Autor: alkemichar

Doživljaj voljenja, sviđanja, uživanja u nečemu bez želje da se to nešto ima je doživljaj o kojem je govorio Suzuki kada je uspoređivao japansku i englesku pjesmu (vidi I. poglavlje). Modernom zapadnjaku zaista nije lako uživati bez imanja.Međutim to nam nije ni potpuno strano. Suzukijev primjer,koji se odnosi na cvijet, ne bi se mogao primijeniti kad bi se odnosio na planinu, tratinu ili bilo što drugo što ne bi bilo moguće fizički ponijeti sa sobom. Mnogi ljudi, dakako, ili velika većina njih, zaista ne vide planinu, osim kao kliše.
Umjesto da je vide, oni bi željeli znati njeno ime i njenu visinu ili bi poželjeli na nju se popeti, što bi bio samo drugi oblik zaposjedanja. Ali postoje i takvi koji su sposobni da zaista vide planinu i u njoj uživaju. Isto tako je moguće reći o muzičkim djelima: naime kupovanje gramofonskih ploča s glazbom koju netko voli može biti čin posjedovanja djela i možda većina ljudi koji uživaju u umjetnosti zaista »troši« umjetnost. Ali manjina vjerojatno još uvijek reagira na muziku i umjetnost istinskom radošću i bez ikakvog poriva »imanja«.

….

Najznačajniji primjer uživanja bez čežnje za imanjem onoga u čemu se uživa moguće je naći u međuljudskim odnosima.
Muškarac i žena mogu zajedno uživati na mnogo načina: mogu voljeti stav, ukus, ideje, temperament ili cijelu ličnost drugoga. Ali samo u onih koji moraju imati ono što vole, to će uzajamno uživanje uzrokovati želju za seksualnim posjedovanjem. Onima u kojima prevladava modus bivanja druga je osoba prijatna pa i seksualno privlačna, a da ju se, da bi se u njoj uživalo, ne mora ubrati, prema Tennysonovim riječima u ranije navedenoj pjesmi.

Osobe orijentirane na imanje žele imati osobu koja im se sviđa ili kojoj se dive. Tu je pojavu moguće uočiti u odnosima između roditelja i njihove djece, između učitelja i njihovih učenika, među prijateljima. Nijedan partner ne biva zadovoljan ako s drugim samo uživa već svaki želi imati drugu osobu za sebe. Zbog toga je svaki partner ljubomoran na drugoga koji, opet, želi »imati« prvoga. Svaki partner traži drugoga kao što mornar nakon brodoloma traži dasku — radi opstanka. Najvećim dijelom su odnosi zasnovani na imanju teški, opterećeni, puni sukoba i ljubomore.

E.Fromm

‘ Šta te sada sprečava da je zaprosiš?’ On reče: ‘ Tako mi Allaha, dž.š., neću dozvoliti da Kurejšije o meni pričaju kako sam svoje stihove o njoj citirao iz niskih pobuda i želje za grijehom.’  – Ibn Qajjim, Vrt ljubavi

Kako nam perfidno ubacuju “trojanskog konja” ( mada je prije kobila neg’ konj) , i nameću i podmeću opačine i gadosti.

Spakuju u vreću vraga, lijepo upakuju sa mašnicom i naš blentavi bošnjo to nama prihvati kao nešto kuuul i in, a šta se krije u vreći, kakav vrag, to slabo ko haje.

Meni lično ne treba nikakav vrag u vreći, ja kad pa'nem u ašk i sevdah sam se ispušem i udovoljim porivu…

– Gledam čitam ovih dana i primjetim, opet je krenula medijska kampanja na islam, a za koju se koriste tzv. vehabije, selefije, teroristi ( bez terorističkih dijela) itd. , a najglasniji su opet iste face , “eksperti” , a ima i novih likova kebDo i sl, na istim medijima i sl. To meni nije nit šta novo niti iznenađenje. Više me iznenađuju ovi “naši” , koji kao brane islam i vjernike od tih napada, a ta se odbrana ( ovdje mislim prije svega na ove društvene mreže) u 90% slučajave svodi na napad na ličnost tih napadača, vrijeđanje njih i njihove familije, ismijavanje fizičkog ozgleda i duhovnog siromaštva kao i karaktera. Napad ovih se svodi na jedno – prikazati vjernike kao opasne likove od kojih treba zazirati , bježati i poduzeti akcije da se takvi pohapse protjeraju i sl. a sve to opet ima za cilj da se ( a to je globalni cilj) odvrate ostali od islama i povratka islamu i islamskim vrijdnostima, a koje je posljednjih decenija najznačajniji i najjači svjetski društveni trend.

Pa sam se zamislio…kontam..mora biti i neka slilna ili identična situacija u sunnetu Poslanika a.s. , pa da vidimo kako je on a.s. na to reagovao. I sjetim se da ima i da se ista kampanja dešavala i njemu a.s. u Mekki, da su pagani vodili identični kampanju protiv njega i svim hodočasnicima koji bi dolazili u Mekku bi govorili o “opasnim” mladiću, Muhammedu (a.s.) od kojeg se trebaju čuvati dobro, neki su čak i u uši trpali svašta da ga slučajno ne čuli i sl. Dakle sve su činili da bi ga pokazali DRUŠTVENO OPASNIM,  a kako bi odvratili druge od islama.

Sad je pitanje , kako je Poslanik a.s. na to reagovao, da li je i on trošio 90% svog vremena galameći i govoreći svašta o Mekkanskim paganima, napadajući njihove ličnosti, ili je on a.s činio nešto drugo?

Pa činio je nešto drugo! On a.s. je , skoro pa i zanemarivao tu pagansku propagandu (osim emotivno) i nije se spuštao na njihov nivo, nego je nastavio da govori dobro i čini dobro. On je svojim ponašanjem i djelima razoružao pšagane i pokazao da on a.s. nije takav kako ga predstavljaju. 90 % vremena je  provodio afirmirajući dobro a ne u bezobzirnoj apologetici lišenoj čak i bilo kakvog argumenta i ukusa, što se može sresti na ovim mrežama.

Dakle, opet sunnetlijama nedostaje sunneta!

( iskreno i sam nekada popustim emocijama i reagujem kako ne bi trebao :/ )

– Čitajući Fromma, vidim zapravo da on kroz dijagnozu društvenih bolesti i kritike puta kojim društvo ide i dajuće prijedloge za spas od ekonomske, intelektualne i duhovne propasti, on zapravo poziva ka ISLAMU i islamskom rješenju, čak i metodološki, a da zapravo toga nije ni svejstan 😀

Njegova knjiga “Imati lili biti” može komotno uz male ispravke i akaidsko usklađivanje postati neka nova “islamska deklaracija” kojom se svijetu može ponuditi izlaz iz sadašnje situacije.

naravno, nema ništa od toga, pravovjerni ne čitaju fromma O.o

– Dakle došla mi mala sa ekskurzije, sve ok, nikkih problema , ništa, elhamdulillahi.

– Na neke stvari se neču još duuugo naviknuti :/ , samo ću naviknuti da živim sa tim nenaviknut.

– e ba, nutella ona velika 800g.  u Njemačkoj manje od 6KM ( manje od 3e) a kod nas preko 10 KM , možda 12 neam pojma cccc

Dođem danas na fb s posla, i u notifikacijama mi , da se jednom mom fb prijatelju sviđa neki moj komentar. Po onome početku komentara u notifikacijama, kontam, neam ja pojma gdje sam i šta sam ovo komentarisao. otvorim , aaaa kad neka slika i komentar od prije nekih godinu i po. A neku noć mi jedan prijatelj priča kako je jednom prijatelju otišao na fb profil i otvorio njegove tamo negdje prve objave i lajko i komentarisao, ovaj kaže odvalio, ” od kud to nađe! 😀 ” i nako, hihi pihi….I onda mi nako prođe, kako se lijepo sjetiti prošlosti i kako se insan uvijek nekako te prošlosti sjeća sa sjetom i sa nekim lijepim osjećajima…uglavnom Ja kad npr. se sjetim rata, bez obzira i na smrt, ranjavanja, glad, strah…opet nekako se osjetim fino kad se sjetim svega toga…možda nisam normalan , neam pojma, ali tako je. Čudno je to što nekako uvijek mislimo da nam je u prošlosti bilo ljepše nego sada. Zato mi je naumpalo da u nekom narednom periodu obveselim neke fb prijatelje, tako što ću im otići i lajkati ili komentarisati neke objave, slike komentare od prije 2, 3, 4, 5,6 ili koliko već godina…vjerujem da će i njima biti drago.

DakleM , anketa …otvaram glasanje za sljedeći dio iz Frommovog opusa , iz kojeg želite da čitate citate po mom izboru. Krajiškin i Inšpektorov glas se broje po 2 glasa, ostali po 1 glas

ps. nisu svi dijelovi otvoreni zaglasanje jer je malo kasno za njih, al vi glasajte svejedno

Kada čitamo Kur'an i hadise, lahko se može zapaziti da Allah dž.š. i Poslanik a.s. često potiču vjernike da sami razmisle o nekom pitanju, o pojavi, bilo prirodnoj bilo društvenoj. Mislim da nije neophodno navoditi primjere toga. Nedavno sam prisustvovao predavanju čiji je naslov bio ” Poslanik a.s. pita, ashabi r.a. odgovaraju” , znači , da materijala ima dovoljno.

Dakle, opći zaključak bi bio da islam potiče na individualno razmišljanje.

Taj način razmišljanja i donošenja zaključaka i stavova doprinosi opštem razvoju i individue a i društva općenito, pa je to jedan od najvećih uzroka napretka civilizacija, bilo islamske bilo neke druge, a to i istorija potvrđuje.

Gušenjem, zabranama i destimulacijama individualnih promišljanja a nametanjem kolektivnih , dolazi do dekadence društva i civilizacije (pojedinaca svakako), bez obzira na njen tehnološki napredak u tom momentu. To također dovodi i do dezorjentiranosti i dezorganiziranosti društva, koje nikako ne vidi rješenje i izlaz sa dna.

Možemo reći da je to jedan od zakona koje je Allah dž.š. postavio na ovome svijetu kao uzrok za napredak ili pad. I kada bi analizirali zaista pad islamske civilizacije, vidimo da je on počeo onda kada se počela gubiti individualnost a počela prihvaćati kolektivnost u razmišljanjima, sve do fanatičnog slijeđenja, branjenje i nametanja kolektiviteta kome se pripada i koji se slijedi.

Danas je možda nešto malo bolje stanje, jer se pojavljuju sve više pojedinci koji iskaču iz kolektiviteta i nude neka nova razmišljanja i rješenja, iako su vrlo često takvi odbačeni, napadani pa čak i  apostazirani, od još uvijek preovladavajućeg stava kolektivnog mišljenja.

»Budući da društvo, sa svojom razvijenom organizacijom,ima do sada nepoznatu moć nad čovjekom, čovjekova ovisnost o njoj raste do tog stupnja da je gotovo prestao živjeti svoju vlastitu duhovnu (geistig) egzistenciju… Tako smo ušli u novi srednji vijek. Općim činom volje sloboda misli je stavljena izvan upotrebe, jer mnogi napuštaju mišljenje kao slobodne individue i postaju vođeni kolektivom kojem pripadaju…Žrtvovanjem neovisnosti misli mi smo — a kako bi moglo
biti drugačije – izgubili vjeru u istinu. Naš intelektualno-emotivni život je dezorganiziran. Pretjerana organizacija naših javnih poslova kulminira u organizaciji bezmisaonosti.« A.Schweitzer

dok još nije zabranjeno…….

Europsko-sjevernoamerička povijest, usprkos preobraćenju na crkvu, je povijest osvajanja, ponosa, pohlepe. Naše najviše vrijednosti su: biti jači od drugog, biti pobjednik, osvojiti druge i izrabljivati ih. Te se vrijednosti poklapaju s našim idealom »muškosti«: muškarac je samo onaj tko se može boriti i osvajati, a onaj tko nije dovoljno jak da se služi svojom
snagom je slab, tj. nije muškarac.

Nije nužno dokazivati da je povijest Europe povijest osvajanja,izrabljivanja, nasilja, podređivanja. Teško da ima razdoblja koje nije obilježeno tim osobinama, od čega nisu izuzeti ni jedna rasa, ni jedna klasa, a što često uključuje genocid (kao na primjer nad američkim Indijancima). U tome
nisu izuzeci ni takvi religijski pothvati kao što su križarski pohodi. Da li je to ponašanje bilo samo izvanjski ekonomski ili politički motivirano i da li su trgovci robljem, vladari Indije, ubojice Indijanaca, Englezi koji su primorali Kineze da dopuste uvoz opijuma u svoju zemlju, začetnici drugog svjetskog rata kao i oni koji se pripremaju za sljedeći – da li su svi oni u svojim srcima bili kršćani? Ili su, možda, samo vode bili grabežljivi pogani dok je velika masa stanovništva ostala kršćanska? Kada bi tome bilo tako, mogli bismo se osjećati mnogo lakše. Ali na žalost tome nije tako. Vode su zaista često bili lakomiji od svojih sljedbenika, jer su trebali dobiti više, ali svoje planove ne bi mogli ostvariti da ta želja za osvajanjem i pobjedništvom nije bila dio društvenog karaktera masa.

-Na današnji dan se desilo to što se desilo, mnogi znaju i pamte, a mnogo više je onih koji ne znaju, ne žele da znaju ili su…zaboravili.

Tim povodom danas sam bio u Tuzli na svečanoj konferenciji udruženja čiji sam član – Prosvjetitelj – muallim Srebrenica” općinski tim Travnik.

Drugi put sam u tom kraju – svjesno, ono prvi put ne računam. ‘nako mi je sav taj kraj..nisam baš navikao na ravnice i malehna brda okolo, još nekakvo sivilo i to sve…ugl sva ta atmosfera oko Tuzle i tih okolo gradova mi je malo sumorna. Vjerujem da je to i zbog vremena i sivila boja i blata, a i zbog toga jer nisam hodao po tim gradovima i uživao, više nekako sve u trci i radno. Valjda će bit neke nafake pa da se i ‘nako ode malo obići taj kraj inšaallah.

– Odavno mi se vrti jedna ideja u glavi, a tiče se društvenog aktivizma i humanitarnog rada. Uvijek su u toku neke akcije prikupljanja pomoći, što za liječenja i operacije, što za pomoć u nabavci namirnica onim najugroženijim ili izgradnju domova. Ono što se uvijek primjeti je da se relativno teško i sporo sakupe sredstva za te projekte, ili bilo koje druge. Uvijek je teško odvojiti insanu 1KM za takvo nešto, a za čokoladu, kahvu, sladoled mnogo lakše, a nekima i za cigare ili pivu ili kladionicu.

U našem udruženju, osim tih humanitarnih projekata, imaju i drugi projekti tako npr. postoji projekat kojim se pomaže natalitet povratnika u RS-u, na način da se svakom novom bračnom paru i svakoj novorođenoj bebi, obezbjede sredstva u iznosu od po 500km, koje bi trebale da budu pomoć u tim prvim danima.

Objektivno, to su mala sredstva i nedovoljna da bi se u nekoj značajnijoj mjeri pogurao i potpomogao natalitet povratnika, jer potrošiti 500KM je čas posla.

Ali zamislite da se svakom bračnom mladom paru i za svaku rođenu bebu, obezbjede sredstva od poooooo, pa recimo 5.000 KM ili 10.000 KM …e tu već možemo pričati. Ali problem je naravno kako ta sredstva obezbjediti. I ne samo za te stvari, nego i za neke hitne operacije. Evo ovih dana se skuplja u mom kraju za operacije očiju jedne djevojčice. Potrebna sredstva su relativno mala, 12.000KM , ali i za to sakupiti, treba mnogo vremena.

Moje razmišljanje je išlo u tom pravcu, kako što brže i što više obezbjediti sredstava , i da to bude kontinuirano.

Moje bi prijedlog bio da se animira 100.000 zaposlenih građana BiH , dobrovoljno, kroz prethodno dobru reklamnu kampanju kojom bi se građani upoznali sa time u što bi davali te pare i kome, i da onda, svaki od tih 100.000 zaposlenih, svake hefte, ilitiga sedmice, izdvoji po 1KM. To znači 100.000KM svake hefte x 4 hefte u mjesecu = 400.000 KM mjesečno. Sa tim sredstvima je moguće ostvariti jako velike i značajne projekte.

Problem je kako sve to izorganizovati i pronaći modus operandi, kako bi se ta sredstva prikupljala itd..

Pa et’ ako ko ima kakav pametan prijedlog, rado bi čuo…hvala 🙂

Nekad su neki ljudi, a ima ih i danas ( kuckanjem u drvo) , obožavali posebno drveće…..trebalo bi spaliti sve šume!?

Ima ljudi, obožavaju krave, a i u davninama su to činili…..trebalo bi pobiti sve krave!?

A i raznim drugim životinjama ljudi se klanjaše, mačkama, pticama, psima, neki i pacove božanstvima uzeše….sve to treba pobiti, a i drugo mimo toga, čisto iz predostrožnosti i analogije!?

Nekli ljudi su nekada, a ima ih i danas, obožavali i vjerovali u nadnaravnost Sunce, Mjeseca, planeta i zvijezda…..predlažem izgranju neke vrste paravana koji bi zakrilio nebo i skrio sve ovo od ljudi, jer još uvijek ne možemo ubiti zvijede i Sunce i Mjeseca!

Klanjali su se ljudi ljudima…..trebalo bi pobiti sve ljude!?

A  spaliti tek knjige! Posebno one koje se ne čitaju!

E to je tek vrlina “vrlih” i mudrost “mudrih”.

Osloboditelji , molim vas da nas oslobodite vašeg oslobođenja i slobode.

Jedan od predznaka Sudnjega dana je i raširenost škrtosti i škrtica, a znamo i da se iman i škrtost ne mogu naći u jednom srcu.

Zanimljivo je šta o škrticama kažu i poznati psihoanalitičari Freud i Fromm ..pa vele:

Modus imanja i analni karakter!

– Odem jutros doktoru za ovu nogu i za sinuse, ima 3 mjeseca kako slinim. Uputime da slikam i odem specijalisti. Otišo , usliko, veli mi specijalac, ok sinusi vjerovatno alergija. Tamam. Priupitam ga da neam neke polipe i to, jer ima 2-3 g. imam neke opstrukcije u desnoj nozdrvi, veli: –  nemaš, to su deformacije normalne, mogu i zbog upala biti. Dadne mi neki sprej da koristim, jarrane 21 KM …al haj.

– Sutra mi mala ode na tu ekskurziju, i pazi sad, ono što sam pričao za moguća iskušenja i probleme. Neku noć ti ona sa mnom do prodavnice, a ja produžim na jaciju. Ona u prodavnici, kad uletiše dvojica, oružana pljačka! Ona bila iza police, nije ih vidjela ni oni nju, ali je čula, isprepadalo se dite, al nije plaho. Al , haj nako kontam, hvala Allahu nije ništa bilo, a možda je i dobro za nju što je to iskusila, postaće svjesnija svijeta i ljudi, situacija, spremnija na neke buduće moguće situacije i sl.

– ev’ sad gledam ovu novu vox platformu il šta već i mogu samo da kažem…da su ovi admini pukli ko lajsna jarane!

” Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” – govorili su mu ljudi iz naroda njegova – i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.”

(El-Kasas 76-77)

Modus postojanja zasnovan na imanju, stav usredotočen na vlasništvo i profit, nužno proizvodi želju – zapravo potrebu — za silom. Za vladanje drugim živim bićima, da se skrši njihov otpor, potrebna je upotreba sile. Zbog održavanja vlasti nad privatnim vlasništvom trebamo upotrebljavati silu da bismo privatno vlasništvo zaštitili od onih koji nam ga hoće uzeti, jer ni oni, kao ni mi, nikada nemaju dovoljno. Želja za privatnim posjedom proizvodi želju za upotrebom nasilja da bismo orobili druge, na otvoren ili prikriven način. U modusu imanja, čovjekova sreća leži u njegovoj nadmoći nad drugima, u njegovoj sili i, u krajnjoj liniji, u mogućnosti pobjeđivanja, orobljavanja, ubijanja.

U modusu bivanja sreća počiva na ljubavi, dijeljenju, davanju.

E. Fromm

” I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.” (El – Kasas 81)

Tabui uzrokuju seksualnu opsjednutost i perverzije, ali seksualna opsjednutost i perverznost ne uzrokuje slobodu.

E. Fromm

Pravo veli čoek!

Nakon onog prvog mog pisanja o poligamiji, evo da napišem još jedno razmišljanje što mi je naišlo.

DakleM….poligamija je idealno rješenje za sve one žene koje se žele posvetiti karijeri!

Znači, žena koja želi da ima karijeru ,  a ima pravo da se bavi i naukom i biznisom, bez obzira što joj je bolje da bude prvo majka, dakle za takvu ženu je najbolje da bude barem druga, a još bolje treća ili četvrta supruga.

Tako će imati manje kućnih obaveza, a više vremena da se posveti tome što želi. Jer, znam ja kako mi muški znamo bit teški , ko crna zemlja 😀 , pa de ovo, pa ono, pa vako-nako..dakle žena koja je npr. treća , ona će tog muža npr. viđati svaki treći dan, i onda je dva dana slobodna za svoje poslove i aktivnosti.

Sačuvaće se nemorala, a ako budu imali djece, lahko će se i to izdogovarat nekako. Sjećam se da mi je jadan ahbab pričao, kako je jedna profesorica koja je predavala njegovoj ženi ( KSA) tražila tako da se uda, ali da bude ili treća ili četvrta, baš iz razloga da ima više vremena da se posveti poslu i nauci, dakle ima i takvih, da nekaaažete da nema..

et’ toliko

Zadovoljenje strasti, koje su prirodne i usađene u čovjeka, na neadekvatan način, vodi do patološkog stanja i takvo udovoljavanje ne doprinosi ljudskom napretku, niti civilizacijskom a niti na ličnom planu.

Do pojave tih patoloških oblika strasti ne dolazi samo ako se one zadovoljavaju na hedonistički način, nego i suprotno,zapravo ako se općenito ne rješavaju adekvatno.

Ljudi koji doživljavaju vrhunce doživljaja ali na nedakvatan način, koji mjenjaju radost za kratkotrajne užitke, euforije i uzbuđenja, nakon toga dožive osjećaje tuge, nezadovoljstva, što kasnije može odvesti i u bijes i mržnju. Vrhunac je bio doživljen, ali se nije održao. Sve je po starom. Njegova unutrašnja snaga je splahnula i izgubila moć, a sjećanje na osjećaj vrhunca doživljaja se pretvorilo u novu strast i želju, koja ako se nastavi neadekvatno rješavati vodi u začarani krug.

A sve zbog nepravilnog i neadekvatnog poimanja i rješavanja stanja i zbivanja. Mnogi su razumski svjesni da je put kojim trebaju ići ispravan, ali ne znaju i ne shvataju kako nisu uspjeli, i zašto se euforija ne može održati i prenijeti na druge.

Htio sam nešto pametno reći, ali dok sam ovo otkuco odletiše mi misli :/ , elem, ugl. Dok ovo pišem mislim na vjernike i različita stanja kod nas, i pojavu devijacija, a potaknut Fromom 🙂

Ovo je dakle isto kao stvar ljubavi i voljenja, mnogi mijenjaju ljubav i voljenje za strast i seksualnu privlačnost. Tako i mnogi radost života u islamu, a koji počiva na ljubavi i dobroti i koji je čvršći i dugotrajniji a i i ispravniji,  mijenjaju za jake osjećaje euforije koja jeste izuzetno jaka dok traje, ali nakon vrhunca neminovno splahne, a osjećaj praznine nakon nje je izuzetno težak i opasan, jer se ta želja za ponovnim doživljajem tog vrhunca udovoljava na različite neadekvatne i neispravne načine, pa čak i takvim stanjima kakvo je zadovoljenje sadističkih nagona, a što nije nimalo rijetko u današnjem svijetu koji pothranjuje takve nagone.

Druga strateška greška je kada se taj osjećaj radosti pokušava postići na način da se teži postići savršenstvo na ovom svijetu, u svemu, biti savršen komšija, suprug/a, roditelj, radni kolega, vođa, prijatelj, rođak itd. To je nemoguće, utopija i fatamorgana koja je nedostižna, trk za njom umara čovjeka i na kraju opet rezultat može biti koban.

Život u iluzijama, željama, snovima zapravo ne doprinosi uopšte boljitku na kvalitetan način, to se može postići tek kada prihvatimo realnost i krenemo u objektivno rješavanje situacija. Do tada , to je sve tapkanje u mjestu i zavaravanje samog(ih) sebe  da je sve ok i da se ide naprijed. A sve je to radi toga jer se ono što se trebalo izgraditi , a to je radost, zamijenila sa uživanjem u islamu. Iskrena radost biti musliman, neće dozvoliti da se bude ohol, dok uživanje hoće.

«Neka se za to Allahovoj blagodati i milosti raduju,» Junus 58

Kaže Poslanik a.s. « a moja RADOST je u namazu»

” Radujte se, vas Gospodar je otvorio jedna od nebeskih vrata…»

Radujte se u islamu i ne mjenjajte je za uživanje!

Eto, toliko sam uspio sklepat, svašta mi je po glavi, ne zamjerite.

– vako.prvo…posto sam jutros tetak 😀 , elhamdulillahi ….baš mi drago, ne radi mene nego radi šure i šurince…meni samo nekako neobično ono, da će me neko zvati “tetak, tetak!”  , a i dokaz više , kako starim svaki dan sve više i brže …da maloj bebi Allah podari zdavlja i uputu…amin

– sinoć opet igro lopte iiiiii , puko mi mišić muaaahahahah 😀 , nije puno, al mi kvadriceps odlipio….boli i blaga deformacija…krkan, nezagrijan, naleti mi lopta k'o u filmu ba, i kontam sad kad je punim složim…i složio sam, i ko da me maljem po noGi maznu neko….osto sam do kraja, al mi krivo što sam ispo krkan….najgore je to što ja znam da to tako nemere i ne smije da se radi, al štaš , kad se seljak dočepa ( seljak u mentalnom smislu)…bil hajr.

– Za koji dan mi ide ova starija šći na neku mini ekskurziju sa mektebom. Odoše malo u Austriju i u Njemačku….neki mi kao ono.đeš je pušćat, jel vidiš situacije, šta ako ovo, šta ako ono , bla bla bla…..De ba, kontam, šta ako ovo-ono, pa more se to ovo- ono desit i ovdje, ok znam da se vjernik ne treba izlagati situaciji gdje može doći do ponižavanja, ali brte mili ne ide u Siriju il u Ukrajinu….a što mi je bitnije, neću da mi djeca odrastaju u strahu i strepnji, jer, haj ok, može se desiti neki incident ( ko i svugdje) , ali ako djete odraste i bude se razvilo kao osoba koja će živjeti vazda u tom nekakvom strahu, sa osjećajem da si slabiji, da se trebaš skrivati od svega i svačega, da ne smiješ ovo ne smiješ ono ( dosta što nas udaviše sa ne smiješ ovo ono naši – ne smiješ se javit na telefon nego kuckaj u slušalicu 😛 ) itd. ….onda ti je i takav život sav incidentan i nekakav neživotan i nije uopšte onakav kako islam zahtjeva da se živi….vjernik treba biti ponosan na sebe, hrabar i odlučan , uvijek aktivan, a svi ti strahovi bi ga razvili u ličnost koja ne mmože biti takva….zato neka ide, s bismillom

Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji Pravim putem uspravno ide? ( širok spektar shvaćanja poruke – barem meni)

Usto. Obuko. P*šo. Abdestio. Opro. Klanjo. Izašo. Otišo. Klanjo. Popio. Otišo. Radio. Radio. Sakupljo. Učio. Pjevo. Konto. Radio. Jeo. Radio. Radio. Klanjo. Radio Došo. Sr*ao. Klanjo. Popio. Čito. Kuco. Jeo. Zaspo. Abdestio. Klanjo. Kuco…..

Da nije Zikra i dragih ljudi..šta bi insan im'o od života?

– Veli eno čoek, da se zemlja ne okreće! I haj sad ti takvog slušaj, slijedi i da ti takav bude autoritet…možda je do mene, ali meni JOK!

Znanje takvih ljudi se svodi samo na bezbroj upamćenih seneda, stavova i predaja…a to je upravo ono što ne čini istinsko znanje i alima…jer nije znanje znati to količinski već je znanje, kako vele ” Allahovo svjetlo koje On daje kome hoće od robova svojih” , pa onda rob tim znanjem razumjeva svijet- ispravno!

Ja kod ovih naših daija, nažalost, vidim isto takvo “znanje” tj. masa predaja, mišljenja i stavova, a shvatanje života, stanja i situacija = 0..da ne govorim o ovosvjetskim disciplinama…pis'o sam već o tome…

Ovo me podsjetilo i na moje neke početke u islamu, kada sam se trudio da upamtim što više hadisa, na arapskom , sa ravijom, ocjenom…pa bi onda čekaj prvu priliku da ga citiraš nekome, ali ne iz želje da prenosiš hadis, nego obično kada želiš uputiti kritiku i pokazati kako ti znaš više i bolje—-estagfirullah, da Allah oprosti.

Kasnije sam shvatio da je to za mene nepotrebno, ok za onoga ko želi uploviti u te naučne vode i baviti se time, ali za mene, “običnog” vjernika, je bitnije da ono što pročitam usadim u svoj karakter, ponašanje, modus življenja ( 😀 što bi reko from) , da se ponašam i da znam da je nešto tako i tako, ali da nije bitno da znam i hadis ili stav učenjaka o tome i djelo u kom to biježi..možda se neko neče složiti sa ovime, ali mislim, da je to bolje za raju, z amasu, a pamćenje svega nabrojanog neka ostane talibanima (studentima)…mada i za njih je bolje da više žive ono što nauče .

Mnogo se danas i previše priča, što reče neko nedavno, nikada se više nije govorilo o hadisu, a manje radilo po njemu. Naše nene nisu znale možda ni jedan hadis, ali su znale kroz praksu, djelo mnogo toga, znale su da u akšam ne valja bacati mrve , a nisu znale hadis o tome tj. razlogu zbog čega , i ko ga prenosi, ko bilježi itd. i bolje im je to kao su postupale, nego obratno, da su znale a da nisu radile….tako i za mnoge ostale aspekte života, posebno ahlaka i edeba, važi….

A veli meni mala sinoć ” Babo, ako se Zemlja stalno vrti vrti vrti oko sebe, kako se nama nikad ne zamanta!?” a meni odma naumpade ovaj “šejh” i kontam samo da ovaj “dokaz” na dopre do “šejha”….

Ipak, đaba što se okreće, ova centrifugalna sila na nekoga nema uticaja i fajde, ne šire se ( mentalno ni duhovno), nego ih je preuzela centripetalna, pa im umove skuplja i sužava uuuuse, a to usisavanja i skupljanje uuuse onda dovodi do povećanja mase i sile teže i stvaranja crne rupe u koju sve uđe al ništa nemere izaći…možda sa druge strane jedino

Fromm raspravlja o voljenju u egzistencijalnim oblicima imanja i bivanja…(ljubav, zaljubljivanje, brak i dr)

Voljenje također ima dva značenja, ovisno o tome da li se upotrebljava u kontekstu modusa imanja ili modusa bivanja. Da li je moguće imati ljubav? Kada bi odgovor bio pozitivan, ljubav bi bila stvar, supstancija koju je moguće imati,posjedovati. Ali nema stvari kao što je »ljubav«. »Ljubav« je apstrakcija, možda božica ili otuđeno biće, premda nitko nikada tu božicu nije vidio. U stvarnosti postoji samo čin voljenja. Voljenje je produktivna djelatnost. Ona implicira brigu,
poznavanje, reagiranje, afirmiranje, uživanje prema osobi, drvu, slici, ideji. Ona znači oživljavanje, povećanje njegove/njene životnosti. To je proces samoobnavljanja i samouvećavanja.

U modusu imanja doživljaj ljubavi znači ograničavanje, zatvaranje ili upravljanje predmetom »ljubavi«. Ona je bremenita opasnošću od ugušivanja, ona je umrtvljujuća, zagušljiva, ubojita, neživotodavna. Ono što ljudi nazivaju ljubavlju obično je zloupotreba riječi da bi se sakrila stvarnost njihova nevoljenja. Još uvijek ostaje sasvim otvoreno pitanje koliko roditelji vole svoju djecu. Lloyd de Mause je iznio da je u protekla dva milenija u povijesti Zapada bilo toliko izvještaja o okrutnosti nanesenoj djeci — u rasponu od fizičkog do psihičkog mučenja, nebrige, čiste posesivnosti i sadizma — i to toliko potresnih, da čovjek mora povjerovati kako su roditelji koji vole svoju djecu izuzetak, a ne pravilo.

Isto se može reći i za brak. Bez obzira na to da li je brak zasnovan na ljubavi ili, kao tradicionalni brakovi prošlosti, na društvenoj konvenciji i običajima, izgleda da su izuzetak supružnici koji se istinski vole. Društvena konvencija, običaj, uzajamni ekonomski interes, zajednički interes za djecu, uzajamna ovisnost te uzajamna mržnja ili strah svjesno se doživljavaju kao ljubav — sve do časa kada jedan ili oba partnera ne shvate da se ne vole i da se nikada nisu voljeli. Danas se u tom pogledu može zapaziti izvjestan napredak: Ljudi su postali realniji i trezveniji i mnogi znaju da seksualna privlačnost ne znači ljubav ili da uzajamno prijateljski odnos, makar i suzdržljiv, predstavlja izražavanje voljenja. Taj novi stav pridonio je većem poštenju, premda i češćoj zamjeni partnera. Zamjena partnera ne vodi nužno učestalijem voljenju, a novi partneri mogu se voljeti jednako malo kao i stari.

Promjenu od »zaljubljenosti« do iluzije o »imanju« ljubavi često je moguće konkretno pratiti kod parova koji se nisu »zaljubili«.

Za vrijeme udvaranja nijedna osoba nije još sigurna u drugu, ali svaka nastoji pobijediti. Obje osobe su žive, privlačne, zanimljive, čak i lijepe – utoliko što životnost uvijek poljepšava lice. Nijedna osoba još nema drugu i zbog toga je energija svake od njih upravljena na bivanje tj. na davanje drugom i stimuliranje drugog. Činom vjenčanja situacija se često bitno mijenja. Bračni ugovor daje svakom partneru pravo na isključivi posjed tijela, osjećaja i briga drugog partnera.
Nitko više ne mora pobijediti, jer ljubav je postala nešto što se ima, vlasništvo. Oba partnera se prestaju truditi da budu privlačni i da pobuđuju ljubav pa stoga postaju dosadni i zbog toga njihove ljepote nestaje. Postaju razočarani i zbunjeni. Zar to više nisu iste osobe? Nisu li na početku počinili neku pogrešku? Svatko obično uzrok promjene traži u drugom i osjeća se prevarenim. Pri tome ni jedan od partnera ne vidi da oni više nisu osobe kakve su bile u svojoj zaljubljenosti,
kako ih je pogreška da je moguće imati ljubav dovela do toga da prestanu voljeti. I sada, umjesto da se uzajamno vole, orijentiraju se na to da zajednički posjeduju ono što imaju: novac, društveni položaj, dom, djecu. Na taj način se, u nekim slučajevima, brak potaknut ljubavlju počinje pretvarati u prijateljsko vlasništvo, u korporaciju u kojoj se dva egoizma stapaju u jedan: egoizam »obitelji«.

Kada par ne može preboljeti žudnju za obnovom prijašnjeg osjećaja ljubavi, jedan od članova para počinje njegovati iluziju da će novi partner (ili partneri) zadovoljiti tu težnju.Počinju osjećati da je ljubav jedino što žele. No ljubav za njih nije izraz njihovog bivanja već božica kojoj se žele podrediti. Stoga oni nužno doživljavaju neuspjeh jer »ljubav je dijete slobode« (kao što kaže jedna stara francuska pjesma) a poklonik božice ljubavi na kraju postaje tako pasivan da biva
dosadan te gubi posljednje ostatke svoje nekadašnje privlačnosti.

Ovaj opis nikako ne želi reći da brak ne može biti najbolje rješenje za dvoje ljudi koji se međusobno vole. Poteškoća ne leži u braku već u posesivnoj, egzistencijalnoj strukturi oba partnera i, u krajnjem slijedu uzroka, društva u kojem žive. Zagovornici’ modernog oblika zajedničkog života, kao što je grupni život, mijenjanje partnera, grupni seks itd. pokušavaju, koliko ja razumijem stvari, samo izbjeći probleme koje imaju u ljubavi, liječeći dosadu uvijek novim poticajima
i željom da imaju više »ljubavnika« umjesto da budu sposobni voljeti samo jednog.

E.Fromm

Izgleda da mi je jetra bolesna…ne znam šta i to, al sve mi se čini da joj je nešto.

Sad sam u dilemi..da li da odem doktoru il’ da jednostavno prestanem gledati hausa ( dr. House)?!

Ha?!

Kako god je prelijep onaj ljetni trougao na nebu, o kom sam pisao ranije, još je ljepše ono što se sada vidi na nebu.

Tako možemo vidjeti Veneru, mada zađe rano, Jupiter je tu sve do sabaha, i naravno , Orion, sa najsjajnijm zvijezdom naše hemisfere Siriusom.

Izađite večeras pa pogledajte, otprilike prema Jugu, malo istočnije, je Orion (fakat prlijepo sazvježđe), sa” tri kralja” u sredini, a ljevlje malo Sirius. Na Zapadu je najsjajniji objekat na nebu , poslije Sunca i Mjeseca, planet Venera, a prema Istoku, drugi najsjajniji objekat Jupiter.

Mogu se još vidjeti i Mars i Saturn ali su suviše mali da bi ih primjetili.

Et tako, gledajte u nebo, uživajte, razmišljajte o zvijzdama i svemirskim prostranstvima, o njihovom Stvoritelju, o dragim ljudima…možda baš u tom momentu budete gledali u istu zvijezdu 🙂