Članak 416. (balončići)

bubble

Ljudi i njihovi životi su poput balončića od sapuna.

Ima ih različitih.

Neki veći,neki manji, neke vjetar odnese malo dalje,

neki se spoje sa drugim..

svejedno,

opet svaki na kraju pukne i nestane, kao da nikada nije ni bio…

I bez obzira kako se na njihovoj površini lijepo razlijevaju boje,

oni su tako krhki, tako nemoćni i slabi i svakom je kraj blizu i neminovan…

 

Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti vaše plate, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (Alu Imran, 185)

Članak 415. (nametnuti ili unutrašnji osjećaj vjere?)

hubb

Evo šta mi još smeta!

Kod nas se vjera, možda ne apsolutno ali da većinski, interpretira i predstavlja ljudima da je doživljavaju kao nešto što je nametnuto iz vana, od strane autoriteta i kako se vjera treba živjeti, shvatati i doživljavati kao poslušnost tom vanjskom autoritetu.

Ovo jeste tačno, donekle, i ovo ne bi bio problem da se ne zapostavlja većinom, ona druga strana tj. unutrašnja, važnija,  pa da se vjera doživljava kao unutražnja težnja, kao unutrašnja želja i poriv za dobrom, za životom, za ljubavlju.

Takva vjera bi bila racionalna vjera i to je ono što islam zapravo i traži, da se vjera prije svega doživljava kao unutrašnji poriv a koji će se manifestovati i (!) vanjskim znacima kroz poslušnost i pokornost autoritetu.

Zato se u Kur’anu i kaže : “….Ko ŽUDI da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (Kehf 118)

Žudnja je svakako unutrašnji poriv potaket ljubavlju i željom.

To da se kod nas sve čini a kako bi se vjera doživljavala kao neka nametnuta od autoriteta stvar gdje treba biti poslušan bez težnje za unutrašnjim doživljajima pokazuju i banalni primjeri.

Ono što me potakelo na ovaj članak je kad sam čuo na radio čitanje prevoda Kur’ana, a onda mi je naumpalo da su i drugi audio projekti na isti fazon rađeni.

Naime, glas kojim se čita je dubok, muški, autoritativan i u glavi slušaoca stavra sliku nekog strogog, ozbiljnog čovjeka, čak i namrštenog, na trenutke i ljutitog koji sjedi iza mikrofona. Sve to vodi ka tome da se slušaocima razvija takav karakter i poimanje vjere kao autoritativne stvari i da je na njima da budu objekti pokoravanja bez da se u njima potiče i razvija ona ljepša, životna klica koja će uroditi nekom produktivnom misli i djelom, ljubavi.

Vjerujem da većina i sada u sebi, kada čita prevod Kur’ana, doživljava taj glas u sebi upravo tako kao duboki, autoritativni, ozbiljni glas.

A zašto ne bi taj glas kada čitamo sami sebi, čitali i doživljavali kao blagi, nježni glas, glas koji nam se obraća iskreno sa ljubavlju prema nama, kao majka koja nježno govori svome djetetu, koja mu nježno daje savjet i upute za život?!

(npr. da to nije glas Tarika Helića nego recimo glas Nade Đurevske na način kako je govorila mama Mu iz mumijevih 😀 al’ ozbiljno kažem! )

Zar Allah nije milostiviji prema nama nego što je majka milostiva prema svome djetetu?!

Pa zar nam se ne bi obraćao tako a ne onako?

Zašto tako ne doživljavamo sve to?

” koje On voli i koji Njega vole” (Maida, 54)

 

Allah je i El-Halim -Blagi, Er-Rahman – Svemilosni, Er-Rahim – Samilosni, El- Vedud – Svevolitelj…

a Njegova milost je pretekla Njegovu srdžbu…

Treba poticati ljude da vjeru doživljavaju iz nutrine svoje a ne samo kao pokoravanje i poslušnost, jer iako Allah neće nikome nepravdu učiniti pa će svakog pokornog nagraditi, razvijanje takvih karaktera kod vjernika neće doprinjeti muslimanima da dođu do ostvarivanja punine islama, jer u takvim karakterima nema onih pozitivnih vrijednosti iz kojih niču kvalitetni plodovi…

“Kod pobožnjaka je prisutna obuzetost vanjštinom, a zapostavljanje unutarnjeg prečišćavanja, stagniranje, jer je robu preče da vrijeme koje provede u obuzetosti vanjštinom iskoristi u nekom srčanom ili tjelesnom dobrom djelu, u povećanju spoznaje ili u proširivanju konkretnog imana. To je zato što će ljudska duša biti proživljena u liku svojih djela, spram spoznaje koju je dokučila i veličine svog htijenja i volje, dok će tijelo biti proživljeno prema svojim djelima: lijepim i ružnim. Kada se rob preseli s ovog svijeta, lično će ovo posvjedočiti. Spram blizine njegovog srca Allahu Uzvišenom, rob će biti daleko od društva ljudi i njihovih nastambi. A srazmjerno čistoći njegove unutrašnjosti, srca i htijenja, rob će biti u Allahovoj zaštiti.” Ibn Kajjim

…toliko…

 

Članak 414. (retro)

Zadnje tri nedelje provedem uz Herkula Poaroa,one stare prijeratne serije i opet me oduševe, iako sam pročitao i dosta romana , ali valjda ta neka nostalgija il šta ti ja znam. I fakat koliko je ljepše pogledat ovo nego sad ove neove serije te CSI te šta ti ja znam Castle, Bonese i dr. …baš čisto mozganje..

Trebao bih i više vremena provoditi uz radio, posebno kada su neke teme , priče i tak to, a ne samo dok sam u autu.

Pred rat i u ratu sam spavao uz radio, znači po cijelu noć mi je bio upaljen uz uho kad god sam to mogao…

I jah, ev dobih i knjigu, naručenu 🙂 …ajm veri hepi

20160424_201543

Članak 413.(izljevi)

Znam već nekoliko parova,bračnih, koji su sada bivši, a karakteristično im je bilo to, što su pretjerivali i to baš ono vidljivo, u tom nekakvom javnom ispoljavanju i manifestovanju ljubavi jedno prema drugome.

Bilo da se to vodalo za rukice non stop, i grlilo, cmakalo, iako su odavno odmakli od puberteta za takve stvari, bilo da su po društvenim mrežama vazda postavljali jedno drugome nake slike, pjesmice pisali, srcad slali, cvijeće,  te volim te ko burek, te nekakve zahvale i pohvale što imaju jedno drugo, veličanje drugog, citiranje jesenjina ili nekih citata iz ptica što umiru pjevajući itd. itd. ..ugl. baš ono pretjerani izljevi ljubavi…ili što bih ja rek’o proljevi…

Sad,možda će neko reći da su ih drugi urekli zbog toga…može bit, ali ja prije vjerujem u scenario, da se oni uopšte nisu nikada tako ni voljeli kako su javno iskazivali i da su baš taj manjak ljubavi na taj način pokušavali prikriti , što od drugih ali i od samih sebe prije svega.

Pokušavali su sami sebe uvjeriti u te laži i ubijediti se da je sve savršeno i ok.

Vrijeme je pokazalo da nije ništa bilo ok i da je daleko od savršenosti.

Meni žao bude uvijek kada vidim da se dvoje rastanu, posebno ako su mladi..ali opet, ne treba ni to dramatizovati sad previše…sve je to život.

Kada čitam o istoriji muslimana, može se lahko uočiti da su rastave a i ponovne udaje i ženjenja bile jako učestale u tim ranijim generacijama i da je to bilo nešto , neću reći normalno, ali se nije tabuiziralo kao danas.

 

Članak 412. (sreća)

Happiness-day-2015-1

Sreća.

Sreća je uvijek JEDNA!

Nikada ne govorimo u množini da imamo sreeećaaa, niti iko ikada kaže “sreće su….”

Ona je uvijek jedna i uvijek jednina.

Radosti su , za razliku od sreće,mnoge, kao i uživanja, udovoljavanja i zadovoljavanja…ali sreća? …ona je samo jedna.

Zbog toga , sreća je samo onaj osjećaj koji insan ima kada spozna suštinu svog postojanja, kada mu se otvore vrata spoznaje suštine postojanja ovoga svijeta, kad mu je jasno ko je, zašto je, odakle je i kamo ide, gdje mu je kraj…

 

Allah je Jedan!

Njegovo ime nema množine, niti u arapskom dvojine, ono je uvijek u jednini, kao i sreća.

On je Onaj koji kada Ga spoznaš u tvoje srce spusti smiraj i spoznaju o svim postavljenim pitanjima.

On je Jedan, sreća je jedna.

Spoznati Jednog je sreća..i ništa više……..

Članak 411. (jer djeca znaju)

hiding

Kada se djeca skrivaju, od ljudi najčešće, najčešće se skrivaju u svojim dlanovima, jer djeca znaju!

 

Kada upućujemo dove Gospodaru koji je utočište svakom, dlanove svoje okrećemo k nebu, jer se u njih spušta Milostivoga milost.

 

Zato djeca utočište pronalaze tamo gdje je milost, u dlanovima,

jer djeca znaju!

 

Odrasli se skrivaju u licima, maskama, jer , odrasli zaborave, k’o insani…

Članak 410. (mailovi)

Mi ti na poslu uglavnom ono naručujemo hranu preko tih nekih ljudi koji su u tom folu. I ja ti najčešće jedem pitu, jer sam inače veliki pitar, a i kada nešto drugo naručim, kao i uz pitu je obavezan JOGURT. Onaj u čaši.

Ovi što to dovlače uglavnom donesu jogurte te od ove jedne firme naše koja se bavi tom preradom mlijeka i proizvodnjom mliječnih proizvoda.

Problem je u tome što im je ambalaža jako loša i nema dakle šanse da otvoriš normalno onaj jogurt.

Il pukne onaj poklopac il se zaguli, onda nepravlini rubovi i tak to.

A zna im se još desiti i da , valjda zbog velikih narudžbi, nemaju kad ukiselit to mlijeko , pa jogurt bude k’o da si ga slatkim razmutio…znači nije taj proces fermentacije ili čega već, završen.

I svaki put kad otvaram tu čašu, ja kaežm u sebi ” e danas ću kad dođem kući napisat im mail i nagovorit im se za tu ambalažu i za ostalo” , i svaki put zaboravim.

Do jučer.

Sjednem i napišem im sve to!

 

I kad me već krenulo, napišem i jedan mail generalnom direktoru BHtelekoma, prvom čovjeku funansija, prvom čovjeku za usluge ili šta ti ja znam, onda onoj PR im i neam pojma još neko od vodećih i nagovorim im se ovako:

“Poštovani!

 

Pišem vam ovo, mada ni sam ne znam zašto bih vam pisao, jer vas mnogo i ne tangira šta vam korisnici imaju reći, ali jednostavno moram da vam kažem sljedeće.

 

Vaš sam korisnik dugo vremena, još od pojave prvih mobitela, kasnije i telefonskih usluga i dr.

Trenutno sam korisnik vaše usluge Moja TV full , kao što smo i sve četvero članova porodice korisnici ultra paketa.

U konačnici to dođe oko 80 KM mjesečno, najmanje , moga plaćanja vama.

 

Ono što ne mogu da shvatim je to da iako vam svaki mjesec plaćam najmenje 80 KM , da  NE MOGU kupiti skoro pa ništa iz vaše ponude mobitela ili prenosnih računala.

Dakle ni jedan kvalitetniji proizvod mi nije dostupan za kupiti.

Sa druge strane, neko ko je korisnik i ko vam mjesečno mnogo manje plaća , to isto može ostvariti.

 

Smatram da je to NEPRAVEDNO prema vašim korisnicima , u ovom slučaju meni, a sigurno ima još mnogo ovakvih kao ja.

 

Zbog toga kao i zbog loše kvalitete usluge bihneta, ozbiljno razmišljam o promjeni kako telekom operatera tako i internet provajdera, a koji za istu, pa i jeftiniju cijenu, nude kvalitetnije usluge.

 

Molim vas da ovo shvatite prije svega kao dobronamjerno pismo u nadi da ćete nešto učiniti kako bi se opisana situacija promijenila a u korist i zadovoljstvo nas, vaših korisnika.

 

Hvala!”

 

Dakle fakat niđe veze, plaćam im svaki mjesec najmanje 80 KM a ne daju mi da dignem neki od boljih uređaja , na rate..dok neki fuflo koji ima recimo samo pretplatu od 20km ili 15 čak, može da podigne bilo koji uređaj.

 

Sad ispadam ja budala jel!?

Njihov odg. je slijedio jutros ovako :

Poštovani gosp. Xxyyzzyyxx,

 

Hvala Vam što koristite naše usluge ali i na Vašoj sugestiju u mail-u.

Mi smo kontatirali kolege iz prodaja, a oni su nas zamolili da im pošaljete mail koji uređaj želite. E-mail je *************

 

Ako imeate problema sa nekom od usluga BH Telecoma ili Vam je potrebna pomoć u korišenje istih, imate neku primjedbu ili pohvalu, možete nas kontaktirati putem e-mail adrese podrškapodrska@bhtelecom.ba , a kolege će Vam rado pomoći.”

 

Znači, nije još ovaj svijet izgubljen totalno, ima dobrih ljudi 😀 …. al eto, barem su se ponijeli profesionalno i poslovno, pa viććemo dokle 😀

 

I ništa, javio sam im se..čekam odg. 🙂

 

Imam na umu još nekima da pošaljem mailove, nekim mesnim industrijama i tako to 😀

 

šalim se naravno ako ko ne konta