Od Enesa b. Malika se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se abdestio sa jednim pregršti (ar. mudd), a gasulio sa četiri do pet pregršti vode.” Buharija i Muslim.
Jedan pregršt po nekima iznosi oko 0,680 litara, tako da bi količina koja se ovdje spominje iznosila za gusul od 2.75 do 3,5 litara vode. To je gusl što podrazumijeva da se polije cijelo tijelo, od glave do pete vodom.
Mi jarane moj, potrošimo haman čitav bojler, vruće vode, i opet nismo sigurni jesmo li dobro i ispravno uzeli gusul. Da nam nije štagod ostalo neoprano, pa hoćel nam namaz bit ispravan, a tek učenje Kur’ana – šta sa njim?
Pa zato trljamo, polivamo, pa još jednom, pa onda opet dedera da još jednom ovda, morebit da nisam dobro….
E to ti je reč, kad insan ima šubhi o svom islamu i poznavanju istoga, sumnja i u svoj iman i islam – nije pretjerivanje, jerbo čitav taj mentalni sklop koji nam se usađuje preko dobronamjernih pravovjernih znalaca, je zasnovan pretežno na tome kako ne valjamo nikako i nismo dobri..ok nismo meleki, al moramo se potrudit da budemo meleki na dunjaluku, ili ko ashabi r.a. – tj. kako ovi smatraju da su bili ashabi.
Zatim kako treba revnosno ispunjavati propise, a što se svodi na formalnosti pa čak vjera postaje nekima i čisti formalizam, a to toliko optereti insana da fakat u potpunosti skrene sa onih bitnih stvari tj. stvari srca.
Lijepo je to rekao Ibn Kajjim r.h. : “Doista Allahu pripadaju dvije vrste ubudijjeta (robovanja) od strane roba: robovanje njegove nutrine i spoljašnje robovanje. Tako rob ima robovanje srca svog, i robovanje jezika i dijelova tijela, i njegovo održavanje spoljašnjeg robovanja uz lišavanje suštine unutarnjeg robovanja je nešto što ga ne približava Gospodaru njegovom, niti mu garantuje nagradu i primanje djela. Ono što se želi jeste testiranje srca i iskušavanje tajnosti nutrine, a djelo srca je duh robovanja i njegova srž, pa kada se njega liši djelo tijela, biva poput mrtvoga tijela bez duše……..
…..A vjernici koji su spoznali Allaha i Njegovu naredbu, stoje pred Njega sa suštinom ubudijeta, nutrinom i vanjštinom, dali su prednost srcima svojim u služenju Allahu, a udove su učinili pratiocima srca njihovih, te je ostao i kralj i vojske njegove u službi Obožavanog, i ovo je suština ubudijeta, robovanja.”
A lijepo je rekao i Imam Gazali : “….srce, ono nije domen fakiha.” , pa možda se i ne treba čuditi , ovoliko kao ja 😀 , što imamo na sceni ovo što sam opisao, jer danas je more fakiha, muftija, mudžtehida itd. itd. ..a to znači da su srca , a to je ono što treba izgraditi, ostala van njihovog dometa, pa imamo neizgrađenih vjernika, odnosno izgrađenih, ali kako ne treba :/