Članak 570. (Korona)

Daklem…korona tj.covid 19 neki…

E pa dragi moji vi, koji ste protiv vakcina, upravo svjedočite kakav bi bio život i svijet bez vakcina…a ovo je samo malešašni dio onoga šta bi bilo da nema nikakvih vakcina….

A nešto ne vidim i nečujem ove antivaksere ovih dana….

ps. prošetah malo kapitolom dežale, haman pa pusto, podsjeti me na sve one zombi filmove i serije što ih izgledah do sad, ….i nekako, u sebi osjeti neku…kako bi reko…razočarenje…jer sam negdje duboko u sebi pomislio da će možda korona da izazove tu zombi apokalipsu….al ništa, šipak…al samo da budu oni spori zombiji, nikako oni brzi…

2

Članak 568. (usnij me ponekad)

Ako nekada odeš

ili kad me ne bude više,

usnij me ponekad.

Usnij me kao da sam planinski vjetar ili žubor hladnog planinskog potoka,

usnij me kao da te grlim a sunčeva jutarnja zraka sam.

Usnij me kao bumbara u letu,

kao oblaka što plovi nebom,

samo me usnij…

Kao tihu noć što ukrasi kiša meteora,

kao ljetni, topli pljusak od kojeg si mokra do kože,

kao pucketanje vatre koja te grije i osvjetljava ti vidik,

Kao zimski mraz po kojem bosa hodiš,

kao ukusni zalogaj omiljene hrane koji ti snagu i zadovoljstvo daje,

samo me usnij…

Jer bez tvoga sna, ja sam umro zauvijek.

1

Članak 564. (pederi, radikali,fašisti)

Kontam ovih dana o ovim našim, mojim, vjernicima, kako su samo plitki i u svom shvatanju i življenju vjere..i ja sam bio isti da ne lažem…

Pišem ovo jer mi naumpala jedna stvar, kako su, samo danas ne toliko javno kao prije, kada su u pitanju pederi, ovi naši daije i ti neki tzv. profesori vjeronauka, i islamskih disciplina, a da ne govorim o ufuranim u znanje i imansku veličinu, obični vjerski puk, , kad god se dese neki incidenti između ovih lgbtova i nekih navijačkih grupa, koji su obojeni najcrnjim anticivilizacijskim ideologijama, fašizmom, nacizmom, ksenofobijom, u nas oličenim prije svega u ustaškim i četničkim pokretima, ovi naši bi vavik isticali kako treba biti barem srcem, u tom sukobu na strani ovih potonjih, jer je brte mili lgbt zlo nad zlima , ako njih pitaš. Pa tako kad bi čitaj, u tim nekim nazovi vjerskim glasilima, ne zvaničnih institucija, o tim događanjima, uvijek se osjeti ta neka podrška i navijanje za ove radikale.

Pa se pitam, …Pa bolan nebio, ako biraš u tome manje zlo za koje ćeš navijati i izabrati stranu, jel ti stvarno misliš da su ti radikali, fašisti, manje zlo i da baš njih treba podržati!?

Ama bolan nebio, veće zlo, i opće i individualno je taj fašizam i ako trebaš izabrati stranu u tom sukobu onda izaber pedere i zajedno sa njima se bori protiv fašizma i tog sveludila koje je taj radikalizam, posebno kod nas na balkanu, proizveo, toliko žrtava i nasilja, zla u najgorim oblicima, i to posebno nad tvojim narodom!

Al et’

2

Članak 563. (K'o čo'ek)

Spremam se za džumu namaz, danas, obučem neku košulju, dobra, kupovao sam si nekada dobrih košulja, sad shvatam, na silu, vidim malo me više zateže, zbog latisimusa i pektorala ali i stomaka Bogami. Obučem i sako i pogledam se u ogledalu i prva misao, ona spontana: vidi te, isti oni SDA ulizivački podanički fićfirići, ili , isti neki hodžica, onaj oholi što svojim stavom i ponašanjem ne skriva da sebe vidi kao pripadnika posebne, neke više kaste ili staleža koji je Bogomdat da bude iznad običnog puka, ovaca bolje rečeno, stoke , što bi rekao bivši reJZ…..i osjetim onu stugu u stomaku, nagon za povraćanjem…

Skinem sako i košulju , obučem običnu majicu i jaknu, izlizanu na rukavima i kragni i odem da rahat klanjam namaz,…

k'o čo'ek

1

Članak 562. (Hidzab by Tabubreaker)

Evo je, Tabubreaker, pisao o jednoj super tabu temi, rekao bih, tabu tabu tabu tabu tema. Nakon čitanja i sam sam malo tražio i znate šta, ….. nevjerovatno koliko je to što je napisao zapravo istina koja se ne smije pričati…

Na kraju, čitaćima poručujem samo ovo:

open mind for a different view and…. stay calm

1

Članak 560. (rektoskopija)

Prije neko vrijeme, imao sam nekakvih zdravstvenih problema pa sam hod'o po doktorima. Izmeđuostalog, morao sam i da uradim rektoskopiju.

Ko ne zna šta je to, bolje mu je da nikada i ne sazna.

Znači ovako….jeb* sam sve po spisku pederima, milion puta za to vrijeme pregleda!

Ako mi iko ikad kaže, da je pederluk nešto “normalno” i prirodno za čovjeka, i da još neko uživa u tome, milijardu milijardi, ma beskonačno posto, taj nije normalan, taj je sigurno bolestan i poremećen, jer smao takav čovjek može uživati u penetraciji nečega u njegov šupak!

Znači 100% se radi o nekakvom poremećaju, bolesti, pokvarenosti duše i tijela!

Nema ništa i ne postoji niko ko me može ubijediti u to nakon ovog iskustva koje sam imao.

Kasnije mi reče jedan prijatelj, medicinar, da sam trebao tražiti da mi urade kolonoskopiju, jer je, kako reče: “cijev tanja i fleksibilna”.

Dugo nakon toga nisam bio dobro, psihički! Nije da sam puko, ali sam fakat osjetio da je izvršen akt nasilja nad mojim tijelom, nad mojim fizičkim i psihičkim integritetom, da ne kažem da sam se osjećao kao da sam silovan.

Sreća u tome je jedino što pregled relativno kratko traje, možda 30ak sekundi…možda minutu najviše, nemam pojma, jer je moj subjektivni doživljaj toga bio kao da traje vječno….

Ugl. eto pouka za neupućene, neka, ako ih se uputi na rektoskopiju, neka traže da se uradi kolonoskopija..et’

I evo na kraju slika te aparature za rektoskopiju…da Bog sačuva više ikad i svakog …

ps. pederi me potsjećaju na ove sad flatrterse, ravnozemljaše, pokušavaju da dokažu nedokazivo, da nešto jeste što nije i imaju more nekakvih poremećenih kvazidokaza za svoje tvrdnje i svoju interpretaciju prirode i prirodnog poretka…doduše, jedino što je prirodno u tome svemu jeste to da je prirodno imati u prirodi određene poremećaje kojih je bilo uvijek i biće, samo nas se kanite uvjeravanja da je to samo po sebi normalno i prirodno…

1

Članak 558. (Stara slava)

Pun mi je kufer, da ne kazem sta drugo, price o starim, proslim, slavnim vremenima muslimanske civilizacije, na nacin da ce sama prica o tome kao nesto promijeniti.

Jasta ce!

Jadno mi je slusati i gledati sve odreda muslimanske autoritete kada pricaju o tome i na tome samo i ostaju, bez onog pravog nacina sta treba da se uradi i nez izvlacenja pravih pouka iz te proslosti.

Kod muslimana je inace sve nekakav naopak proces, sve se ceka da neko drugi nesto uradi a da se onda muslimani kao fale sa time i velicaju sebe i islam.

A trebalo bi biti drugacije.

Na primjer, muslimani se danas fale kako u Kur'anu stoji ajet u kom je opisan Big Bang, kao nacin na koji je nastao ovodunjalucki Svemir. A to su muslimani skontali tek onda kada su drugi skontali kako je nastao taj Svemir i razradili tu Big Bang teoriju.

A zasto ti isti muslimani nisu, razmisljajuci o tom ajetu, prije ovih drugih, skontali i razradili Big Bang teoriju, i oni izasli sa njom kao jednim naucnim, civilizacijskim postignucem!?

Pa nisu jer su muslimani odavno zaokupljeni drugim, nebitnim stvarima, nisu jer ne promisljaju Kur'an kako treba, nisu jer cijeli islam dozivljavaju nakaradno preko vehabistickog mentalnog sklopa koji islam pretvara u jedan oblik fasizma…

Ima jos mnogo ajeta, pa vidicemo hoce li muslimani ista postici kao njihovi prethodnici iz slavnih vremena.

ps. Imam Gazali je npr.razmisljajuci o Allahovim lijepim imenima, skontao da se planete krecu, ne po kruznoj, nego elipsastoj putanji. Subhanallah.

5

Članak 556. (Platnomjer)

U ovom postu ću samo da prenesem jedan dio iz Tolstojeve pripovjetke “Platnomjer”.

Radi se o riječima i razmišljanju jednog konja, kroz pero genijalnog Tolstoja…

Ovo što su govorili o šibanju i kršćanstvu dobro sam razumio – ali mi je onda bilo potpuno nejasno šta znače riječi svoje, njegovo ždrijebe, iz kojih sam razabrao da ljudi dovode u vezu mene i konjušara. U čemu je bila ta veza, nisam mogao onda nikako shvatiti. Tek mnogo kasnije, kad su me odvojili od drugih konja, shvatio sam šta je to značilo. Onda nisam mogao nikako shvatiti šta je značio to da su mene nazivali čovjekovim vlasništvom. Riječi: svoj konj, koje su se odnosile na mene, živa konja, činie su mi se isto tako čudne kao i riječi : moja zemlja, moj zrak, moja voda.

Ali su te riječi neobično na mene utjecale. Nisam prestao razmišljati o tome, i tek mnogo kasnije, poslije najrazličitijih odnosa prema ljudima, shvatio sam napokon značenje koje ljudi pridaju tim čudnim riječima. Evo tog značenja: ljudi se u životu ne drže djela, već riječi. Nije im toliko drago da mogu nešto raditi ili ne raditi, koliko da govore o različitim predmetima riječima koje su ugovorili među sobom. Riječi koje oni smatraju za vrlo važne jesu: moj, moja, moje, kojima oni govore o različitim stvarima, bićima i predmetima, čak i o zemlji, o ljudima i o konjima. Za jednu te istu stvar dogovore se da tek jedan može reći moje. I onaj koji u igri, što su je međusobno ugovorili, može da kaže za najveći broj stvari moje, smatra se za najsretnijeg. Zašto je to tako, ne znam; ali je tako. Mnogo prije pokušavao sam to objasniti nekom očitom koristi, ali se to pokazalo netočnim.

Veliki dio onih ljudi koji su me, na primjer nazivali svojim konjem nisu me jahali, već su me jahali drugi. Hranili me također nisu oni, već drugi. Dobra mi također nisu činili oni – ti, koji su me nazivali svojim konjem, već kočijaši, konjski vidari i uopće strani ljudi. Kasnije, kad sam proširio svoj krug razmatranja, uvjerio sam se da pojam moje, ne samo što se tiče nas konja, nema nikakve druge osnove do niskog i životinjskog instinkta ljudi koji oni nazivaju osjećajem ili prava vlasništva. Čovjek kaže: „moja kuća“, a nikad ne živi u njoj, već se samo brine o gradnji i izdržavanju kuće. Trgovac kaže: „moja trgovina“, „moja trgovina sukna“, na primjer – i ne nosi odjeću od najbiljeg sukna iz svoje trgovine. Ima ljudi koji zemlju nazivaju svojom, a nikad nisu vidjeli te zemlje i nikad nisu hodali po njoj. Ima ljudi koji druge nazivaju svojima, a nikada nisu vidjeli te ljude; i cijeli njihov odnos prema tim ljudima sastoji se u tome da im oni nanose zlo. Ima ljudi koji žene nazivaju svojim ženama i suprugama, a te žene žive s drugim muškarcima.

I ljudi u životu ne nastoje da rade ono što smatraju za dobro, već da što više stvari nazovu svojima. Sam sam se uvjerio da to i predstavlja bitnu razliku između ljudi i nas. I zato, ne govoreći čak o drugim prednostima pred ljudima, mi već samo zbog toga možemo slobodno reći da na ljestvici živih bića stojimo više od ljudi: rad ljudi –  u najmanju ruku onih s kojima sam dolazio u dodir, drže se riječi, a naš djela…..”

5

Članak 555. (Lav)

Kazu mi, oni koji me znaju, da sam ovu zadnju godinu vidno ostario…..ne znam, ali vjerovatno ne lazu…a opet…sta oni znaju!

Negdje sam procitao da je zajednicka griznja savjesti, jaca veza od ljubavi…mozda…vjerujem da jeste jaka veza, vidimo to svakodnevno oko nas, ali ne vjerujem da je ista jace od ljubavi…

Mozda ovu godinu manje ostarim…mozda se desi neko cudo pa se vratim onaj stari ja, mlađi, zivotniji….insaallah

3

Članak 554. (O cijepanju i muškosti)

Trebao sam biti seljak….ne razumijem ljude, sve , posebno one sa sela, koji ne nalaze smiraj i uživanje u obavljanju seoskih poslova. Bilo da je to posao na zemlji i sa zemljom, životinjama, šumom i drvima, sa đubretom…

Postoji nešto u tome svemu, što me uzdigne na neki viši nivo življenja..

Smiraj, to je ono što najviše osjetim kada radim nešto…posebno ako radim sam..

Cijepam drva i nazivam to intelektualnim poslom. Za ostale je to šala i tako to i govorim da shvate kao šalu, ali u sebi to doživljavam upravo kako i rekoh – intelektualni posao. Ok..trebaju mišići i snaga, ali i više od toga, treba znanje za cijepanje drva. Treba znati kako, kuda i sa koliko snage udariti drvo…ima tu dosta “caka”….meni je smiješno nekako kada vidim kako se cijepaju drva negdje u inostranstvu…Kanada, Švedska, Norveška itd. ….nekako mi smotano to rade…i još nekakve sve fensi sjekire i folovi…

Druga strana tog intelektualnog dijela cijepanja drva je ta, što, posebno kada sam cijepaš, …razmišljaš…u tišini od ljudi, uz zvuke ptica, šum lišća, tvog stenjanaj i napinjanja i oštre udarce sjekire….puno vremana da ti svašta naumpane i da o svačemu razmišljaš i promišljaš…

Rekoh mlađoj kćerci, nako kroz šalu, da kada bude birala muža, da gleda da zna cijepati drva. Ne zato da meni može pomoći, nego da može pomoći on sebi a i njoj. Naravno nisam to ništa objašnjavao, ostalo je za ostale taj plitki nivo da je radi pomaganja meni. …

Nako kad kontam….obisio te muškarac koji ne zna sa sikirom!

Kakvo je to muško!? …A ima takvih danas podosta…koji ne smiju i ne znaju ni držati sjekiru u ruci, kamo li šta sa njom uraditi…

Jer..kada se sve ogoli do tog baznog nivoa…ta sposobnost i umijeće održavanja i brige o životu i porodici, se vraća na te pra-vještine i na čistu fizičku snagu kod muškarca…sposobnost da lovi, da obrađuje zemlju, da obezbjedi ogrijev i da se udara šakama…i kada se ogoli i ženina psiha, ostaje to da kod muškarca najviše vrjednuje te osobine, da je one najviše privlače, a ne nekakvi fensi šminkeri i pametnjakovići….ne pale se žene, generalno, uravo na mišićave i jake tek tako iz vedra neba…i kako psiholozi kažu, eklatanatn primjer ženske maštarije o ljubavi i muškarcu, jeste priča “ljepotica i zvjer” , neću ulaziti u objašnjavanje toga…smao ću reći i ovo da su prema istraživanjima, maštarije žena o muškarcima, privlačnošću i seksu, sljedeći tipovi, zvuči nevjerovatno za mene ali tako je kako je  : vampir, vukodlak, milijarder, hirurg i pirat!

Sve su to ti nekakvi likovi koji očituju silu i snagu, buntovništvo i neukrotivost….pa nije džaba 50 sjenki sive ( ili tako nekako) jedna od najprodavanijih knjiga u posljednjih ihahaj godina i film jedan od najgledanijih i to upravo od strane žena…znam da su u mom gradu ženske organizovano išle, same bez muškinja svojih, da gledaju taj film…

Ta sila, fizička prije svega, je svojstvena muškarcima da je pokazuju i to je vjerujte uvijek prisutno među muškinjem, na način da se uvijek odmjeraš i premjeraš sa drugim muškinjem, da li si jači, da li bi ga i kako mogao savladati fizički…kada pričaš sa nekim, od prosjaka do direktora, uvijek postoji ta stalno tinjajuća misao o mogućem fizičkom sukobu između vas i stalno odmjeravanje snaga….čak i između prijatelja…negdje sam čuo da ako to nemaš u mislima, ako drugog muškarca ne gledaš na taj način, onda ga zapravo i ne cijeniš i ne poštuješ kao osobu….ima tu fakat istine….

Htio sam pisati o kopanju, i svemu ali sam po običaju odlutao malkice…

Neko će reći da je ovo prevaziđeno i da se danas muškost mjeri nečim drugim…reći ću samo to da je ta priča šupljak i vjerovatno samotješenje, neka svako i svaka sa sobom iskreno u mislima porazgovara, uvjeriće se da se laže ..a nije dobro lagati sebe…kada se lažeš i govoriš suprotno od onoga što osjećaš, dezintegrišeš svoju ličnost i slabiš je, slabiš karakter i na kraju krajeva taj život u laži čini da ti život postaje sve više nepodnošljiviji..istina uvijek oslobađa…ovo vrijedi općenito za sve ne samo za ovu temu…

 

5

Članak 552. (savršen dunjalučki život)

Nevjerovato je koliko me uzruja i potrese kada vidim, primjetim, kod ljudi, toliku želju, strast, opsjednutost….bolesnu, patološku opsjednutost, dunjalukom…željom za što više…i ne samo više, kvantitativno, nego i…kvalitativno…znam da će ovo kvlatitativno zvučati čudno i neko će se odmah na prvu suprotstaviti ovome, ali ću pokušati objasniti šta mislim…ako ne skrenem sa teme do tad…

Posebno me ovo pogodi kada ovo vidim i primjetim kod svoje braće i sestara, vjernika….pa zar se dotle ide sa tim dunjalukom, subhanallah….pa više se ne preza ni za čim, čak se i ajeti i hadisi koriste da se opravda čista dunjalučka pohlepa….mislim..haj ok što ti to radiš, ali kako te nije Boga strah pa se koristiš vjerom da opravdavaš svoju iskvarenost, ili svoju slabost duše….ok…voliš npr. ići na odmore, po hotelima i plažama se vucat 10 dana, odsjedat u luksuznim hotelima, kupovati zlato i skupu odjeću, ali je li baš to moraš pravdati ajetima da Allah govori vjernicima da putuju po svijetu?! I jel te nimalo podsvijest ne opomene da to što ti činiš i kako činiš, i nije baš to što se u ajetu govori….ili ako se u hadisu kaže da je od blagodati dunjaluka imati dobru jahalicu, pa zar time opravdavaš to što svake godine, ili svake druge kupuješ novo auto i trošiš destine hiljada na to, a već imaš i više nego ti je potrebno i više nego što zadovoljava tvoju potrebu za jahalicom?! …ili u istom hadisu ako se kaže da je i kuća od dunjalučkih blagodati, pa jel time opravdavaš kupovanje ili pravljenje kućetina i vila čiji će kvadrati, destine kvadrata samo skupljati prašinu ali će sa druge strane, a to znaš, ljudima izazivati divljenje?…je li ti ta tri metra praznog prostora između kuhinjskog stola i zida čini veću, i tako bitnu i neophodnu za život, na oba svijeta, razliku i potrebu, od metar i pol i dva koja imaš sada?!….to ide čak dotle da ljudi ne prežu ni za lažima, obmanama i prevarama kako bi došli do bogatstva, po njima umišljenog bogatstva…pa tako npr. ljudi prodaju auto ili stan, kuću, ali sakriju mahane i nedostatke toga, samo kako bi prodali, i ne brinu se o tome da će, ako ništa izgubiti obraz kada to skriveno izađe na vidjelo…a vjernici su , kao neki i veliki uz to….sve to me potrese…i previše…a kada to vidim u meni bliskim ljudima, onda me baci i u neku vrstu depresije…izgubim volju za bilo kakvim razgovorom …samo ostanem sam sa sobom i gorčinom koja me guši..

Zar je, doista , imati savršen dunjalučki život cilj življenja?!…ovo se pitam za sve te vjernike, koji naravno ne vide sebe kao one kojima je to cilj , nego za sve to, kako i rekoh, nalaze opravdanja u vjeri (Jak vjernik je Allahu draži od slabog, a u obojici je hajr-hadis i..još jedan od dokaza potonjima da ne čine ništa loše)

ujedno, ovo gore za kvadrate i auta je otprilike objašnjenje za onaj “kvalitet”…

da Allah sačuva iskušenja velikog imetka…

opet, dok ovo pišem, a i kada razmišljam o ovome..pojavi se u meni neka sumnja i unutrašnji glas koji mi govori da sve ovo mislim sada i govorim, jer nisam u toj poziciji njihovoj i da bih isto tako činio kada bi se našao na mjestu takvih,..pa čak i da sam zavidan na njih…ne znam da li su to misli od šejtana, ili zaista moja unutrašnja i potistnuta čežnja za dunjalukom…možda nikada neću saznati…..na ovom svijetu

4