U hadisu koji biljež Muslim se kaže: “Ovaj svijet je zatvor za vjernika..”
Pitam se, mada znam odgovor, da li to znači da vjernici moraju prihvatiti i pristati na to da razvijaju u sebi taj zatvorenički mentalni sklop? Da se ponašaju kao zatvorenici i u sebi i van sebe, prema drugima, prema drugim “zatvorenicima” ?
Nigdje u Islamu nećemo naći da se to traži i prihvata, naprotiv, vjernik ne može niti smije da prihvati da se ponaša kao zatvorenik i da razvija taj zatvorenički karakter!
A kakvo je stanje zatvorenika u zatvoru, njihovo unitrašnje duhovno stanje i njihov odnos prema životu i svijetu, pokazuje ovaj citat iz knjige koju nedavno pročita …. :
“Psihologija kraja najprije pobuđuje strah, jer je pravilo života u Francuskoj Gvajani: svako za sebe. Egoistički interes vlada tu kao vrhovni zakon i taj je povod svakom djelu. Svi se zatvaraju u se, svaki za se protiv svakoga, ograničeni jedino na golu borbu za život, niko nema drugog skloništa osim samoga sebe. Čovjek se osjeća osamljen do očaja, svakome se čini da drugi nisu sposobni da ga shvate ili da gaje prema njemu barem najmanju simpatiju. Jedan o drugome misle da posjeduje demonski značaj. Jer svi gledaju na prilike sa preokrenutog stanovišta, i svaki u drugome gleda samo najgore crte, i to baš onda kada bi najviše željeli da s nekim porazgovore, nekome se povjere i tako se uzdignu iz tog pakla. Svaki kažnjenik žudi za nekim s kojim bi se mogao razgovoriti, ali uvijek se svi zatvaraju u sebe. Mnogi se naviknu da govore sami sa sobom, te im je to neka vrst ispovijedi koja je donekle i utješna. Nitko se ne može pouzdati u drugoga, nitko ne druguje, jer nema pouzdanja među takvim ljudima i u tom ambijentu gdje je život lišen svakog osjećaja civilizacije i gdje nema povjerenja. Egoizam upravlja svakim djelom i tu svaki kažnjenik trpi od unutražnjeg nemira, koji ga izgizava i koji je jedan od razloga da mu ponisao na bijeg postaje prava fiksna ideja.”
Nažalost, mnogi su prihvatili baš ovakvo stanje i usvojili ovakvo ponašanje i mentalni sklop zatvorenika, neki nesvjesno a neki svjesno izgrađujući u sebi mržnju prema dunjaluku, tom zatvoru, pa mrzeći ovaj svijet mrze i sam život i žele pobjeći iz njega, a svaki bjeg je jedna devijacija koja rađa nova zla u društvu….
‘nako kontam
