Evo prođoše i izbori, a u meni neka gorčina brte mili .
Zbog svih onih podlih i zlih riječi koje čuh ovijeh dana.
Pa se eto pitam stalno vazdan danas u sebi – kako ti ljudi koji su toliko žući iz sebe izbacili da okaljaju druge, mogu živjeti sa sobom!? –
Sinoć slušam, jedan od onih koji je najprljaviju kampanju imao i najniže udarce zadavao, bez i truna obraza, veli , kaže : “Kampanja je bila dosta prljava” , aludirajući na svoje protivnike….pa gledam i ne mogu da vjerujem svojim ušima – očima i pitam se opet jel ti koji su takve podržali imaju imalo srca, morala, obraza, bilo čega što bi im reklo da takav (ne)insan ne može biti uglednik i vođa mene , ovog društva i države, ako želim bolje od ovoga sada što imam?!
A i obična buranija je toliko zglajzala u tu neku fanatičnu podršku stranaka da evo kontam sve kako sutra da ih gledam a i oni mene, dal u lice il da okrenem glavu, da se pravim da sam nešto u daljini vidio il da mašem nekom koga nema na drugoj strani ulice?!
Zato bi volio da nakon ovih izbora izaberemo ljubav jedni prema drugima a ne mržnju, ne zavist…da izaberemo lijepe riječi umjesto psovki, laži i potvora, da izaberemo neke više ciljeve i interese a da sputa(va)mo nefs…da izaberemo razum umjesto slijepog prihvatanja nečijih demagogija protiv nas samih usmjerenih, a da i ne znamo to , itd. da ne nabrajam, znate vi već…
ps. slika je bzze samo da probam kako se stavlja!