i sretan možeš biti još,

makar za jedan groš,

sa nekim opet podijeliti pečenu kokoš,

i igrati se hokoš bokoš.

 

‘nako iz dosade napisaTo 😛