Trebao sam biti seljak….ne razumijem ljude, sve , posebno one sa sela, koji ne nalaze smiraj i uživanje u obavljanju seoskih poslova. Bilo da je to posao na zemlji i sa zemljom, životinjama, šumom i drvima, sa đubretom…
Postoji nešto u tome svemu, što me uzdigne na neki viši nivo življenja..
Smiraj, to je ono što najviše osjetim kada radim nešto…posebno ako radim sam..
Cijepam drva i nazivam to intelektualnim poslom. Za ostale je to šala i tako to i govorim da shvate kao šalu, ali u sebi to doživljavam upravo kako i rekoh – intelektualni posao. Ok..trebaju mišići i snaga, ali i više od toga, treba znanje za cijepanje drva. Treba znati kako, kuda i sa koliko snage udariti drvo…ima tu dosta “caka”….meni je smiješno nekako kada vidim kako se cijepaju drva negdje u inostranstvu…Kanada, Švedska, Norveška itd. ….nekako mi smotano to rade…i još nekakve sve fensi sjekire i folovi…
Druga strana tog intelektualnog dijela cijepanja drva je ta, što, posebno kada sam cijepaš, …razmišljaš…u tišini od ljudi, uz zvuke ptica, šum lišća, tvog stenjanaj i napinjanja i oštre udarce sjekire….puno vremana da ti svašta naumpane i da o svačemu razmišljaš i promišljaš…
Rekoh mlađoj kćerci, nako kroz šalu, da kada bude birala muža, da gleda da zna cijepati drva. Ne zato da meni može pomoći, nego da može pomoći on sebi a i njoj. Naravno nisam to ništa objašnjavao, ostalo je za ostale taj plitki nivo da je radi pomaganja meni. …
Nako kad kontam….obisio te muškarac koji ne zna sa sikirom!
Kakvo je to muško!? …A ima takvih danas podosta…koji ne smiju i ne znaju ni držati sjekiru u ruci, kamo li šta sa njom uraditi…
Jer..kada se sve ogoli do tog baznog nivoa…ta sposobnost i umijeće održavanja i brige o životu i porodici, se vraća na te pra-vještine i na čistu fizičku snagu kod muškarca…sposobnost da lovi, da obrađuje zemlju, da obezbjedi ogrijev i da se udara šakama…i kada se ogoli i ženina psiha, ostaje to da kod muškarca najviše vrjednuje te osobine, da je one najviše privlače, a ne nekakvi fensi šminkeri i pametnjakovići….ne pale se žene, generalno, uravo na mišićave i jake tek tako iz vedra neba…i kako psiholozi kažu, eklatanatn primjer ženske maštarije o ljubavi i muškarcu, jeste priča “ljepotica i zvjer” , neću ulaziti u objašnjavanje toga…smao ću reći i ovo da su prema istraživanjima, maštarije žena o muškarcima, privlačnošću i seksu, sljedeći tipovi, zvuči nevjerovatno za mene ali tako je kako je : vampir, vukodlak, milijarder, hirurg i pirat!
Sve su to ti nekakvi likovi koji očituju silu i snagu, buntovništvo i neukrotivost….pa nije džaba 50 sjenki sive ( ili tako nekako) jedna od najprodavanijih knjiga u posljednjih ihahaj godina i film jedan od najgledanijih i to upravo od strane žena…znam da su u mom gradu ženske organizovano išle, same bez muškinja svojih, da gledaju taj film…
Ta sila, fizička prije svega, je svojstvena muškarcima da je pokazuju i to je vjerujte uvijek prisutno među muškinjem, na način da se uvijek odmjeraš i premjeraš sa drugim muškinjem, da li si jači, da li bi ga i kako mogao savladati fizički…kada pričaš sa nekim, od prosjaka do direktora, uvijek postoji ta stalno tinjajuća misao o mogućem fizičkom sukobu između vas i stalno odmjeravanje snaga….čak i između prijatelja…negdje sam čuo da ako to nemaš u mislima, ako drugog muškarca ne gledaš na taj način, onda ga zapravo i ne cijeniš i ne poštuješ kao osobu….ima tu fakat istine….
Htio sam pisati o kopanju, i svemu ali sam po običaju odlutao malkice…
Neko će reći da je ovo prevaziđeno i da se danas muškost mjeri nečim drugim…reći ću samo to da je ta priča šupljak i vjerovatno samotješenje, neka svako i svaka sa sobom iskreno u mislima porazgovara, uvjeriće se da se laže ..a nije dobro lagati sebe…kada se lažeš i govoriš suprotno od onoga što osjećaš, dezintegrišeš svoju ličnost i slabiš je, slabiš karakter i na kraju krajeva taj život u laži čini da ti život postaje sve više nepodnošljiviji..istina uvijek oslobađa…ovo vrijedi općenito za sve ne samo za ovu temu…
