Članak 67. ( hipnoza)

Čitam nedavno nešto od E. Fromma , i izmeđuostalog , govori i o hipnozi. Odmah sam vidio i prepoznao u ovom opisu jednu društvenu pojavu, al’ sad kad poovo pročitah, uvidjeh da se ovaj pasus vrlo lahko može aplicirati i na mnoge druge društvene pojave.

 

Jedna od tih je i ovo, aktualno, odobravanje umobolnih, nastranih, perverznih i nenormalnih pojava o kojima smo evo ovih dana nešto rekli – dakle o pederima i prihvatanju nasilne pederizacije umova kao nešto normalno, bezazleno pa čak i IN . elem…

 

Ono što mi je prvo naumpalo su ovi, lahkomisleni zanesenjaci u teorije zavjera, oni koji smatraju da je svijet u rukama raznoraznih tajnih sila i organizacija, koje upravljaju svijetom i čine šta god požele. Šta pomisle, to se i ostvari. Iza svega na ovom svijetu stoje oni, masoni, i niko ne može ni prnut a da oni za to ne naju, a kamo li da se nešto krupnije desi a da oni ne upravljaju sa tim. Od klime, cunamija, zemljotresa itd. itd.

 

Jednom riječju, ti masoni su gospodari sudbina , ljudi i zbivanja.

 

Ok., postoje zavjere i postoje planovi, postoje i te organizacije, ali da se sve dešava po njihovom i da se sve njihovo ostvari i da je sve onako kako nam to teoretičari predstavljau je čista budaleština, i po mom mišljenju isto tako njihova igra, a koja ima za cilj da se ljudi obeshrabre i da im se oduzme volja za djelovanje, da uvide da je prosto nemoguće da se takvoj sili suprotstavi i da je nužno da im se pokori.

A to opet sve u cilju, da se ostvari ono što treba da se ostvari u dešavanjima pred Sudnji dan, kako nam je to i Poslanik a.s. najavio.

 

Cilj je dakle kroz ovo medijsko djelovanje i propagandu da se ljudi dovedu u stanje, slično onome u koje upadne u hipnotisan insan.

Tako isto i ovi pederi rade, pa zato imamo stavove nepedera a koji su pederoljupci ili pederobranioci sa raznim vrstama pravdanja za to zlo. ( najsmješnije je to što takvi smatraju te svoje stavove izgrađenim na slobodoumnom promišljanju, širokom poimanju i širini duha )

 

Ok, dosta, a evo , ovo je taj Frommov citat, pa bujrun :

 

 

“Ferenczi je ukazao na to da je u hipnozi čas više strepnja, a čas ljubav prema hipnotizeru odlučujuća osjećajna osnova u hipnotičkom djelovanju, odnosno da je čas uloga oca, a čas majke ona koja hipnotizeru daje njegovu moć. «sugeriranje i hipnotiziranje», misli on,  jest « namjerno proizvođenje uvjeta pod kojima sklonost slijepoj vjeri i nekritičkoj pokornosti, može biti preneseno nesvjesno na osobu koja hipnotizira ili sugerira» Upučujući na ljubav i strepnju kao uvjete za nastanak i utjecajnost hipnotičke situacije, Ferenczi je pružio važno uputstvo…….. Ono što se događa u hipnozi nije izbijanje potisnute sklonosti nego razgrađivanje Ja (Ego) Isto tako ne «prenosi» se dječiji stav prema roditeljima na hipnotizera tako da ovaj stoga održava svoju hipnotičku funkciju jer za hipnotiziranog postaje lik oca ili majke. Štoviše, ovim on igra istu ulogu kao otac ili majka jer shvaća to da stvara jednake uvjete koji su vladali u djetinjstvu, naime, uvjete koji treba da se uspostave kao tako moćni ili zastrašujući, ili tako puni ljubavi i zaštitnički da se hipnotizirani odriče vlastitog Ja. Ja se razvilo da bi pojedincu služilo kao oružje u životnoj borbi. Ako se netko drugi pokaže tako moćnim i opasnim da je borba protiv njega bezizgledna i da je potčinjavanje još najbolja zaštita, ili tako ljubazan i zaštitnički da se vlastita aktivnost čini nepotrebnom, drugim riječima, ako nastane situacija u kojoj izvršavanje funkcije Ja postaje nemoguće ili suvišno, onda Ja odmah iščezava tako dugo koliko i funkcije s čijim vršenjem je povezan njegov nastanak, koje više ne može ili ne mora vršiti. Razgrađivanje Ja u hipnozi ide tako daleko da može biti potpuno ukinuta i funkcija opažanja i to tako da, primjerice, hipnotizirani pojede sirov krompir s osjećajem i sviješću kao da mu je ponuđen divan ananas……..Hipnotička situacija je osobito grub primjer razgrađivanja Ja. U kvantitativno manjem opsegu nalazimo isti mehanizam u svakodnevnim odnosima među ljudima, ako jednome uspije da drugome imponira kao jači i moćniji ili da izgleda ljubazan i zaštitnički. I u ovom svakodnevnom slučaju često se susreće slabljenje funkcije Ja, premda ne onako obuhvatno kao u hipnozi.”

 E. Fromm