aql – um, pamet, intelekt.
Allah vjernike poziva na razmišljanje i to svi govore na sav glas.
Koliko mi kvalitetno razmišljamo to je drugo pitanje.
Za taj poziv se koriste različite riječi u Kur'anu, najčešće aql – taqilun, jaqilun, zatim tefekkerun, talemun …
Aql je u predislamskom vremenu imao značenje obuzdavanja, sputavanja.
Tako bi, ako to povežemo, razmišljanje trebalo vjernike da sputa od nečega…većinom kažu od nevjerstva i od odavanja strastima.
Onaj koji razmišlja i ima pameti je aqil, a suprotno od njega je džahil – neznalica, onaj koji ne razmišlja.
Allah posebno vjernike poziva da razmišljaju o ovome svijetu, o stvaranju i funkcionisanju svijeta, o njegovom mehanizmu.
Pitam se, ‘nako… od čega razmišljanje o tim stvarima, ovosvjtskim,ovodimenzionalnim, treba da sputa i obuzda insana, vjernike posebno? (da se ne shvatimo pogrešno, samo razmišljanje nije da ostaneš samo na tome nego i da djeluješ, da poduzimaš akcije)
Je li možda da se vjernici obuzdaju od gluposti, od zaostalosti?
(naravno da Da)
Mnogo je nelogičnosti i nedosljednosti međ’ vehabističkim sljedbenicima i po ovome pitanju, jer su “niđe veze” kada su u pitanju znanja o ovosvjetskim stvarima…