Članak 470. (muzički mix)

Zadnjih dana sam pregledao i preslušao desetine klipova uličnih svirača po velikim gradovima i uživao u tome. Ima zaista dobrih muzičara.

Volio bi biti ulični svirač u velikom gradu. To bi baš bio “posao” u kome bi uživao. Ne znam može li se od toga živjeti, ali bolje i to nego da čovjek krade ili se bavi nekim nečasnim radnjama, kriminalom.

Također sam slušao i dosta klasične muzike, i naravno, uživao u tome.

Nažalost, nisam našao na odobrenje od svojih ukučana, tj. jednog od njih, najstarijeg poslije mene 🙂 , kome se smučlo od klasike :/ i to me je malo i rastužilo 🙁 , jer volio bih da osoba pored mene uživa u 5. Betovenovoj ili u Godišnjim dobima ili Bumbarovom letu, Boleru itd., kao i ja.

I ‘nako slušam, Šopena, Čajkovskog, Rimski-Korsakova, Betovena, Bramsa i druge i fakat, toliko je njihova muzika genijalna, toliko puna, ne samo virtuoznosti, nego i emocija, boja i slika,jednostavno kao da slušaš život!

Zaista je, ustvari, život kao lijepa i dobra melodija. Lijep život je kao najljepša harmonija, ali ne mislim na harmoniju samo kao sklad, nego u muzičkom smislu harmoniju.

Ne znam baš definiciju stručnu, zaboravio sam, ali harmonija nije ona glavna melodija što uglavnom svi čuju nego sve ono iza nje, akordi prije svega.

Akord je istovremeno zvučanje najmanje tri tona i osnovni su durski i molski.

Durski akordi zvuče veselo, npr. kao melodija neke rock’n roll pjesme, može biti različitog ritma i tempa, dok su molski akordi tugaljivog zvuka.

Tako su i životi, nečiji veseli i sretni , nečiji tugaljivi, nečiji mix ovoga dvoga, a tu glavnu i temeljnu odredbu prati različite melodije i tonovi svakog ljudskog života posebno.

Ali ima i onih koji i ne znaju baš “svirati” po notama života, i često fulaju i falširaju. Kada se nađu svi takvi, oni i ne primjete fulanje jer im je to normalno, ali za one sa sluhom, čija je melodija lijepa, bilo vesela ili tugaljiva (jer obje mogu biti lijepe) , za njih su ovi disonantni tonovi užas za uho i paraju nebo po kojem melodije živoota plove.

Rekao bih još i ovo. Često sam imao priliku da pročitam ili čujem po predavanjima i sl. izjavu kao :” Onaj u čijem srcu ima mjesta za muziku, nema mjesta za Kur’an”. Mislim da je to čista budaleština koja se ne zasniva ni nakakvom ispravnom temelju i znanju.

Je li taj misli da ashabi r.a. koji su slušali i uživali u muzici koju su im svirale njihove posebno cijenjene sluškinje, nisu imali u svojim srcima mjesta za Kur’an?

Ili veliki islamski učenjaci koji muziku nisu smartali zabranjenom, što pretpostavlja da su je i slušali sami, da u njihovim srcima nije bilo mjesta za Kur’an?!

Što se, evo mene lično tiče, ja sam dugo vremena držao stav, koji nikada nisam propitivao nego sam ga uzeo kao dogmi i tako i slijedio, da je muzika haram i nisam niti slušao a prestao sam svirati odavno. Ipak, bilo je perioda kada sam zano zapostaviti učenje Kur’ana, po nekoliko dana, sedmica pa možda i više, ne bi uzeo ozbiljnije mushaf, ali tome nije bio razlog niti uzrok što sam slušao muziku, jer nisam.

Također, kasnije, kada bi slušao muziku, znao sam i učiti Kur’an i više nego prije.

Tako da što se tiče ove izjave i mene lično, a vjerujem i nekih drugih, da je isti slučaj.

Možda neko kaže da je ta izjava tačna i to potvrđuje svojim primjerom, mislim da takvi samo traže izgovor i opravdanja u muzici i muziku okrivljuju za to, a da je istina da je njihovo zapostavljanje Kur’ana zbog manjka ljubavi prema Njemu a ne zbog postojanja ljubavi prema muzici. Ako kontate?

To je kao da neko kaže da se ne može voljeti Allah dž.š. ako čovjek voli ženu.

U srcu ima mjesta za oboje i mnogo mnogo više od toga.

 

ps. skontaj ti da je npr. Betoven, bio gluh kada je napisao svije nabolje kompozicije. On je u svojoj glavi čuo sve te zvuke. Nekoma to zvuči kao čista fantazija, ali je moguće svakom iole talentovanijem i boljem muzičaru. Ja npr. kada pjevam, ne čujem samo to što pjevam, nego čujem kompletan aranžman pjesme u sebi, i bas gitaru i violine i bubnjeve, gitaru, trube i sve što ima. To je poseban dar. Ili, recimo Korsakov i njegov Bumbarov let, skontaj ti da je čovjek napisao melodiju koja original prikazuje zvuk bumbara u letu. On je to čuo jasno u svojoj glavi i prenio na papir, od zvuka čitavog roja do pojedinačnog bumbara.Problem je što, iako se ugl možda prepoznati taj zvuk i let, niko ne može da odsvira tom brzinom kojom bi trebalo, pa da taj let bude baš onaj pravi, zato je potrebno ubrzati na 1,5 brzinu pa da bude baš ono pravo, pokušajte evo na kraju.