Ako nekada odeš
ili kad me ne bude više,
usnij me ponekad.
Usnij me kao da planinski vjetar sam, ili žubor hladnog planinskog potoka,
usnij me kao da te grlim a sunčeva jutarnja sam zraka.
Usnij me kao bumbara u letu,
kao oblaka što plovi nebom,
samo me usnij…
Kao tihu noć što ukrasi kiša meteora,
kao ljetni, topli pljusak od kojeg mokra si do kože,
kao pucketanje vatre koja te grije i osvjetljava ti tamu,
Kao zimski mraz po kom bosa hodiš,
kao ukusni zalogaj omiljene hrane koji ti snagu i zadovoljstvo daje,
samo me usnij…
Jer bez tvoga sna, ja sam mrtav zauvijek.
