Članak 249. ( Čežnja (nije trajvan) )

Eh, ev’ i mene dragi moji voxovci i voxovice , nisam pisao neko vrijeme, najviše zbog Ramazana, više sam se posvetio nekim drugim stvarima jer i vremena je manje, malo se poremetio onaj svakodnevni ritam….nije da je to loše, naprotiv, super se osjećam, uživam i radujem se svakom danu i momentu, svakom iftaru, svakim susretom sa prijateljima itd.

 

Nisam mislio nešto plaho, ali evo krenuću pa dokle stignem 😀

Ima par tema o kojima sam mislio pisati prije ovoga pa evo jednu od tih da “obradim” , nako kako ja to vidim.

 

Naime, u jednom od članaka naše jedne blogerke ovdje, veli ona u članku kako čezne za Rajem, a sama je ateista (možda i agnostik ko zna) a ne vjeruje u život poslije života 🙂 .

Čudna je onda ta čežnja za takvom vrstom savršenog blagostanja, a sumnjaš u njegovo postojanje. Naravno, rekao sam da na ovom svijetu toga nema i neće nikada ni biti…ali ipak, svaki čovjek duboko u sebi ima i nosi tu čežnju za Džennetom, pa makar i na ovome svijetu da osjeti trun toga blagostanja.

( Što mislite da većina ljudi raj na zemlji traži, velikom većinom u nekim proplancima punim zelenila i cvijeća, uz potok ili rijeku ili na obali mora, cvrkut ptica, blago vrijeme)

Samo postojanje te čežnje nam ukazuje na to da objekat čežnje postoji. Filozofski ovo je afirmativni dokaz za postojanje pravog Dženneta, jer nešto što ne postoji, makar i kao mogućnost, makar samo i u mašti, ne možemo i nismo u stanju niti da zamislimo niti maštamo o tome, a kamo li da osjećamo želju i čežnju za tim.

 

Druga stvar koji je spomenula, a nakon moje opaske da na dunjaluku nema Raja, jeste da ona ne bi da rizikuje i da čeka hoće li ili neće biti uživanja na onome svijetu, tako da treba iskoristiti ovaj život da se nauživa u njemu.

 

Prvo bi  pitano , šta je to uživanje? Je li to puko udovoljavanje strastima? Je li to zadovoljenje čula? Samo njeno pitanje implicira i to da mi vjernici smo se odrekli takvog , odnosno bilo kakvog uživanja i da mi to tek oečkujemo u Džennetu, što je svakako čista predrasuda i plitkost.

Ako uživanje podrazumjeva uživanje u čulnim zadovoljstvima, onda vjernici svakako itekako uživaju u tome i na ovome svijetu. Uživano i u lijepim mirisima, u lijepoj i ukusnoj hrani i okusima, lijepim i ukusnim pićima ( osim alkohola naravno i to će biti post za sebe u smislu da nema apsolutno nikakvog uživanja u konzumiranu alkohola, naprotiv alkohol umanjuje doživljaj čulnih uživanja) …uživamo i u lijepom pogledu, uživao u lijepom društvu, u šalama, u pjesmi, uživamo u skesu, uživamo u svim oni malim svakodnevnim sitnicama koje su nebrojene, a odgovorno tvrdim da u mnogim stvarima koje sam nabrojao, vjernici više i intenzivnije uživaju i kavntitativno i kvalitativno od ateista i svih drugih a koji su se odali hedonizmu….razlika je u doživljavanju radosti života i shvatanju svrhe i cilja življenja a kojom je ogrnuto svako prolazno uživanje koje je kratkotrajno a koje ostali zamjenjuju za osjećaj radosti.

 

O radosti i uživanju sam pisao ovdje. pa bujrun.

 

Također, postavio bih jako bitno pitnanje ovdje…čemu uživanje ako poslije smtri ulazimo u vječno ništavilo!!!???

Ne samo čemu uživanje, čemu bilo šta…čemu briga, čemu dobrota, čemu i nešto loše….zbog čega se sikirati ako ti npr. dijete ostane invalid, svakako će i ono kao i ti nakon smrti ući u ništavilo i neće biti nićega, niti sjećanja niti osjećaja na neugodnosti.

Čemu i uživanje onda i hedonizam, ako nakon smrti nema ničega….ako je samo beskrajna tišina, mrak…bez ikakov osjećaja, bez daška vjetra, bez SJEĆANJA na to uživanje…čemu sve…čemu život?!  i sve to ……zauvijek, beskonačno, beskrajno…zaborav od svih i svega….čak i kosmos te se neće sjećati, kamo li ljudi, ….niko…ništa…praznina….??!!

 

” Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu’minun , 115)

Toloko , da ne prićeram

 

ps. da pripitam ove admine…što mi na blog dolaze neki nn preko pornhub-a i još neke erotske stranice ???!!! O.o