Dok sam pisao ovaj prošli naumpade mi i ovo..
Ljudi inače slabo znaju išta o šerijatu tj. islamskom vjerozakonu..pa čak i muslimani praktičari, da ih tako nazovem, neke stvari ne znaju..
Možda ću o nekim stvarima da pišem kad mi naupadu ovako, a da bi na neki način i razbio neke predrasude i pogrešna shvatanja i razmišljanja o tome..
Zbog sve ove propagande a i raznoraznih dešavanja po svijetu, među nemuslimanima se stvorila loša slika o šerijatu, a tome su doprinijeli i sami muslimani, koji su neke svoje neislamske običaje i ponašanja uveli u islam i šerijat, pokušavajući se tako opravdati, iako ti postupci nemaju ništa sa islamom (npr. tzv. ubistvo iz časti koje se nerijetko desi u nekim muslimanskim zemljama a i na zapadu)
Prije nego napišem ono što mi je naumpalo da napišem, naveo bih samo jednu “definiciju” perijata, moda više opis i tumačenje , šta je to šerijat, a koji je naveo
„ŠERIJAT se temelji na mudrosti i interesima ljudstva kako ovog tako i budućeg svijeta.ŠERIJAT je sav pravda; sav je rahmet i milost Božija. ŠERIJAT je sav od interesa i koristi ljudstva. ŠERIJAT je sama mudrost.Svako pitanje koje izlazi iz okvira PRAVDE u NEPRAVDU, iz milosti u kaznu, iz koristi i interesa u štetu, iz mudrosti u glupost – to nije Šeri’at, iako će to neko nazivati Šeri’atom zbog svog te’vila – pogrešnog rezonovanja i tumačenja Šeri’ata.
ŠERIJAT je sušta uspostava pravde među ljudima i samilosti među stvorenjima. ŠERIJAT je Allahova sjena na zemlji, mudrost koja najbolje i najiskrenije upućuje na Njega, i na istinitost poslanstva Njegova Poslanika, a.s.ŠERIJAT je svjetlo pomoću kojeg gledaju oni koji oči imaju, i kojim se upućuju oni koji su upućeni.
ŠERIJAT je apsolutni lijek za svaku bolest, i pravi put za one koji misle hoditi pravim putem.ŠERIJAT je radost oka, život srca i slast duša. ŠERIJAT je život, hrana, lijek, svjetlo, iscjeljenje, čuvanje. ŠERIJAT je dobro ovoga svijeta, i svako dobro proizilazi iz njega, i nastaje pomoću njega…“ ( Ibn Qajjim ; I’ilamu-l-Muvekki’in)
Znači što se tiče šerijatske kazne bičevanjem za određene prestupe ( ne želeći da ulazim u raspravu o tome da li je to odgovarajuće za naše vrijeme, kao ni u to za koje prestupe je propisana) , jeste li znali da se ona sprovodi na sljedeći način:
Prvo , sam bič ne smije biti predebel, pretežak a i ograničene je dužine, ..ne mogu sada naći te podatke, ali to je kratak bič, ne kao što vi već u glavam aimate oanj indiana džons bič 😀 , ili neke što možete vidjeti na nekim slikama ili videima danas..
Glavno je sljedeće, da su udarci tj- zamasi takvi, da onaj koji izvršava tu kaznu, ne smije mahati rukom tako jako tako da , ako bi mu ispod pazuha, mišice, bio neki predmet, da bi mu taj predmet ispao!
Neki kažu da će izvršitelj staviti mushaf pod ruku i onda udarati i da mu on ne smije ispasti ( ako mu ispane kreće ispočetka 😛 , šalim se naravno 😀 )
Eh sad, hajte vi probajte to uraditi…
stavite nešto pod pazuh i mašite rukom a da vam to ne ispane… 🙂
Znači , prevashodi cilj te kazne je da djeluje više psihološki a ne fizički, a u cilju generalne prevencije a i specijalne svakako….
Znam da bi mnogi i muslimani kada govore o ovome i to zamišljaju, oni bi volili iskaliti svoj bijes nad tim kažnjenikom i udarati do smrti, a to je svakako pogrešno i nije u duhu šerijata
Dobar post. Ja uvijek kažem , da je problem što mnogi različito tumače, praktikuju vjeru a tako i šerijetske zakone. Iz krajnosti u krajnost. Ovo si fino objasnio, sam postupak bičevanja. Kažnjavanje bez velike boli ali udarac na psihu. Sada bi te ubili od batina od bijesa i mržnje.
Sjetih se kažnjavanja u školi, moja mama je sjedila na ljuskama oraha za nenaučenu lekciju, a pisali na tablama koje se do kuće izbrišu. Već tada je bilo mržnje i objesti prema određenoj nacioonalnosti. Ovo pišem nevezano za post. sorry sjetih se tih kažnjavanja prutom i ljuskama oraha, još te roditelji kući uz to izdegeneče. Užas.
pa čuj, neke metode su ranije davale i bolje rezultate, bar što se tiče odgoja…a za šerijat, pa ima u šerijatu određeni prostor u kome se može i u kome se dobušta različitost, problem je kod onih koji ni to ne znaju i kod onih koji one koji drugačije misle od njih nipodaštavaju,a to nisu radili veliki učenjaci nikada, nego su respektovali to drugo mišljenje ako je u dozvoljenim okvirima