Kad uđeš za njim ili za njom u vc , pa smrdi,
Il kad smrdi kad i prdi,
a ti samo onako začepiš nos,
kao da bi sa njim prao patos,
a najrađe bi poletio u visine kao albatros,
i zakolutaš očima,
pa bi najradije noćima,
Otiš’o u šetnju dugačku,
da vidiš kakvu mačku,
u mraku,
i osjetiš svježinu u zraku.
Il kad te ćušne kada hrčeš,
kao da nikada više zaspati nećeš,
il kada ona ili on zahrče tebi u krilu,
zinutih usta kao pećina pusta,
dok mu ili njoj, slina u to curne iz usta,
a ti mu nako prstom je gurneš,
da ti ne kane na čiste hlače,
iako su ti već mokre i gaće,
od toplote njene jal njegove glave,
a najrađe bi mu/joj pustila mrave,
da ga je gricnu malo, čisto ‘nako.
I dok je čekaš da se spremi,
Il mu rondaš na uvaljenoj sećiji u njegovoj “loži”,
Ljubav se u vama množi,
i šareni,
Mada neko kaže i “jao meni, što se oženi”.
Na kraju ostaneš sam ili sama,
i sjećaš se kako je bilo lijepo vama,
tih burnih dana,
i poželiš da se i to vrijeme vrati,
pa živiš u prošlosti i sjeti,
a nije ti ni na pameti,
da sretna i sretan možeš biti još,
makar za jedan groš,
sa nekim opet podijeliti pečenu kokoš,
i igrati se hokoš bokoš.
‘nako iz dosade napisaTo 😛