Zašto šišmiš ne vidi?
Šišmiš ne vidi danju a vidi noću, ne zbog toga što je dan skriven, nego što je isuviše očevidan, pojavan, a vid je šišmiša slab,zasljepluje ga svjetlost Sunca,kada izađe. Snaga pojave svjetlosti i slabost vida šišmiša, uzroci su da on ne vidi. Tako on ne vidi ništa sve dok se svjetlost ne spoji sa tamom, i tako oslabi njena snaga ( pojavnost). Isto tako, naši su umovi slabi a ljepota Božije sveprisutnosti,( ne antropomorfizam Božijeg bića, nego Božija moć, mudrost, sveznanje, milost, svečujnost,itd u svemiru) u svom njenom sjaju i blistavosti, do krajnosti obuhvata i uključuje sve…tako da ni jedan jedini atom, svega što je stvoreno na nebesima i Zemlji nije izuzet od Njegove pojavnosti.
Njegova pojavnost, postaje uzrokom Njegove skrivenosti. Uzvišen je Onaj Koji se gubi u blještavilu sopstvenog svjetla i Svojom se pojavom skriva od pogleda i spoznaje. Ova Njegova skrivenost zbog pojavnosti , ne treba da začuđuje. Stvari se upoznaju po suprotnostima,a Njegovo je postojanje toliko sveobuhvatno, da Mu nema suprotnosti. Zato Ga je teško shvatiti. Ako se više različitih stvari izlažu jedna po jedna ( jedna bez drugih), tada se među njima ne može zapaziti razlika, ali ako se izlože sve skupa,poredane jedna do druge,tada stvar postaje jasna i razlike se uoče.
Primjer za to jeste svjetlost sijajućeg Sunca na Zemlji. Kada bi ona bila stalna, trajna, bilo bi je lahko poreći i bilo bi puno takvih koji bi rekli da ona uopće ne postoji,ali svjetlost Sunca ima i drugo stanje…
Znamo da je ona jedna od pojava koje se događaju na Zemlji i da je nestaje s nestajanjem Sunca. Kada bi Sunce stalno sjalo, bez zalaska, smatrali bi smo da na stvarima nema ničeg drugog do njihovih boja crne, bijele itd..
Na crnom bismo vidjeli samo crno, na bijelom samo bijelo. Samu svjetlost ne bismo ni opazili. Međutim, tek kada Sunce zađe i mjesta obavije tama,uočavamo razliku između dva stanja. Shvatamo da su predmeti bili obasjani sunčevom svjetlošću i da posjeduju i osobine koje se uočavaju tek po zalasku sunca. Postojanje svjetlosti spoznajemo tek sa njenim nestajanjem, a da nije njenog nestajanja,teškom mukom bismo je otkrili. To je zbog toga što mi stvari vidimo istim,bez razlike, u tami i na svjetlu.
Ustvari , svjetlost je najočitija osjetilna stvar, jer se njome prepoznaju druge osjetilne stvari. Mada samo po sebi nije pojavna, daje pojavnost drugim stvarima. Dakle, ako se nešto ne može spoznati po svojoj pojavi, prepoznaje se po svojoj suprotnosti. Allah dželle šanuhu, najočitiji je. Pomoću Njega su sve stvari pojavne. Kada bi On nestao, skrio se ili promijenio, propali bi i nebesa i Zemlja, bio bi uništen i vidljivi i nevidljivi svijet, i time bi se tek uvidjela razlika između dva stanja. Ili kada bi neke stvari postojale po Njemu, a neke mogle bez Njega,tada bi se mogla uočiti razlika između tih stvari.
Međutim, On se proteže na sve stvari ravnomjerno i istovremeno, i Njegovo je postojanje trajno i nepromjenjivo. Dakle , nema sumnje da je Njegova pojavnost uzrok Njegovoj skrivenosti,u čemu leži i uzrok nemoći uma , da Ga spozna ( Njegov Zat, Biće , kao i suštinu Njegovih atributa).
Ebu Hamid El-Gazali
Očitost mnogih stvari je razlog zašto ih neko ne vidi i ne primjećuje, ili ima zablude o njima. Mnogi vole živjeti u tami, a ne vole svjetlost, za takve je tama svjetlo, a svjetlo tama.