U sirama se spominje slučaj koji se desio nakon osvojenja Mekke, kada je Poslanik a.s. poslao Halid b. Velida r.a. na različite zadatke da ih obavi u okolini Mekke. Halid r.a. je , iako najbolji vojskovođa i vojni strateg (poslije Poslanika a.s.), ipak je bio “novi” musliman, frišak u vjeri i nije poznavao dosta toga, još nije u potpunosti imao taj islamski kod u sebi izgrađen.
Tako se njegovom greškom desio incident za koji je on bio isključivo kriv, kada je sa vojskom prilazio jednom od plemena koji su živjeli u okolini Mekke, koji su ugledavši Halida r.a. sa vojskom na prvi mah pomislili da je došao da ih napadne, jer je od prije Islama imao sa njima nerješenih pitanja oko neke krvne osvete.
Istina, nisu svi iz tog plemena napali, neki su shvatili o čemu se radi, ali je Halid r.a. vidjevši da ovi kreću u napad na njegovu vojsku, naredio kontranapad. Mnogi od ashaba r.a. su odbili da napadnu, jer je i to pleme bilo prihvatilo islam, doduše i oni su bili od friških muslimana.
Svejedno, desio se sukob gdje je Halidova vojska pobijedila napadače a Halid naredio da se napadači kazne i pogube, i dosta je bilo nevinih u tome. Neki od ashaba su se usprotivli tome i nisu htjeli da učestvuju a sam Poslanik a.s. se, nakon što je saznao za incident jako ražalostio i naljutio i zamolio Allaha da mu oprosti, ograđujući se od nedjela Halidovog r.a. koje mu on nije naredio…
Ono što se bilježi u siri a zbog čega pišem ovo je sljedeći tragičan događaj koji se tom prilikom desio a koji cijepa srca a slomilo je i najbolje ljudsko srce ikada s.a.v.s….
Dok su pripadnici plemena koji su pobijeđeni, čekali da budu pogubljeni, među njima je bio jedan mladić koji je zamolio muslimane da ga odvedu do mjesta na kojem su bile žene tog plemena. Oni su ga odveli do njih, bez posebnog ispitivanja što ćeš i šta ćeš tamo i kako ćeš tamo i đećeš tamo!?
Došavši kod žena, potražio je i našao svoju zaručnicu, i izrecitovao joj predivnu ljubavnu pjesmu koja ju je rasplakala a onda je i ona njemu uzvratila stihove, koje je zabilježio Ibn Ishak u svojoj siri.
Kada je pogubljen, ona ga je uzela u naručje i on je preselio u njenim rukama.
Kada je Poslanik a.s. čuo za ovu priču, to ga je još više naljutilo i rastužilo, pa reče:
“Pa zar među vama nije bilo samilosnog čovjeka!!!?” …misleći , zar niko nije imao u svome srcu imalo samilosti pa da zaustavi to!?
Ova priča je toliko potresna, kako zbog samog nesretnog događaja, ali i zbog pokazatelja koliko je naš voljeni Poslanik a.s. imao samilosti i razumijevanja za zaljubljene, za romantiku, što čini da u mom srcu, a nadam se i u srcima svakoga onoga ko sazna za ovo, samo još više raste ljubav prema Poslaniku s.a.v.s.
Hvala Allahu koji je odredio da za ovu priču saznam uopšte, jer sumnjam da će je mnogi učeni ikada pričati i izvući neke ispravne pouke, duboke pouke iz nje, i hvala Mu što je to bilo na današnji dan, petak, u kom je salavat na Poslanika a.s. jedno od najvrjednijih dijela.
