Geni utječu na vaš izbor[1]
Među filozofima i znanstvenicima preovladavao je stav da se ličnost nikada ne mijenja; čestita osoba ostaće kreposna, dok će loša ostati negativac. Mnogi su znanstvenici smatrali da su geni razlog koji stoji iza nepromjenjivosti ljudske osobnosti. Prema toj postavci, čovjekove osobine (dobre ili loše) su nepromjenjive i njemu je suđeno da radi ovako ili onako u skladu sa njegovim genomom[2] – tvrdnja koja proturječi Časnom Kur’anu i Hadisu.
Bog kaže u Časnom Kur’anu:
”7. I (tako mi[3]) duše i Onoga koji je stvori 8. pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini (dajući joj moć rasuđivanja), – 9. uspjeće samo onaj ko je očisti, 10. a biće izgubljen onaj koji je na stranputicu (izopačenost) odvodi!” (Aš-Šams, 7-10)
I isto tako On, dž.š., kaže u prijevodu značenja: ”I dobro i zlo mu objasnili? ” (Al-Balad,10)
Dakle, u skladu sa ovim časnim ajetima čovjek je u mogućnosti birati jedan od dva puta u bilo kojem trenutku svoga života i otuda ono za što se tvrdilo da ima utemeljenje u genetici je jednostavno pogrešna hipoteza koja nikad nije znanstveno ustanovljena. Savremene studije o međusobnoj vezi nasljednih gena i ponašanja čovjeka pokazuju da je ova teorija pogrešna.
Kada je zaživio genetski inženjering i kada je čovjek mogao uspješno razotkriti mnoge skrivene tajne o ljudskom genomu i genomu mnogih životinja, znanstvenici su se zapitali postoji li povezanost između ljudskog ponašanja i genoma, ili, drugim riječima, da li postoji ikakva unutarnja i vanjska reakcija spram bilo unutarnjih ili vanjskih poticaja?
U posljednjih deset godina provedena su istraživanja na mnogim životinjama i konačni rezultat bio je da “geni imaju utjecaj na psihološko i bihevioralno[4] kod ljudi i mnogih životinja”.
Pitanje zbog kojeg su pokrenute mnoge druge studije bilo je “Koliko gena je potrebno za sve funkcije čovjeka i životinja?”
U eksperimentu izvedenom na štakorima znanstvenici su bili u mogućnosti izračunati broj gena kod štakora. Pronašli su da je ukupan broj gena kod štakora 24.000. Svaki gen ima određenu funkciju, postoji gen za rad srca, gen za rad pluća, gen za disanje, gen za rad želuca i tako dalje. Svaki od ovih gena nije pod direktnom kontrolom čovjeka. Ti geni su poznati pod imenom konstitutivni geni. Otkriven je izvjestan broj gena koji rade samo kad je to potrebno. Ovi geni su uvijek pod utjecajem okolnih uvjeta te su dobili ime fakultativni geni.
Kad su znanstvenici svoja promatranja fokusirali na to da pronađu koji od tih gena utječe na ljudsko ponašanje, otkrili su da oni mogu biti svrstani u drugu grupu. Na njihovo iznenađenje, našli su da suma gena koji mogu izazvati određene postupke kod štakora mora biti 80.000, a ukupan broj je samo “24.000” gena. To ih je navelo da zaključe kako ne postoji nikakva veza između broja gena u genomu i ponašanja. Ovaj nalaz bio je podvrgnut daljnjim istraživanjima te su napokon zaključili da ne postoji stvarna potreba da veliki broj gena kontrolira ponašanje, jer nije nužno da samo jedan gen bude odgovoran za isključivo jednu funkciju; on, zapravo, sudjeluje u generiranju različitih oblika ponašanja. Ovi geni su dobili ime višenamjenski geni.
Pristajući uz ova saznanja postalo je znanstveno opravdano tvrditi da samo nekoliko gena može uzrokovati različite oblike ponašanja. U studiji iz 2006. godine izvedenoj na velikom broju ljudi tokom 20 godina, s ciljem da se prepozna uloga koju geni imaju u osobnosti nekog čovjeka, znanstvenici su ustanovili da osobe (u dobi od 40-60 godina) imaju tendenciju psihoemocionalne stabilnosti. Utvrđeno je da su osobe u dobi od 40 i više godina manje osjetljive na nove ideje i iskustva.
Svako od navedenih svojstava temelji se na genima, a najmarkantnije otkriće je to da se utjecaj gena smanjuje kako osoba postaje starija te da okruženje igra važniju ulogu od gena u oblikovanju ličnosti te dobi, tako da akumulirano iskustvo dolazi do izražaja. U tom smislu Bog kaže u Časnom Kur’anu u prijevodu značenja:
”Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.” (Al-Ahqaf, 15)
U novijoj studiji, Karoul Doeik, profesor psihologije, kaže da samo jedna bezazlena situacija može utjecati na nečiju osobnost u toj mjeri da nastanu stalne posljedice – smatralo se da je takvo što inherentno genima. Dakle, nekada se vjerovalo da je to određeno nasljeđem.
Kasnije su pokrenute mnoge studije koje su okončane s vrlo važnim krajnjim rezultatom. U zaključku se kaže: “… iako je ljudsko ponašanje povezano s genima, mnogi njegovi oblici mogu biti modificirani i izmijenjeni – dinamični su, fleksibilni i podložni kontinuiranoj promjeni tokom cijelog životnog vijeka.
U članku objavljenom u “Current Direction in Psychological Science” dr. Doueik kaže: “… karakteristike kao što su način na koji tretiramo druge, način na koji doživljavate sebe i druge i kako se ophodite u takvim situacijama – premda u osnovi hereditarne i povezane s genima – su promjenjive.
U drugom istraživanju, dijete sramežljive naravi, iako se bojalo drugih i jako se stidjelo razgovarati s drugima, u potpunosti se promijenilo i postalo normalno u dobi od 12 godina. Osim toga, dodatni eksperimenti dokazuju da socijalni podaci imaju svojstvo modifikacije gena u mozgu na način da je moguće promijeniti animalno ophođenje. DNK, kažu znanstvenici, nisu nepromjenjive, tačnije one mogu biti pod utjecajem iskustva koje osoba prolazi. Smatrati da je vaša inteligencija postojana i da se ne može mijenjati dokazana je zabluda od strane znanstvenika. Utvrđeno je da se na inteligenciju može djelovati negativno i pozitivno, što ovisi o izazovima s kojima se suočavate i vašoj sposobnosti da na iste odgovorite. Doueik kaže da ako promijenite vlastitu predstavu o sebi, to će vam sigurno poslužiti u samoosnaženju, budući da će vam u tome pomoći geni.
U posljednjih pet godina, znanstvenici su postali više nego ubijeđeni da uzastopna iskustva mogu omesti rad nekih gena, a potaknuti aktivnost drugih.
Ukratko, tvrdnja da je čovjek, jednostavno, skup gena koji formiraju njegovu osobnost je pogrešna – to je iskaz za koji je molekularna biologija dokazala da je neosnovan.
Suprotno od onoga što mislite o sebi – samo riječ, savjet koji primite ili samo jedno obično socijalno iskustvo može promijeniti rad vaših gena.
Hvaljen neka je Allah, Koji je stvorio za vas dvije vrste gena: prve koji pokreću vaše tijelo, a druge koje koristite pri odabiru jednog od dva puta.
Autor: Dr: Do’soky Abdalhalim
Prijevod teksta: Muamer Neimarlija
Reference:
1-The Holy Qur’an
2-Ethan Watters (2006): DNA Is Not Destiny: The new science of epigenetic rewrites the rules of disease, heredity, and identity.
3-Discover magazine (http://discovermagazine.com/2006/nov/cover)
4-Pierre L. Roubertoux and Michèle Carlier (2007): From DNA to mind The decline of causality as a general rule for living matter. EMBO reports VOL 8: pages 7-11.
5- Carol S. Dweck (2008): Can Personality Be Changed? The Role of Beliefs in Personality and Change. Current Directions in Psychological Science, December 2007, page 391-394
[1] Prijevod članka objavljenog pod nazivom ”Genes affects your choice” na www.quran-m.net
[2] U biologiji, genom nekog organizma su svi njegovi nasljedni podaci kodirani u DNK (kod nekih virusa u RNK). Time su obuhvaćeni kako geni tako i ne-kodirajuće sekvence DNK. Izraz je 1920. godine skovao profesor botanike Hans Winkler kao složenicu riječi gen i kromosom. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Genom)
Genom je skup gena koje sadrži jedna haploidna ćelija. Geni se nalaze na hromozomskoj DNK i predstavljaju linearni raspored nukleotida u toj DNK.
(http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%93%D0%B5%D0%BD%D0%BE%D0%BC)
[3] Italik u zagradama citiranih ajeta je rezultat intervencije autora ovog članka.
[4] Na psihu i ponašanje (op.prev.)