Članak 550. (Dino)

U zadnje vrijeme, morebit nekih godinu, manje-više..nešto plaho slušam Dinu…Merlina naravno….

Ne znam zašto, možda zapravo i znam, ali ne želim reći, ali ima neka sila što me vuče da ga slušam…posebno ovaj zadnji mu album Nacional , hotel.

Ova pjesma, čiji je spot odličan, najviše zbog scene mi na Bjelašnici, bjelina snijega, sunce i širina pogleda, čistina,  tekst joj je odličan i nešto mi je sjetno u njoj do bola…izaziva u meni nekakvo posebno, u isto vrijeme, tužno i bolno ali i sretno i nekakvo nadno, raspoloženje…i jedna je od boljih mu pjesama ikada napisanih!

ima tu još dosta toga, čak sam poželio i da kupim CD , ali neću…skinuću mp3 i slušat tako u autu…..štaš…tako je kad nisi u dijaspori, gledaš svaku marku da uštediš

 

Članak 549.(Elon Musk)

Znaš koji me ljudi danas zadivljuju?…Ljudi poput Elon Muska…

Ne znam jel do mene, ako jest eto priznajem, udrite me, …ali nema danas niko kome bi se divio od muslimana, niti iz vjerskih niti svjetovnih krugova, koliko me zadivljuje ono što je uradio i što radi Elon….

Kad nako razmislim…o istoriji islama…njenom zlatnom dobu…onda bolan vidim da su upravo ljudi poput Elona, bili sami srž te islamske civilizacije i zbog njih je i došlo do procvata tog doba , kojemu se mi samo danas divimo i sa ponosom i sjetom spominjemo…

Nisu vjerski likovi doprinjeli procvatu islamske civilizacije tada, oni su , po meni, više zapetljali i zbog njihovih priča i svega, cjepidlačenja i prekomišljanja(overthinkinga), kompliciranja…samo je dolazilo do podjela, sekti, ratova i svega što i danas imamo…Na drugoj strani su ljudi, naučnici, a koji su bili veći ili manji praktičari islamskih propisa, kao što je to jedan običan insan i danas, koji uči, radi i kad je vakat klanja, posti ramazan i tako to…eh ti ljudi su radili i zbog njih je sav napredak i došao…od matematičara, sociologa, arhitekata, medicinara, umjetnika svih vrsta, od slikara, pjesnika, muzičara, avanturista, geografa, biologa, hemičara itd. itd….u tom zlatnom vaktu islamske civilizacije, bilo je na stotine i stotine Elon Muskova, muslimana ! (Da i njega Allah uputi, radi njega, da mu ne propadnu djela….amin)..i naravno, koji su osim znanja i truda ulagali i svoje imetke i bogatstva u napredak…i vrijeme dakako…(danas muslimani najviše troše na razonode, od običnog puka do bogataša, nalazeći za to raznorazna opravdanja čak i u Kur'anskim ajetima, a udjeljuje se najviše radi umirivanja vlastite svijesti)

Kad danas pogedam, o njima se najmanje govori..i najmanje se ukazuje na to da su oni izgradili tu zlatnu civilizaciju,…najmanje se ukazuje da treba učiti onako kako su oni učili i živjeli, tj. da se školuješ ( zato danas u muslimanskom svijetu i nema niti ijedan prestižan univerzitet, a onda ih je bilo puno) …danas je najbitnije, posebno po vehabističkom shvatanju, da znaš i naučiš sve “74” sekte i njihova učenja, da ne bi se tu našao, a i da bi mogao mrziti te sve druge…da znaš kad je koji mevlud i ostale gluposti…

Njamanje se potiče i ukazuje na značaj i vrijednost školovanja i izučavanja prirodnih i tehničkih nauka, a i društvenih, humanističkih što da ne!….čak što više, ukazuje se na nepotrebnost i opasnost od takvih nauka i školovanja u tim oblastima…DA, ima i toga…da Allah sačuva te zablude…

da ne bih odletio predaleko, jer me , kako pišem, sve više hvata huja..završavam ovdje…

Članak 548. (san o djeci)

Sinoć sanjah čudan san.

Kako to obično i biva, ne sjećam se detalja, zapravo, ne sjećam se skoro ničega iz tog sna.

Znam samo da sam se probudio i rekao u sebi “čudnog li sna!” i ponovio sam rečenicu iz tog sna a koja mi jedina ostala u memoriji, vjerovatno jer mi je zvučala čudno, ali ne čudno na neki sumnjiv ili iznenađujući način, nego čudno na način čuđenja nekakvoj njenoj dubini, filozofskoj, poruci koju šalje i raznovrsnosti njenog tumačenja i shvatanja a bila je rečena na način upita na pesimističan i pomalo ironičan način a čiji bi odgovor trebao biti “nikako”.

Ta je rečenica bila:

“Kako pomoći čovjeku, koji se smatra (ili je rečeno:pravi) većim od djece?!”

Članak 547. (odgovorite djeci)

Znate ono, kada djeca pitaju nešto, a odrasli im ili slažu ili naprave neku distrakciju i preokrenu priču u drugom smjeru od postavljenog pitanja i teme, ili ih mršnu (šta ti o tome, pusti to sad i tl.) ili ih naprave budalama ili se oni naprave budale pa šute kao da nisu čuli pitanje…

ugl ima različitih načina na koji odrasli na neki ružan način tretiraju djecu u tim situacijama.

To je posebno bilo izraženo u nekim ranijim vremenima, dok danas pod uticajem psihologije i njenim ulaskom u šire društvene sfere, medije, kao i širenjem tih dječijih prava koje promoviraju raznorazne udruge a koje će, po mom mišljenju izazvati, ako već nisu i sada, više štete nego koristi, jer su otišli u drugu krajnost sa tim dječijim pravima,ali to je posebna tema, danas se dakle više apelira da se djeca odgajaju tako da im se ništa ne skriva nego da im se da smisleno objašnjenje za svako njihovo pitanje, na način da ga ona mogu shvatiti, jer je to, prema psiholozima, korisnije za dalji psihički razvoj djeteta i njegove ličnosti i za izrastanje u mentalno zdravu odraslu osobu, kao što je i korisnije i bolje za sam odnos kako dok su mali tako i kada budu odrasli ljudi, izmeđ djece i roditelja.

Ovi ružni odgovori djeci na njihova pitanja pokazuju nepoštivanje djece od strane roditelja, jer roditelji smatraju ili da su im djeca nezrela da shvate, ili nisu inteligentna da shvate, ili ih jednostavno žele držati u neznanju o stavrima, životu i svijetu, jer se boje, podsvjesno, da će to djete, sa širenjem znanja, postati njegov neprijatelj, jer znanje je moć, i što djete više ima znanja tj. moći, manje se sa njim može manipulisati, djete brže odrasta. Opet to pokazuje, kao i ostalo jedno veliko neoštivanje djeteta kao ličnostim kao bića i smatranje za slabiju, podčinjeniju osobu koju treba što duže držati u neznanju.

Sve ovo je zapravo uvod u moje pitanje, koje sam si postavio, a to je, zašto se vehabistički profesori i daije, ponašaju prema svom stadu, prema onima koji ih slijede i koje oni odgajaju, kao prema djeci koja postavljaju pitanja. Pa im ili kriju odgovore, ili prave distrakcije, ili ih čak i naprave budalama ili se sami naprave budale kao da neke teme i pitanja ne postoje?!

Sve to oni čine upravo iz istih razloga iz kojih i odrasli ne daju odgovore djeci, a sve se svodi na jedan – ne poštivanje ličnosti slušaoca, čovjeka, smatranje istog glupim, slabim, neinteligentnim, nezrelim, nesposobnim da živi život, pa ga zato treba držati u zabludi i usmjeravati ga da gleda svijet očima svog gurua, vođe kulta, usmjeravati ga da razmišlja kao i on ali samo o onim stvarima za koje vođa smatra i odluči da sljedbenik treba da zna….oni su čak i gori nego odrasli što su prema djeci, jer ovi pred sobom vide i znaju da imaju odrasle, zrele (uglavnom) ljude, a ipak ih odlučuju tretirati na takav način, kao prema djeci,  odlučuju se na nepoštivanje ljudi…

Šejh jasir Qadhi je jedan od rijetkih koji govori o svakoj temi i ne pokušava šutjeti i skrivati, obmanjivati, lagati slušaoce. Njegov je moto taj d aje bolje reći istinu, makar se slušaocu i ne svidjela, jer je bolje da od njega čuju istinu koju on pokušava, koliko može, da smisleno objasni, nego da o toj temi i pitanju taj isti slušaoc čuje od nekoga drugog, koji će mu na ko zna koji način prezentirati tu temu. Iz tih se razloga mnogi i nađu u najmanje, nezgodnoj, situaciji, kada dođu do saznanja o kojima nisu ništa znali ili su im čak bile pričane i bajke i laže koje su sasvim suprotne istini, pa onda dođe do krize imana, ili emocionalne krize, najmanje što se desi da ljudi odbacuju autoritete, što ih opet košta jer , ovisno iz kojeg vjerničkog miljea dolaze, budu proglašeni različitim vrstama zindika ili barem neko ko je popustio u vjeri….

Opet sve ovo mi je nadošlo zbog toga jer sam imao jedan razgovor sa jednim mladim bratom koji je odbacio jednu istinu jer po njegovom znanju i shvatanju taj togađaj iz sire, o kojem je bio razgovor, nije mogao da se desi, jer je u njemu već usađen i izgrađen određen pogled i shvatanje na islam, njegove nosioce, istoriju islama, a koje nije u fazi sa stvarnim dešavanjima i sa , opet, istinom….

kako li će i hoće li sve to svarit on i mnogi, većina drugih, koji su već poodavno ukodirani….viććemo

toliko…

Članak 546. (test ljubavi)

Kako se testirati da li nekoga iskreno volimo, pravom nepatvorenom ljubavlju, ili samo mislimo da ga volimo.

Ovo prije svega, ovaj test, važi za one koji imaju partnere tj. supružnike, vjenčane ili nevjenčane.

Ovako kontam….

Zamisli da se odjednom, neočekivano i naprasno, nađeš u situaciji da ostaneš bez svog partnera. Prvo mislim na smrt. Da ti sad , neko javi da je tvoj/a voljeni ili voljena otišao sa ovoga svijeta. A može se i razmišljati na način da te ostavi.

Ko bi da se testira, ovim mojim testom, neka ne čita dalje dok ne pokuša da se istinski uživi u tu situaciju i ne pođe razmišljati o tome neko vrijeme.

 

Šta je ono što preokupira tvoje misli, o čemu najviše misliš i šta je to što te najviše brine, najviše  žalosti, oko čega najviše kalkulišeš?

Da li misliš i žališ o samom partneru više, da li žališ za time što više nećeš gledati i smješiti se svom partneru, da će ti nedostajati njegov pogled, dodir, zagrljaj, sex, šale, savjeti, svađe sa njim, ta jedna razmjena emocija u svakom smislu i načinu….ili…

Ili te više brinu i više razmišljaš o nekim drugim stvarima…kako ćeš dalje sam/a kroz život. Kako ćeš sam podizati i odgajati djecu, da li ćeš ih moći iškolovati i kako treba se pobrinuti da nađu sebi hairli partnere kroz život. Da li misliš o tome kako ćeš plaćati račune, sa jednom platom, da li si zabrinut/a o tome da ćeš morati odustati od nekih svojih planova za život, možda o školovanju (sebe ili djece), odustati od kupovine većeg stana ili novijeg auta, odustati od putovanja kojima si se radovao. A ako te je partner ostavio, da li više misliš o tome šta će reći tvoji i njegovi i misliti o tebi, ako se budeš ponovo htio ženiti ili udavati, za koga, ko će te, šta će ljudi reći što te ostavio/la, kako ćeš ljudima u oči gledati ako misliš da si ti krivac, da li više misliš o sebi a ne  o njoj,njemu….

Ako više misliš o ovome prvom, onda je tvoja ljubav prema partneru jaka, iskrena i istinska…a ukoliko te više brinu ove druge stvari, onda, bojim se, tvoja ljubav nije potpuna i prava, jer je ona ovisna o onim stvarima, i usmjerena na njih, koje ti taj partner osigurava u životu. Zapravo bilo koja osoba koja bi ti mogla osigurati to o čemu brineš, uvijek može da ti zamjeni sadašnjeg partnera, tvoja ljubav prema njemu je uvjetovana….

…ti ga voliš jer ti treba!

u pravoj ljubavi nekoga trebaš jer ga voliš….