Članak 568. (usnij me ponekad)

Ako nekada odeš

ili kad me ne bude više,

usnij me ponekad.

Usnij me kao da sam planinski vjetar ili žubor hladnog planinskog potoka,

usnij me kao da te grlim a sunčeva jutarnja zraka sam.

Usnij me kao bumbara u letu,

kao oblaka što plovi nebom,

samo me usnij…

Kao tihu noć što ukrasi kiša meteora,

kao ljetni, topli pljusak od kojeg si mokra do kože,

kao pucketanje vatre koja te grije i osvjetljava ti vidik,

Kao zimski mraz po kojem bosa hodiš,

kao ukusni zalogaj omiljene hrane koji ti snagu i zadovoljstvo daje,

samo me usnij…

Jer bez tvoga sna, ja sam umro zauvijek.